Baš 'oću da budem indiskretan, jer sam jebeno ljubopitljivo govedo. Volim da znam šta se dešava sa tuđim životima da ga jebeš! Smaraću te da mi ispričaš svaki tvoj blam, ne mogu da odolim, to je jače od mene, to mi je duševna hrana. I ima da ti se zakunem najstrašnijom zakletvom da to nikom neću ispričati, ali ispričaću kome god mogu jer sam radio Mileva, a za zakletve me boli ćoše. Krijem se iza ove rečenice da ne bi ispao seljak, ali moram da saznam šta kriješ makar me ta informacija ubila.
Doktor: Trudnoća, gospođice, nema sumnje, drugi mesec. Khm, khm, ne bih da budem indiskretan, ali znate li ko bi mogao da bude otac? Romulanka mlada: Pa moj brat, nisam ja kurva.
Prozaična metafora roditeljskog vaspitavanja mladunaca koji polako stupaju u život. Prva poruka i priprema ptića koji će kroz koju godinu poleteti konačno iz roditeljkog gnezda i odvojiti se od majkinih skuta. Uvod u svet surovosti prostom pesimističnom rečenicom prožetom već viđenim mukama starijih pripadnika čoporativnog krda koji su toliko slični ko fiskalni kod na limenci kokiške.
Da konkretizujemo materiju. Život, shvaćen kao represalija ulaska sistemskog kurca u veneru običnog čeljada, predstavlja mukotrpnu bitku sa vetrenjačama čovekolikih monstruma unapred izgubljenu. Recept za život koji podseća na kurvu je prilagoditi se pravilima igre savremene prostitucije, dozvoliti svom obrazu da bude dovoljno namazan da proguta sve fekalije društva i ući u frontalnu borbu sa samim sobom.
Prve lekcije iz mladosti se nikada ne zaboravljaju. To je kao gen koji vučemo od svojih predaka i prostom deobom kite i pičoke prosleđujemo svojim naslednicima. Tako je i sa pesimističnom realnošću društva i profiterskog poretka od kako su nestale socijalne ideje jednakosti iz svesti domaćih čobana. Sine, život je kurva.
- Tata, ja bih voleo da budem arheolog kada porastem... - E mali moj, s' tim možeš bulju da obrišeš. Nema para tu sine. Oćeš da kopaš dinosauruse iz doba Nemanjića?- haha, baš si šašav. Ti ćeš, blago tati, lepo na ekonomiju ili pravo. Da te striko Veljko lepo zaposli pa da mi budeš gospodin čovek. Odelo, kravata, stalan posao, auto, godišnji odmori pa i oca bre da častiš. A ne da mi se prljaš u blatu nekog nalazišta. Vidi mene, šta ja imam od toga što sam završio istoriju.- Ništa, sine, ništa! Život je surov, pun problema i konstantne napetosti oko egzistencije. Život je kurva. Ma kakva kurva, kurvetina, sine moj. - Da, tako nešto mi je i učiteljica rekla.
Tihuana je grad na krajnjem severozapadu Meksika na samoj granici sa SAD sa čije strane granice se nalazi grad San Diego. Između ostalog ovaj grad koji danas ima više od milion stanovnika poznat je po svojim bordelima u kojima su glavni klijenti Amerikanci, koji su to ovekovečili u mnogim svojim filmovima tzv. B kategorije. Otuda se, u žargonu, za nekoga ko se puno oznojio kaže, da se oznojio kao kurva u Tihuani.
A:”Batice, snimi Saleta. Odigrao je jedan basket, a mokar je kao da se tuširao.” B:”Da brate, oznojio se k’o kurva u Tihuani!”
- Jeste kurva! Zašto je braniš? Je l' ti sestra možda? Jebala se sa njim, ej! A sa mnom je već godinu dana! - Brate, ne mora da znači. Možda joj je trebalo da uzme njegovu dnk analizu da bi videla ko je on u stvari i da nije možda on ubica. Ne mora da znači.
U trenutku kada radiš prvi pokret usnama to da izgovoriš, shvataš da ćeš se ili izblamirati ili naljutiti nekog ili najebati i da ne bi trebao da nastaviš sa tom rečenicom.
Ne. Ipak si je izgovorio. Iako je mozak slao signale kroz čitavo telo da te zaustave. Iako je sve u tebi vrištalo da ne radiš to, ipak si uradio. Kočnica je popustila i u momentima dok si izgovarao te reči znao si da nisi treb'o, ali si tek po završenoj rečenici i po licu sagovornika, potpuno bio svestan da nekada treba prvo malo razmisliti. Ispeci pa reci čoveče.
Jebiga. Kaci konjina.
- Jebote kako sam gotivio ono mesto na brdu, kod terase. Najjače je bilo tamo privesti neku ribu. Cepaš. Gledaš zvezde. Milinko Pantić. Je l' znaš to mesto? - Kako ne znam bre. Pa ja sam tamo bio.... (Ne završavaj rečenicu Đole. Nemoj! NE! Ispašće kao da si ti tamo išao da pušiš nekome ako je tako sastaviš. Stani. Svi će ti se smejati. Zaustavi se! NEEEEEEE!) .....najmanje pedeset puta na pušenju. - AHAHAHAHAHAHAHA! -------------------------------------------------------------------------------------------- - Dobro veče momci. Lične karte. - Nemamo. Tu smo iz kraja. - Iz kraja a? Jese to oseća neka trava indijanci a? Jeste duvali? - Pa šta da ti kažem..... (Ne! Nemoj! Dobićeš batine. To je interventna. Oni lome na keca. I za manje stvari. I ortaci će ti dobiti batine zbog tebe. Nemoj! Ne! NE! NEEEEE!) ......zakasnio si za minut. Sve smo poduvali. - Mile, spremi se da im vadimo otiske bubrega.
Izgovor da se ponašaš kao potpuna budala u Srbiji.
A: Brate, moraš li da bacaš djubre na ulici? B: Da živim u normalnoj zemlji, pa da ne bacam.
A: Dečko, što ne ustaneš gospodji sa bebom? B: Da živimo u normalnoj zemlji, pa da ustanem. Ovako me zabole tukson.
A: Gospodine, ako nastavite da perete kitu u fontani, moraćemo da vas uhapsimo. B: Prao bih ja kitu kod kuće da živimo u normalnoj zemlji! Ovako...Hapsite, pičke pandurske!
Rečenica kojom se saopštava da smo oguglali na sve moguće nepravde i da nas više ništa ne čudi.
B (član grupe S.A.R.S.): „Znaš li koliko smo para uzeli od pesme „Buđav lebac“?“ J: „Ne. Koliko?“ B: 16,5 dinara. J: „Šta reče???“ B: „Toliko.“ J: „Hoće debeli foteljaši da se malo ovajde od tuđeg rada, pizda im materina!“ B: „Navodno je samo jednom puštena na B92. A onom ološu Dinkiću isplatili za dve pesme koje niko nije ni čuo.“ J: „Da ne živim u Srbiji, sad bih se okretala levo-desno, pomislila bih da je skrivena kamera.“
Najkategoričnije moguće ne! Ni pod razno! Ne dolazi u obzir, pa makar trpeo muke k'o mali Radojica. Mož' da dovedete celo Zulu pleme da me trti cele noći, ali ne popuštam! Ma, ni da sam pijan, lud i drogiran istovremeno, ne bih ni pomislio to da uradim! Čak i ne pominji! Totalno NE!
- Pošta! Evo, komšija, imaš i nešto preporučeno. - Jel'? A odakle, kakvo je to? - Ne znam, izgleda iz suda. - Vrati! - Ko zna, možda neko neočekivano nasledstvo. - Aaaaa, ne! Nećeš opet da me zajebeš k'o prošli put kad stiglo ono od banke, pa sam kolabirao. Umalo da zaglavim na intenzivnoj! Ne jebem ja više to da uzimam! Napiši lepo da sam nepoznat na adresi, odselio se za Borneo da hranim orangutane bananama, ili, još bolje, da sam umro i da sam za njih nedostupan, nek' me izbrišu! A sad m'rš odavde dok nisam kera napujdao! Ženo, daj tandžaru!!!
Izraz koji se odnosi na stalnog gosta u vasem stanu ili kuci koji dolazi kad i kako mu se prohte i ne mari za vase obaveze i privatnost. Ma apsolutno nista ne mozes da radis od tog gosta.
E od ovog Nikole, čovek ne može da izvadi patku da se ispiša...Nije mu ovo hotel!
Da bre...on bi ladno mogo da promeni prebivaliste u licnoj karti.