Pokazati svoje pravo lice. Skinuti maske i pokazati ko si i šta si. Baciti sve na sto, na videlo.
- Matori, si video onog ljaljana Mareta, šatro najjači ortaci, a on nam skida ribe! I to aj samo meni da je to uradio, nego i Buliju! - Brate otvorio je karte, sad smo videli koliki je smrad! Usta ga jebem!
Mjera za potrosnju danasnjih klinki (nafuranih, dady's girl i ostalih). Kroz nju proslo, brat bratu, par stotina kilometara kurca, a i dalje se pravi svetica.
Mamu im jebem, kad ih odvedem u mrak prave se nevine.
Komšija koji usled arhitektonske nerešenosti malih stanova ima potpun, direktan, dvadesetčetveročasovni uvid u vašu terasu i sve sobe.
- Ja se moram skinuti, vruće je. - Pa skini se. - Ma i to što kažeš, onaj preko puta me ionako zna ko rođena mater. - Pozdravljate li se na ulici? - Ma jok. Ne poznajem čoveka.
Ustanička 19. Stajalište. Oko visokih borova vijuga tišina, obojena a nevidljiva kao od dima i tuđe ruke. Nije to igra unatraške - samo su malo zalutali točkovi auta od paperja i sna.
Vidim nju, i sav isprebijan sobom, skoro mrtav - udahnem joj malo onog njenog šmeka. I dodirnem zvezdice sestrice, batice. Kao da varoš spi a čujem glasove tik uha. Odjek njenih štiklica sivih sandalica. Plešem sam. A držim je za ruku.
Jeo je bunike!- reći će kad me vide od vazduha spravljene da ispijam njene oči što posmatraju kako ih srčem i migolje se dok mi golicaju usne.
Došla bi kod mene i gledali bi Linča, žvakali kokice, duvali lepak... A onda se desio mrak.
Nikada više nisam istinski video dan.
- Bio sam neko vreme ovde i pre nego sam došao. Sad nisam ovde. - Ako prodam svoju laž za par realnih slika - umreću kao kopija.
Mlogo jadan izgovor kad vas modovi uvate da lajkujete samog sebe sa duplog
-Ej bre neko me hejtovo proverite -Niko te nije hejtovao nego su ti skinuti plusevi što si delio samom sebi bolje ćuti -Nisam ja to je moj mlađi brat kako da mu zabranim da mi daje pluseve
U softverskom pogledu u Srbiji fizicki postoji ali ne i prakticno. Posto nam zakon (na srecu) jos uvek ne brani pirateriju mi to uveliko koristimo i piratizujemo sve. Od operativnih sistema preko filmova do video igara. Iako postoji nekakav zakon o pirateriji koji, koliko sam informisan, vazi samo za javna preduzeca obicni gradjani ce moci da uzivaju sve dok se ne smisli neki novi zakon da bi se priblizili Evropi koji ce sadrziti i zabranu piraterije. Mada i da je zabrane opet se nece nista bitno promeniti. Ko ce biti spreman da se resi filmova, igrica i ostalog i da to sve legalizuje sa ogromnom svotom novca i da nastavi legalno da nabavlja zeljeni softver po visokim cenama kada moze otici na pijacu i dobiti tu istu stvar za 200 dinara ili cak to skinuti sa interneta, ukoliko je napredni korisnik PC-a? Malo ko...
Apsolutni sinonimi ne postoje! Koliko god bilo poklapanje u značenju između dvije riječi ili izraza, one uvijek imaju malo drugačiju konotaciju, različit način upotrebe, izazivaju drugačije asocijacije, a iz toga proizlazi i razlika u samom značenju.
Na vrat ti neko može "najašiti", a ti mu možeš reći i da ti se "skine s vrata", a šiju ti obično "zavrnu" ili je ti nekome "zavrneš". Tama je odsustvo svjetlosti i nje se niko ne boji, a mrak je mrak i mnoga djeca ga se boje. Lijepa cura može da bude MRAK, ali ne i tama. Tmina je gora od tame i asocira na jad i čemer. U tmini može da se čami i propada, ali nijedna cura ne može da bude TMINA ma koliko zgodna bila. Lagati može svako i lagati se može o svemu, ali kad neko PETLJA to obično radi da bi se izvukao iz neke gadne situavije ili s nekom nečistom namjerom. Kosa može da se zapetlja i zamrsi, a konci mogu i da se pomrse, međutim računi mogu samo da se pomrse...
Autoputare su prostitutke koje ordiniraju kako im ime i kaže- magistralom.One su visokorizična grupacija žena svih uzrsta koja u iscrpljenosti svih drugih opcija prodaje svoje telo za mizernu nadoknadu. Većinom su zaražene nekom boleštinom ili narkomanke, pa se uzdaju u napanjene kamiondžije, mrak i svoj fizički izgled jer su prognane iz grada kao persone non grate ( jer svi znaju od čega boluju, ili su stale na žulj pogrešnoj osobi). Konkurencija im je jaka.Dobijaju batine i od makroa i od klijenata, a i suparnice znaju da ih počupaju i izgrebu im lice noktima. Mogu se prepoznati po belim čizmama, kratkom autfitu i otupelom izrazu lica. Većinom vode buran i kratak život koji se neslavno završava u nekom jarku, baš pored te iste magistrale koja im je kao pijavica isisavala život.
"Mi deca sa stanice Zoo" mu dođe kao dečija slikovnica.