Uglavnom ženska osoba - pričalica, koja niže reči i rečenice brzinom kao kad moja baba niže paprike da se suše na koncu (verujte nema joj ravan).
Pričalica: Značijaodemutajbutikdauzmemmajicuštosamgledalapresamodesetminutaaona ćemeninemaprodato....Znašsamokakosamseiznervirala. Ja: A da mi kažeš da se posavetujem sa lekarom ili farmaceutom ? Pričalica: (najdužih nekoliko sekundi da sam je čuo da ćuti)
Pitanje kojim određeni ljudi ubede poštenog čoveka u nešto što i on sam zna da nije istina. To su ljudi koje dupe svrbi za pare, misle da zaslužuju veća primanja te su zato skloni korupciji. Druže se sa Mitom. Pitanje koje retko ko odbija.
- Dobro veče, vozačku i saobraćajnu molim. - Nisaam pio. - Ćuti bre pijanduro, ne pita te čovek to. - Gospodine, nemoj da se lažemo, tu su vam i deca u kolima... - Dobro, jesam, priznajem. - Aj da se kladimo u 50€ da niste? - Sine daj one pare što ti je tetka dala da se kladimo sa čikom. ..... - Jel si razmišljao da platiš za onaj ispit? - Dao bih sve al ne znam kako da mu to kažem malo mi neprijatno. - Kolega, čujem spremali ste sve, ajde te preko reda brzo ćemo završiti. - Ali profesore nisam ništa učio. - Aj da se kladimo u 100€ da niste u pravu i da znate bar za 7? - Prihvatam opkladu.
Veoma popularan način da se nekom stavi do znanja da nije baš pogodio vreme za posetu, i da bi bilo lepo kad bi napustio vaše prisustvo.
- Gde si, Mile, sto godina! - Joj, žurim, brate, gde sad nađe da dođeš, žurim... - Neću ja dugo! Pa šta radiš? - Ništa. Kafu, sok? Jel da da nećeš? - Neću, brate, odoh...
Pitanje koje ne treba postavljati nikome, ako je sudeći po sadržaju i znanju odgovora pre odgvora. Pitanja na koje znaš i sam tačan odgovor, ali čisto da vidiš i druga mišljenja iako te ne zanimaju kakva god da su. I da bude negativan odgovor, odnosno, ne zovi je, naravno da nećeš poslušati, jer si i pre samog postavljanja pitanja znao da ćeš je, ipak, nazvati.
Ovo pitanje postavljamo kada smo pripiti, okupirani veoma velikom dozom emocija, nostalgijom, dežavuom, svesni posledica i onoga šta donosi razgovor nakon svog završetka. No, sve to ostavljamo sa strane i pravimo se da, kao, ne znamo šta će se desiti, uzimamo telefon u ruke, okrenemo broj i čekamo razvoj situacije.
- AAAAAAAAAAAAAAAAA! - Šta je, pobogu, Milane sa tobom? - KURVAAAAAA! - Ko, bre, kurva, čoveče? Šta pričaš to? - MOJA BIVŠAAAAAAAAA! - Aman, dete, smiri se više! Ostavi taj telefon. - A da je zovem, a? Samo da vidim šta radi. Samo da joj čujem glas? - Ma, koga da zoveš? Nju? Pa i sam si sad rekao da je kurva? Šta će ti to u životu? Ostavi se, čoveče, toga i nastavi nov i normalan život. Prevarila te je, varala te pola godine sa drugim, ej! - Ma nema veze. Da je zove, ipak? Možda je bolesna? Joj, sreća moja. Dolazim za dva minuta, samo da vidim kako je.
-Kaži? -Kako si rekao da instaliram ovaj izmet? -Ama, jesam ti lepo rekao, samo next pritiskaš, i krembil bi skontao jebote! -Znam tebreks, al' zbunjuje me ovo custom... -Mani se customa, pritiskaj next i mojne me njakaš više!
prekida poziv
-'Bem ti sve, nekima je lakše turiti metar u dupe nego centimetar u glavu!
Rečenica kojom počinju jutro školarci,radni i poslovni ljudi koje mrzi da ustanu iz toplog i udobnog kreveta,da bi otišli u nove radne pobede. Mada,češće je upotrebljavaju besni školarci.
Keva: Ustaj sine,oči majkine,zakasnićeš u školu. Sin: Evo idem. Da bog da se zapalila!
Izgleda da najveća stvar, koja smeta muškarcima u ovo doba brzog tempa, je to što se žena sve brže i sve više udaljava od kuhinje. Ovi neoženjeni se još uvek nadaju da će biti "nešto" posle braka... a to "nešto" da bude u vidu sarme, kupusa, proje, gibanice... Dok ovi oženjeni strahuju da je zauvek došao kraj onim divnim jesenjim mirisima kad se kuva ajvar, slatko ili pekmez. S toga na snagu stupaju novi kriterijumi za izbor nežnije polovine.
(posle pola sata zaluđivanja)
- Aaa, je li, čime se ti baviš u životu? - Pa ja sam na postdiplomskim iz molekularne biologije, i trenutno sam na nekom projektu gde istražujemo kako PI-3 kinaza produkuje inozitol-fosfolipidna mesta na ćelijskoj membrani. Inače, sad sam baš položila DELE Intermedio, to ti je nešto kao TOEFL samo za španski, počela sam rekreativno da učim i italijanski, idem tri puta nedeljno na kapuero, i držim časove pilatesa. - Aha...fino. Sve je to lepo... Nego, jel znaš ti da spremiš slavu, da te ja pitam, pored svih tih tvojih receptora, citokina, i gicanja na sve strane?
Trenutak istine. Saznanje da si kao mali halapljivo mažnjavao ono što danas ne možeš da smisliš. Šok i srčka na pomolu.
- E, kad je bio mali uvek mi je trenirao živce. - Da, i onda kad mi je seo u auto dok sam popravljao motor i zatrubio. Glava mi odzvanjala tri dana. - A i bio je ješan. Obožavao je da jede pihtije kao nenormalan, a tek puževe kako je tamanio, uuu, sve u šesnaest, srce mamino. Hoćeš sad da ti ih spremim, nisam dugo? - Šta sereš? Ja to jeo?! Lažete me! Garant me zajebavate! Ja to nikad u životu ne bih probao! Odvratno! - Jesi sine, evo i slika kad si ga usisavao iz kućice. A evo i slika kad sigurao prst u kućicu i sa slašću olizao. Hej, jesi li dobro?! Šta ti je?! Brzo vode, brzo!!
Rečenica kojom opravdavate svoje socijalno teže prihvatljivo/neprihvatljivo ponašanje ili svoju nepristojnu pojavu u prisustvu ljudi koji su vam nebitni i sa kojima nemate dodirnih tačaka. S druge strane se pak vidi da vam je ostalo malo respekta prema uvaženim gostima i rodbini koja istu slavu posećuje.
- Jesi li lud, pišaš tamo iza drveta, svi te gledaju! - Uf, boli me! Što 'će da mi dođu na slavu!?
- Sinoć u kafani sam ih sve oterao u p...m..., ma boli me, što će mi doću na slavu!
Ima elemenata da jeste, ali je i te kako daleko od onoga kako bismo zapravo želeli da bude.
- Dobar dan, deda Mile. Kako ste? - Zdravo, sinko. Pa... da kažem da sam dobro. Nešto me danima probada ispod plećke, bole me zglobovi i povremeno pišam krv, ali biće bolje.