„oka sklopiti“

Drugi naziv za selo koje je zabačeno Bogu iz tregera i koje je teže pronaći na mapi nego detektovati svinjetinu u Matijevićevoj svinjskoj "prašinari".

Prvi septembar. Naš junak, Živoslav Tupkalo, polazi u prvu godinu srednje metalostrugarske škole u Beloj Crkvi. Već je u klupi, čeka razrednu, Micu Ubicu (Žena koja je skrenula sa živcima kad je, pokušavajući da spase mladunče beloglavog supa, neuspešno predriblala Ladu Samaru iz suprotnog pravca. A direktoru žao da je izbaci).

Profesorka: Dobro jutro, dečurlijo. Ja sam Milica Karaklajić. E da vam kažem. Ovo glupavo predstavljanje je sviranje kurcu ali, jebiga, mora da se obavi. (seda na katedru i gleda ispod oka, kao na Divljem Zapadu) Ajdeee, ti se predstavi! (pokazuje prstom na Živoslava)

Živoslav: Ko? Ja? (srce mu vrišti kao da prisustvuje ceremoniji razdevičavanja mladog izviđača plemena Masai)

Profesorka: Ti! Ti! Ti, što ti je kosa kraća nego Marinku Madžgalju a duža nego Mariji Šerifović. Baš ti!

Živoslav: (ustaje lagano) Moje ime je Živoslav. (treperi mu glas) Bio sam nosilac Vukove diplome u osnovnoj školi. Dolazim iz jednog mesta pored Zaječara.

Profesorka: Zaječar? Koje mesto?

Živoslav: Paaa, Sikole, malo mestašce pokraj Zaje...

Profesorka: Ne seri, ladno si iz Sikola? (bulji se kao da je siluje niskotežišni prijemnik za etanol)

Živoslav: Znate gde je Sikole? (lice mu se ozarilo)

Profesorka: Ma, puši kurac, ložim te. Kakvo Sikole, kakvi nordijski Bogovi.

p.s. Od sledećeg dana Živoslavu se gubi svaki trag. Postoje neproverene informacije na 16-oj strani Informera o učešću jednog klinca u akciji "Peticija za Sikole", čiji je primarni cilj da se sagradi srednja škola u istoimenom mestu.
ЧЕЧеги · 1. okt 2013.💬 6

Časopisi moje adolescencije koji su sada završili u podrumu,
a ja još ne mogu da poverujem na koji način je moja generacija traćila svoje slobodno vreme i na šta smo bacali pare...

Stalne rubrike:

1. Ličnost nedelje: Zac Efron, san mnogih tinejdžerki širom sveta…

2. Interwiev: Miley Cyrus aka Hannah Montana
odgovara na vaša pitanja bez dlake na jeziku i priča o svom najnovijem projektu!

3. Blamovi

Jedan dečko mi se već duže vreme sviđa. Idemo u istu školu. Na velikom odmoru mi je slučajno ispala viršla iz zemičke i on i njegovo društvo su
mi se smejali, a ja sam uplakana otrčala u WC i odlučila da se najkasnije do kraja nedelje premestim u drugu školu.

Sexy blondie, 14

Jednom smo ja i moja najbolja drugarica šetale parkom i slučajno srele moju simpatiju i njegovog brata. Sele smo na klupicu da pojedemo sladoled,a kada su oni prišli ustala
sam da se pozdravimo i tek onda shvatila da je klupa bila sveže ofarbana. Na mojim novim trendy farmerkama pojavile su se 3 zelene linije od farbe, a oni su se na sav glas smejali. Čoveče, koji blam!! Mislim da ću se ofarbati, promeniti broj mobilnog i preseliti u drugi grad!

Goticharka,16

4. Adrese poznatih, pišite im obavezno:

Beyonce Knowles
P.O. Box 710450, Houston TX 77210-0450,USA

Jessica Alba-c/o, 10/210-555 Brooksbank Ave
North Vancouver BC V7J 355, Canada

5. Posteri: Katy Perry, Jonas brothers, Lady Gaga, Dulce Maria RBD + exkluzivni dodatak za naše slatke čitateljke, poster ( u delovima) Justin Timberlake u prirodnoj veličini, u ovom broju 4/15.

6. Tekst pesme koju ste vi tražili : Taylor Swift – Love story

Romeo save me I’ve been feeling so alone
I keep waiting for you but you never come
Is this in my head, I don’t know what to think
He fells to the ground and pulled out a ring
And said
Marry me Juliet you’ll never have to be alone
I love you and that’s all the reason for
I talk to your dad go pick out a white dress
It’s a love story baby just say YES
Oh, oh, oh
Oh, oh, oh, oh

7. IN/OUT ovoga meseca:

IN: maskara u boji, voćni jogurt, sjaj za usne sa šljokicama, kafenisanje sa drugaricama, plitke farmerke sa cirkonima, japanke sa štiklicom, SMSovanje, kurs trbušnog plesa i časovi joge, feng shui, čipkaste gaćice, shiny look...

OUT: muvanje likova preko drugarice, bezanje sa časova, konjski rep, dijete, nezdrava ishrana, tračarenje, teške minđuse koje vuku uši…

8. Let's talk about sex!

P: Da li mogu da se otrujem ako progutam spermu?
Tina-woji-Billa, 16
O: Ne, to je potpuno netačno... pozz

P:Da li je test iz apoteke 100% pouzdan? Molim vas, odgovoriteeeeeee!
Emo girl, 14
O: Ne, test često greši... možda bi bilo dobro da popričaš sa ginekologom o tome….
ćaos!

P: Smuvala sam se sa sestrinim bivšim dečkom, jer nisam znala da joj se još sviđa.
Sada mi preti da će mi zagorčati život, šta da radim? PLEASE HELP ME!!!
Swatka Tea, 15.
O: Draga Tea, najbolje bi bilo da popričaš sa sestrom u 4 oka... Nadam se da ćete se pomiriti... kissić

I još neka pitanja:

Da li mogu da pomerim dejt?
Hoće sa mnom da spava - da li da pristanem?
Mislim da mu se ne sviđam, okreće se za svakom devojkom na ulici!
Koliko duboko treba da ubacim tampon?

9. Strip

Urbana devojka na selu, 5. deo

Kaća posle 2 nedelje na selu upoznaje preslatkog mladog farmera Životu i započinju strasnu vezu... sve dok im njegova baba Koviljka ne stane na put!

10. Nagradna igra:

15x fancy lančić za nogu
10x trendy ruksak
3x cool parfem
2x pink iPod sa “Swarovski” kristalima

Glavna nagrada: Vaučer od 30.000 din za kupovinu u “Zari” i “Mangu”

11. Još uvek tražimo dvojnicu Britney Spears!

Drage čitateljke, šaljite svoje fotografije na 5566, i mozda ste baš vi Britneyina dvojnica.

Ko pobedi dobija potpuno novi styling, totalno otkačenu frizuru, profesionalni make-up, fancy krpice iz “Terranove” i “Ooops-a”, “Dve šmizle” nakit i najbitnije: piercing na pupku, koji vi izaberete!!

Zato, ne gubite vreme! Do sada su u užem krugu:Silvana Prčivragović iz Lebana, Nina Čačija iz Beograda, Elvira Ćufta iz Donjeg Brijanja, Svetlana Ceca Milinković iz Kokinog broda i Jorgovanka Guzina iz Puste reke.

U sledećem broju: Mala škola ljubljenja
Muškarci: ON KAŽE / ON MISLI
Poster u delovima, Justin Timberlake 5/15
Velika SEX anketa, 6000 muskaraca nam se poverilo
Urbana devojka na selu, 6. deo
mnogo poklona, postera, modnih saveta i raznih iznenađenja!
See you in June!!!
SASawyer · 15. sep 2009.💬 23

Popili su oboje po ćušku dok su prelazili preko praga. Već je bio mrtav pijan ,nosio je treger majicu sa flekama od hrane koju je jeo poslednjih mesec dana.
Svaki put nakon ulaska u kuću dobijali su sledovanje batina,većinom bez ikakvog razloga. Vadio je stari kabl od pegle njime tukao Zorana.
Gocu je samo šamarao, ona je devojčica i prema njoj je zato blaži kako im je govorio.
Mi, deca , smo mogli da čujemo po koji vrisak koji je dopirao iz njihove kuće i uspevao da nadjača turkoidne melodije. Sutra dan u svlačionici bi videli posledice „tatine ljubavi“ na drugu iz razreda.Bili su to mrko plavi podlivi po celom telu u obliku kabla. Imali smo samo deset godina , ali svima nam je bilo jasno šta se događalo. Znali smo da ne treba postavljati nezgodno pitanje:
„Šta ti se desilo?“
On se zvao Zoran, a njegova godinu dana mladja sestra je nosila ime Gordana, al’ smo je svi zvali Goca. U naše dvorište su se doselili pre par godina iz nekog sela u blizini Beograda. Živeli su tu bespravno kao i mi i naše komšije. Oni su delili predratnu kuću ,a moja porodica je živela u pomoćnoj kućici koja je pre rata bila namenjena posluzi. Niko nam nije mogao ništa, jer su i posluga i vlasnici pomrli i nisu imali bližih rodjaka koji su mogli da polažu pravo na nju, a država nije ni najmanje marila za to.
Ceo plac sa kućama i dvorištem je užasno oronuo. U dvorištu nije bilo ni jedne jedine biljčice osim par suvih ostataka nekadašnjeg žbunja koji su tako stajali od kad znam za sebe. Zimi je nebetonirani deo postajao prava kaljuga. U svakom uglu se nalazio raznorazni otpad, stare stolice, raspala kolica za pijacu, zarađali bicikli,pokvarene rolšule,roštilj....
Sunce je dopiralo do dvorišta samo u podne, svuda oko su bile višespratne kuće, tako da je mamina rečenica- „Ovde živeti je mrak.“- imala bukvalno značenje. Na ovom mestu je raslo petoro dece, nikome se nije svidjalo što živi ovde, al’ niko od nas nije imao dovoljno novca čak i da pomisli na kupovinu stana. Stare komšije su odavno ostale bez posla,pa su prodavali farmerke na Bulevaru, moji su radili u državnim firmama za mizerne plate. Žena pijanog komšije je radila u školi kao tetkica za minimalac, dok je on radio u građevinskoj firmi. Oboje su imali završenu samo osnovnu školu.. Moji su ih često ogovarali sa drugim komšijama i stalno se provalčila ista priča-„Kako neko može da napusti svoje imanje i da dodje u grad i jedva uspeva da prehrani decu? Kako je to nekom bolje?“
Svaki put kad mi se Zoranov tata približavao podilazila me je jeza, jedva sam izgovorao -„Dobar dan ,čika Rašo!“- da ne zamucam.Samo bi prošao pored mene ,a zatim je sledio udar vonja sačinjenog od znoja i „Baltik“ votke. Sem na gradjevini komšija Raša je privatno radio i kao vodoinstalater i ako nije imao potreban zanat. Moja majka ga nije podnosila ,a ćale je uvek bio ’ladan. Mislim da je jedino mog oca voleo od svih nas u dvorištu, možda ga je više voleo i od rodjene dece. Tata ga je zvao uvek kad bi nam crk’o bojler ili veš mašina. Retko je uspevao da obavi posao kako treba.Posle zahvata na mašini ili bojleru ostajao je ceo dan u našoj trpezariji , ćale ga je nalivao pivom i rakijom , a za to vreme mama nije napuštala spavaću sobu. Čini mi se da je izbegavala čak i odlaske u toalet. Ja sam ponekad sedeo sa njima i slušao njegove baljezgarije, postajale su sve gore i gore kako se povećavala količina alkohola u njegovom organizmu. Posmatrao sam ga satima kako ispija pivo ili neki drugi alkohol, moja usta su bila otvorena samo što mi bale nisu curile , jer mi se činilo kao da sipa u kantu svu tu tekućinu a ne u sebe, kao da je imao crevo koje nema prepreka do njegovog stomaka. Jednjak, dušnik ništa.

Retko smo napuštali naše dvorište, tu smo se igrali sa svom decom iz okolnih kuća i zgrada, omiljena igra nam je bila gadjanje koša koji je ustavari bio krug nacrtan na zidu, nekad smo se igrali žmurke. Prestali smo sa žmurkama kad sam zgazio na zardjali ekser u šupi , pa su morali da me vode u bolnicu da primim Tetanus. Od tada smo prešli na jurcanje po dvorištu, tad smo imali 11 godina. Dečaci su jurili devojčice i obrnuto, koristili smo svaku priliku za pipkanje devojčica po tek niklim sisama. Negde u to vreme sam se i zaljubio u Gocu . Ona to nikad nije primetila, smatrala me je starijim bratom kao i Zorana.
U oklonim ulicama su živeli i stariji dečaci koji su uživali u mlatretiranju nas klinaca, najčešće se to dešavalo kad smo išli ili se vraćali iz škole. Medju njima je me je posebno živcirao jedan debeli ružni glavonja, na velikom odmoru u školi je redovno pljuvao u hranu nama klincima i onda smo mogli da biramo da je bacimo ili da mu je damo. Ako bi je neko od nas bacio onda smo popijali ćuške. Zoran je uvek bacao hranu sa pljuvačkom i popijao batine. Bilo mu je sve jedno dal’ dobio jedne batine više ili manje .
Narednih godina su se osmelili , pa su dolazili u naše dvorište i tu nas drndali. Moj ćale nije mario kad bi ga pozvao da nas brani.
Obično bi govorio: „Što se igrate sa njima ?“
„Ne igramo se mi sa njima .“ –govorio sam –„Oni nas samo maltretiraju“
„Ma, ne interesuje me .“ - Rekao bi i nastavio sa popodnevnom dremkom.

Kako je vladalo siromaštvo ne samo u dvorištu nego i u celoj državi , nasleđivali smo stvari i obuću od starije braće ili od one treće porodice. U jednom trenutku Zoran je počeo da zaostaje sa rastom u odnosu na mene, na kraju je mogao da nosi odeću koju sam ja prerastao i ako smo bili isto godište. Tokom jedne trač partije moje majke i treće komšinice čuo sam da je on zaostajao u rastu od silnih batina koje je dobijao , i valjda je iz istog razloga i Goca večito bila mršava. Koža joj je skroz bila providna, vene su joj iskakale po rukama i licu. Imala je jednu venu koja je meni bila simpatična, nemam pojma što. Nosila je stalno neke raspale haljine koje su delovale kao ukradene sa starinskih lutaka. Sa dugom plavom kosom i po nekom pegom na licu je stvarno ličila na lutku.
Nakon bombardovanja su počele sa radom i PC igraonice. Non-stop su bile krcate, zakazivali smo preko telefona. Prestali smo sa igranjem u dvorištu , stalno smo visili tamo, nije bilo bitno dal’ igramo ili ne. Sve se vrtelo oko igraonica. Počeli smo da bežimo sa časova. Jedan dan su nastavnici pozvali moje i Zoranove roditelje i rekli šta se dešava.
Zoran i ja smo sedeli za računarima kad je unutra uleteo čika Raša ,razjareni bik, uhvatio je Zorana za moj stari duks kao mačku i bukvalno ga bacio sa ulaza preko par stepenica na ulicu. Počelo je sa mlataranje pesnicama ,čuo sam njega kako zapomaže. Nisam smeo ni pogled da skrenem sa monitora, a kamoli da probam da nas opravdam i spasim njega od batina. Cela stvar sa bežanjem sa časova je bila moja ideja, ja sam ga nagovarao. Sad je trepeo batine zbog mene ,a ja sam se usrao i nisam ga spasio. Najgore od svega je što ja nisam dobio ni šljagu od moji roditelja. Zoran nije dolazio narednih nedelju dana u školu. Čika Raša je zvao razrednu i rekao da Zoran ima grip. Ja sam svratio do njega posle škole dok su njegovi i moji bili na poslu, imao je šljivu ispod oka i čvoruge veličine kamena po glavi.
Imali smo 14 godina, gledali staije dečake kako puše ispred igraonice ili dok igraju igrice. Zoran je predložio da skupimo pare i kupimo cigare. Pristao sam mislio sam možda nas neće više maltretirati starije drkadzije kad se pojavimo sa pljugama. Delovaćemo opasnije. Nakupili smo dovoljno para za Vikend i šibice, sakrili se u podrum jedne od zgrada kod naše škole. Uzeli smo po jednu pljugu , zapalili i pućkali . Mislili smo da smo naučili kako se puše cigare. Otišli smo u igraonicu i zapalili cigare pred debelim glavonjom.
Rekao je : „Majmuni mali ,šta se ložite?! Pućkate k’o pičkice.“
Izašli smo posramljeni napolje. Sutra dan smo po školi molili starije dečake da nam pokažu kako se puši. Jedan koji nas je branio ponekad od debelog glavonje nam je pokazao šta treba da se radi. U početku smo gutali dim. Konačno smo se obojica zakašljali. Uf,olakšanje ,skapirali smo. Popušili smo po pljugu ,vrtelo nam se u glavi , povraćali smo u kolzetsku šolju. Smejali smo se, postigli smo nešto ,sad će nas debeli glavonja ceniti. Ali ,ništa od toga, kad smo se opet pojavili pred njim , zavalio nam je packe uz reči : „Tako mali, a puše,ha ha!!“
Groktao je krmak ,bio je odvratan, stariji par godina od nas , virile su mu sline kao petogodišnjaku. Mrzeo sam ga više od bilo čega, a još gora mi je bila pomisao da sam nemoćan i da mu ne mogu ništa.
Jednom prilikom dok je Zoran zaista bio bolestan, došao sam sam u igraonicu. Igrao omiljenu igricu, imao sam sjebane slušalice i mogao sam čuti sve okolne razgovore.Odjedan put sam čuo ime Goca, načuljio sam uši, nisam se uopšte koncentrisao na igricu ,samo sam gledao u monitor. Razgovor je tekao izmedju debelog glavonje i još jednog lika. Debeli se hvalio kako su on i Rumeni (isto jedan od starijih drkadzija koji su nas maltretirali. Bio je izuzetno ružan i rumen u obrazima,zvali su ga i Čengele) odveli Gocu u jedan prolaz kod našeg dvorišta i terali je da im puši kitu. Krmak je kroz grktanje nastavio priču,kaže nije uspeo da svrši , jer ga je Rumeni gledao ,a Rumenom se nije ni digao.
Nisam verovao , kako bre!
Ona je tako lepa i deluje tako nevino. Zašto njima?! Zašto nije pobegla? Oni nisu ništa osećali prema njoj, ja sam bio zaljubljen u nju, nijednom mi nije prošlo kroz glavu kako mi puši kitu, maštao sam da se ljubimo i to je sve.
Onda mi prolete kroz glavu ,a Zoran? Kako da mu kažem?
Ne mogu mu reći. A, ako kažem čika Raši? On će ih ubiti od batina! Ha,ha!!! Ne ,ne onda će ona biti pokojna , ali bukvalno ne smem ni da zamišljam šta bi njoj uradio.
Neću nikom ni reći, tako sam odlučio.
Kasnije istog dana pozvao sam Zorana kod mene kući na fudbal na fuš Segi. Igrali smo do kasno uveče, ja sam skoro i zaboravio na celu priču oko pušenja i onda je došla Goca, Zvala je Zorana kući. Kad sam je ugledao kako stoji na okviru od vrata sledio sam se i ponašao nenormalno, i ovako nisam mogao da se opustim zbog osećanja koje sam imao prema njoj,ovo me je dokrajčilo ,podsećao sam sam sebe na retardiranog robota sa sve izveštačenim i ukrućenim pokretima.Ona je delovala smireno,kao da je niko nije maltretirao ili ponižavao. Nekoliko dana sam i dalje izbegavao Zoranov pogled.

Naredne godine je došlo vreme upisa u srednjne škole. Upisao sam gimnaziju,a Zoran
drvnu, trogodišnji smer. Iste godine širile su se glasine o Goci kao glavnoj „kurvi“ u kraju. Svaki dziber je izgubio nevinost sa njom. Bledela su moja romantičarska maštanja o njoj, lice joj nije više bilo onako lepo. Zoran je u medjuvremenu saznao sve gadosti vezane za sestru. Nije mogao ništa da preduzme, ostao je mali jedva metar i po. Ona je počela da se mota sa sitnim dilerima , često su je dovozili raspalim starim BMV-om, koji je vozio njen tadašnji dečko. Bio je Zoranovo i moje godište, nosio je uveliko pištolj. Jednom prilikom je dovezao krvave face. Šmrkala je kokain sa njim.
Jedno veče sedeo sam sa Gocom na ogradi i pričao i tada se pojavio taj lik sa sve Stafordom. Poludeo je kad je video da razgovara samnom, bio je patološki ljubomoran , mislim da je bio ljubomoran čak i na Zorana, što je van svake pameti. Poleteo je na mene, uneo mi se u facu i rekao „Budem li te još jednom video sa njom progutaćeš sve svoje zube!!“ Stresao sam se od straha.Prolazilo mi je kroz glavu „Samo ti je još trebalo da te unakazi razjareni niskočelac, i to bez razloga“
Izustio sam: „Takneš li me pozvaću policiju“
Odgovorio je maloumnički : „Ja sam jači od policije!
Jel ti jasno, govno malo?“
Goca je rekla : „Nemoj njega ! Nije ti ništa skrivio, poznajemo se od detinjstva, on mi je kao brat.“
Puknuo ju je u glavu i izdro se i na mene i nju : „Ti mala polazi samnom , a tebe da nisam video u njenoj blizini!!!“
Ona ga je zagrlila i pored udarca koji je popila u glavu.(redovno ju je tukao , čak više i od ćaleta. Mislim da je ćale i prestao da ih leši)
Ja sam se samo okrenuo i otiša u kuću. Neko vreme se nisam osećao bezbedno , u odlascima do škole sam se okretao, paranoisao ,mislio sam da me ovaj niskočelac prati.

Odaljio sam se od Zorana, Goci sam se javljao samo u prolazu . Išao sam u drugu školu,skroz drugi profil ljudi od onih sa kojima je Zoran išao u srednju. Moji su iskamčili preko gradskog konkursa stan sa povoljnijim kreditom. Preselio sam se u skroz drugi deo grada. Zorana sam retko vidjao. On je završio trogodišnju školu. Ja sam kasnije upisao fakultet, prolazio sam nekad starim krajem. Sretao sam Zorana pored tezge, prodavao je čarape i posteljinu. Tolko smo se odaljili jedan od drugog da nismo mogli da održimo konverzaciju ni pet minuta. Pitao bi ga za Gocu ,roditelje. Mučno mu je bilo da odgovara na pitanja o Goci. Rekao mi je da se i dalje mušlja sa krimosima.Izlazi kao sponzoruša , tretirali su je gore od kerova lutalica. Bolelo ga je što ništa nije mogao da promeni.
Prehranjivao je porodicu, čika Raša je umro od ciroze. Majka je dobijala mizernu penziju.

Prošle su godine. Jedno veče sam sedeo kući i vrteo kanale na TV-u. Čuo vest.
„ Maskirani napadač na motoru je ispalio više hitaca u vozilo koje je stajalo parkirano. Ranjeni mladić(M.H.) je prevezen u Urgentni centar. Po policijskom izveštaju on je od ranije poznat policiji. Drugo lice, mlađa ženska osoba (G.M), koja je bila sa njim u kolima, podlegla je povredama na putu do bolnice.
A, sad najnovije vesti iz kulture.....“

PJPjer88 · 2. feb 2011.💬 36

Vrhovni papučar. Ultimatifni alfa papučar. Predvodnik "udruženja papučara".
Osoba koja je u društvu zasluženi nosilac "Zlatne papuče godine", koja se tradicionalno, jednom godišnje, dodjeljuje najvećem papučaru u društvu.
To je onaj lik koju će i osoba koju ste smatrali najvećim papučarem u društvu zajebavati da je papučar.

Poslije noći provedene ispred TV ekrana u igranju play stationa s rajom, pri cemu smo se napili kao guzice, naš papučar ima informativni razgovor kod "bolje polovine" veze. Razgovor teče od prilike ovako:

Ona: I ko je bio?
On: Keno, Sandro, Jasa i ja.
Ona: JEBO TE KENO DA TE JEBO, A SA NJIM I ONAJ ALKOHOLICAR I PROBISVJET SANDRO...O TOM JASI NISTA NE ZNAM ALI SAM CULA DA JE ALKOS! KAZU DA SE S PUNCEM OPIJA NEKOM RAKIJETINOM ...
On: Pa de, nisu oni krivi
Ona: Ma ne, ja sam kriva, ja sam kriva sto sam sebi dopustila da se zabavljam s jednim probisvjetom.
On: Ali ovo je samo jednom u godini, malo smo igrali playku.
Ona: Kakvu crnu playku, bolje bi vam bilo da kakvu knjigu procitate, 30 i kusur vam godina i igrate igrice kao kava balavurdije. Boze, sto mi je ovo trebalo.
On: Hajde smiri se.
Ona: Sta smiri se, a gdje ti je taj drug SANJIN, sto ga stalno spominjes.
On: Nije mogao, neku plocu na kuci izljevao.
Ona: Izljevo klinac, nije htio ostaviti djevojku ... samo ti ides i ostavljas mene samu, nije ti uopste stalo do mene, bitniji su ti neki alkoholicari da s njima sjedis do 6 ujutru. Kad si sa mnom sjedio do 6 ujutru, uvijek si umoran od posla ... ne mogu ja ovo vise trpiti, ovo ne ide ovako (skoro placnim glasom, a suzica je zaiskri u uglu oka).
On: De bona samo jedno vece
Ona: NEMOJ TI MENI SAMO JEDNO VECE. TO JE JEDNO VECE U VEZI. KAD SE VJENCAMO SVAKO VECE CES NESTO IZMISLJATI ...

Eh ako ste mislili da je ON doajen papucarstva, prevarili ste se. On je papucar, a "doajen papucarstva" je ovaj Sanjin koji se na tom druzenju nije ni pojavio pod izgovorom da mu sutra "izljevaju plocu na kuci".
JKJedi Knight · 8. nov 2010.💬 4

Seljačić, pa čak i više od toga: alfa seljak, strndžov prvog reda! Nisu to dobronamerni, ravničarski seljaci, ne! To su brdjani, oni najgori. Kreću se u čoporima, i najopasniji su na svojoj teritoriji, a to je rodno selo. Prepoznaćete ih po tome što nose Jomine patike za fudbal u kombinaciji sa košuljom tokom izlazaka, a inače majice sa natpisima 'ćuti dok te karam' i 'bojanić do kraja, apiš me za jaja', i uvek su raspoloženi za tuču.

Punoletstvo u jednom noćnom klubu, daleko od civilizacije:

Lik1: Jebote, ko bi rekao da ima ovako dobre pičetine u ovakvoj zabiti.
Lik2: Znao sam ja, ništa lepše od naše seljank...
Lik1: Da da, dobro je, znam dalje. Divi ove mlade bludnice, šta rade, bacaju se ko da im je zadnje veče haha.
Lik2: Haha, ladno. Pijane su ko majke, aj ih povatamo, možda se ogrebemo za pičku.
Lik1: Ma bežiii, gde, jel vidiš ti kako nas skeniraju oni cipovi, oće mame da nam se najebu, ubili bi nas samo da taknemo neku od lokalnih riba.
Lik2: Vidi stvarno, majku im jebem cipovsku, ko da smo im oca ubili. Tačno je njihov moto: kad ja ne jebem, neš ni ti. Ma šta nas boli kurac, ne mogu nam ništa. Ja da se bojim vrabaca ja bih nosio praćku. Krećemo do njih.
Lik1: Uh, imam loš predosećaj...

u medjuvremenu, u drugom delu kluba:

Cipov1: Auu bajo moj, vid one tam Šabačke ludake, došli u Predvoricu da muvaju devojke. Pa neš preko mene živoga ne zvo se ja Boban
Cipov2: Au jebooo maa u pičkuu, pa ovo on kreno do moje Daliborke? Pa dal on zna da sam je ja tri meseca jurio, a ona me odbila zbog onog Siniše jer je imao spojlere na Kadetu? Eee jebo mater kerovima, saće biti bijeni. Bobane zovi Stojana i Živorada, i nek povedu Milorada, i ludog Slobodana, paćemo im jebati nanu naninu!
Cipov1: Eve, če da se snadjem sovaj tač skim...

sutradan:
Lik1: (drži hladnu oblogu ispod oka) Jesam ti rekao da neće na dobro izaći?!
Lik2: (drži istu na usni) Ćuti vife aupifkumaterinu!
МАМаестро ♦ · 6. jul 2012.💬 0

zagovnano do krajnjih granica

kada radiš kao konobar u kafiću i odjedared uleti grupa od petnaestak trećaka koji su na dnevnoj ekskurziji i treba im WC...
za njima ulazi učiteljica i govori ostalima evo deco ovde imate vodu... kod ovog čike.. i onda uleti njih jos 25 sa flašicama...
fiksiran- sledećih pola sata puniš flašice..
(učiteljica je neka ekstra riba koja je naručila duzi s mlekom i od tada nije ispustila mobilni iz ruke...)
i kada nakon 38 minuta svi konačno izadju... i ti rešiš da sipaš jedno pivce i zapališ pljugu da se malo smiriš i da se izluftira galama... ulazi nesudjena ljubav tvog zivota inače gazdina riba upućuje ti mlak pogled i odlazi ka WC-u...
povlačiš dim onako zagledan u njenu siluetu i razmišljaš: uobrazila se zadnjih pet godina kao i da ne sere... i tu ti se ledi dim cigarete u plućima...
skačeš iz šanka... niz hodnik... brzo... klizaš se po prosutoj vodi, tačnije lokvi... zaustavljaš se nekako pred vratima WC-a taman na vreme da ti kvaka razvali muda a mlaz neke žute tečnosti poprska nove mukom zaradjene starke i bele farmerice.. dok padaš kapiras da tvoja ljubav povraća kao crevo od cisterna za gašenje pozara...a krajičkom oka dok treskaš guzicom na mokre pločice- izmedju njenih nogu u daljini, u WC-u, opaziš gomilice govanaca raznih tekstura kako vire iz WC šolje i šepure se po pločicama, i kapiraš kako niko od onih mališana nije mogao da dohvati plovak vodokotlića koji- TI nisi popravio i vezao vrpcu...
tada znaš da si ultra usrao i da ti je vreme da menjaš posao...
EPILOG: mnogo godina kasnije saznaš da je ta žuta tecnost koju je ONA povraćala bio pire od kuvane bundeve...
WXwxyzor · 24. maj 2010.💬 3

Prelepi anđeo...ni dan danas nisam saznao kako se zove. Niko u selu nije znao čija je to ćerka, iz čije porodice. Ni čak da li je iz našeg sela. Ali su je svi pratili bez daha požudnim pogledom kad god prođe glavnim sokakom. Klinci su je zamišljali, a matoriji priželjkivali. Niko joj nije nikada čuo glas, a verovali smo svi da ima upravo anđeoski, drugačiji ne može. Jedini zvuk koji je ostavljala za sobom je bio onaj mekani od slabo napumpane gume i kamenčića koji su pucketali pod točkovima po jako prašnjavom putu. I jedno zarđalo zvonce na toj poniki bez signalizacije koju je vozila neumorno svakog dana...zvonce koje je samo od sebe ponekad zvečalo usled neravnog sokaka...A Ona je gledala je samo pravo, ponekad samo skrene pogledom da bi sklonila dugu plavu kosu s lica, ne obazirući se čak ni na sopstvenu žutu haljinu, na kojoj je čipka po rubovima uvek bila umrljana od lanca...
Verovali smo onda da donosi sreću celom selu. Vila našeg blagostanja, dodola naših plodnih njiva. Te godine prinos nikada nije bio veći, niti je Morava ikad bila punija mladih šarančića i somića. Čak ni većih svađa nije bilo. Šta reći drugo osim da su zahvaljućjući samo jednim njenim prolaskom, dva najbogatija brata, Rade i Aleksa, posle decenije konačno izgladili stvar oko imanja i pomirili se u kafani kod 'Čaponjka'... Nije bila ničija, ali je svakako bila naša, devojka na biciklu.
Kad sam malo stasao, postao momčić od osamnaest leta, konačno sam saznao istinu. Naime, moj stari mi je dan pre punoletstva rekao da ostanem kući, da ne idem u kafanu sa drugarima. Pitao sam zašto. Samo mi je odmahnuo glavom i grubo naredio da ostanem. Morao sam da ga poslušam. Otac mi je to ipak...
Tog jutra sam se probudio umoran, oka nisam sklopio. Što zbog vrele letnje noći, što zbog upornih komaraca, što zbog komšijinog petla Apisa. Ah, kako sam ga samo mrzeo. Ali najviše sam strepeo od večeri. Potajno sam se molio da sunce ne zađe za brdo nikada, da ovaj dan traje zauvek. Nema veze što sam celog dana skupljao seno polomljenom vilom po vrelom avgustovskom suncu. Samo da ne padne mrak...Ali ko sam ja da bi mene Bog poslušao?
Večerali smo vruću proju sa trunkom mladog sira i paradajzom. Otac je kasnije upalio fenjer i ćutke smo posmatrali igru senki po ispucalom duvaru. ''Vreme je'', rekao mi je. Ćutao sam. Izašao je u avliju, obitavao oko vraknice par minuta, pa se vratio. Uzeo je onaj fenjer ostavivši me u mraku, pa je ponovo izašao. Gledao je u jednu tačku u daljini dobrih pola sata, izgledao mi je kao đavo u tami koji mami putnika namernika jedinim svetlom. Pozdravio je samo komšiju Avrama koji je svojim vrancem dizao prašinu u punom trku po tom mraku. Vratio se, pomalo ogorčen i ljut. Nisam smeo ništa da pitam. Uz dubok uzdah mi je rekao da idem u krevet...mislim da sam zaspao odmah...
Sutardan, probudila me je graja naroda ujutru u daljini. Obuko sam se na brzinu i popio malo vode. Istrčao na put ne zatvorivši vrata. Ni otac mi nije bio u kući, ali me nije bilo briga. Interesovalo me zašto se skupio toliki narod na stotinak metara od moje kuće. Prvo što sam primetio je parče žute tkanine koje se vijorilo na bagremu pored puta. Jedan od momaka je sklanjao onaj dobro poznati bicikl u šanac, da se ljudi ne bi sapletali o njemu. Srce mi se iskidalo u trenutku tada. Zastao sam i primetio uznemirenog Avru kako sedi i drži nešto u svom naručju nalik na lutku koju je pokojni deda pravio da postavi u njivu kako bi plašio svrake i ostale štetočine. Prišao mi je otac, i sa setom u glasu rekao nešto, ali ga nisam čuo. Otrčao sam prema toj gomili...Haljina joj više nije bila tako jarko žuta, čak ni kosa...Ne, to ne može, ne sme da bude Ona...Moja devojka na biciklu...

ПГПол Гаскоињ · 23. dec 2011.💬 8

Britanski pisac fantastike. Neki njegovim romanima o Disksvetu spore umetničku vrednost, ali jedno je nemoguće sporiti - uz njih se i najveći namćor može nasmejati. Za razliku od Daglasa Adamsa, sa kojim ga često porede i koji humorom boji naučnu fantastiku, Pračet piše nešto što bi se moglo nazvati humorističkom epskom fantastikom.

U našim bibliotekama njegove knjige najčešće stoje na odelenjima za decu, iako oni upućeniji u njegova dela znaju da im tamo možda baš i nije mesto:

"Vrlo su gostoljubivi", priznade Eska (devetogodišnja devojčica). Znaš onu kuću na kraju ulice, gde ona debela gospođa živi sa svim onim mladim damama za koje si mi rekla da su joj rođake?"
"Gospođa Palm", oprezno poče Baka. "Veoma uvažena dama."
"Ljudi ih ČITAVE noći posećuju. Gledala sam. Čudim se kako uopšte uspeju da odspavaju."
"Uhm", reče Baka.
"Mora biti da je za nju muka da nahrani tolike ćerke. Mislim da bi ljudi morali da budu malo uviđaniji."
(Jednakost rituala)

("Heroji" spašavaju devicu koju umalo da žrtvuju sveštenici nekog kulta)
Dvocvet uze nož i odjuri do oltara. Posle nekoliko neveštih zamaha pođe mu za rukom da preseče konopce koji su vezivali devojku; ona ustade i briznu u plač.
"U redu je - ", započe on.
"Malo sutra je u redu!", preseče ona, streljajući ga pogledom dva crveno oivičena oka. "Zašto ljudi uvek moraju sve da pokvare?" Ljutito istrese nos u porub svoje odore. (...)
"Uhm, mislim da ne shavate", reče. "Mislim, upravo smo vas spasili od neumitne smrti."
"To nije lako ovde", reče ona. "Mislim, očuvati se - " pocrvene, i očajna, uvrnu porub svoje odore. "Mislim, ostati ... ne dozvoliti sebi ... ne izgubiti kvalifikaciju ..."
"Kvalifikaciju?" (...)
"Do sad sam već mogla biti gore sa Boginjom Meseca i ispijati medovinu iz srebrne posude", reče besno. "Osam godina ostajanja kući subotom uveče ode u vetar!"
(...)
"Ko je devojka?"
"Ne da nam da je spasimo", reče Rinsvind. Devojka prkosno pogleda starca (Koena Varvarina, osamdesetsedmogodišnjeg heroja) preko razmazane maskare.
"Ižeš to", reče on, i jednim pokretom je podiže, malo se zatetura, viknu na svoj artritis i preturi se.
Sledećeg trenutka on reče, iz ležećeg položaja: "Ne štoj šamo tako, kurveštijo, - nego pomagaj." Na Rinsvindovo veliko iznenađenje, a sasvim sigurno i na njeno sopstveno, ona to i učini.
(Svetlost Čudesnog)
OSostalocutanje · 6. nov 2009.💬 1

Način na koji većina osoba pokušava da se izvuče nakon što ih pogodiš u srž onoga što zapravo jesu.

- Brate, jesi li ti još sa Sunčicom?
- Jesam, doduše, nismo se čuli nedelju dana, ali smo zajedno. Što pitaš?
- Moram ovo da ti kažem, ipak se znamo od malena.
- Pričaj!
- Ja nisam ni znao da ste vas dvoje zajedno, juče sam to čuo i...
- Ma pričaj, brate!
- Znaš li ti da nju zovu Sunčica Vežbanka, mislim da nema ko je nije opalio, morao sam da reagujem čim sam čuo da si s njom.
- Ne verujem ti, krivo ti je što imam bolju ribu od tebe! Idi sad kući da se ne posvađamo.
- U redu, sledeći put dolazim s dokazima. Vidimo se.

- Ljubavi, pa šta se dešava s tobom, nema te nedelju dana?
- Izvini, kuco, nisam mogla da ti se javim, čuvala sam bolesnu babu, oka nisam skidala s nje. Sad je bolje, Bogu hvala.
- A micaaa, dođi ljubim. Nego, bio juče Joksa kod mene i pričao mi svašta o tebi, ne mogu ni da pomislim, a kamoli kažem...
- Šta je pričao taj gad?
- Uff... pa kaže kako si sa svima redom, znaš...
- Koja skotina, to priča zato što me je tri godine muvao, a nikada ga nisam pogledala, a kamoli nešto drugo. Sveti mi se.
- On je od danas moj bivši drug. Volim te, ljubavi moja jedina!

- Je li, majmunčino, ko si ti da meni i mom dečku kvariš vezu?
- Ooo, pa koga ja to vid...
- Šta ti pričaš kako se jebem sa svima, debilčino! Pričaš nešto o meni, a uopšte me ne poznaješ!
- Ako koza laže, rog ne laže. Evo ti telefon, gledaj!
- Št...
- Premotaj na 5:49 i slušaj kako se čuje FUMP kad ti ga Toza zaplnario!
KOKontroverzni · 6. jun 2014.💬 6

Po mišljenju oca, uvek dobronamerni i jedini ispravni put kojima može poći njegovo čedo, bilo ono muško ili ono drugo. E, sad. Ti ćeš se naći pametan, pa napisati kako su muško i žensko dete isto, ovo-ono, polna ravnopravnost i ta muda. Ne može biti isto, jeb'o te ćaćin ćaća. Svaki otac u startu zna da će njegov kurajber taslačiti nešto, a njegovu 'ćer će taslačiti nečiji drugi kurajber i tako u krug.

-'De si, malac? Zar se sad ustaje, jebem ti krvavo sunce? Vidi, prošlo podne, a tebi krmelji još na očima... u tvojim godinama ja sam već volove na pašu izveo, boktemazo, a vidi mog naslednika, moju diku, moj najveći kurčić u porodilištu...
-Ćale, ne pitaj... bio sinoć kod male, oka nisam sklopio, kolena me još bole, ako me razumeš...
-Ooo, sunce ti poljubim. Sad će majka staviti kafu za nas junake, a ja odoh da naspem po šiše rakije, valja se okrepiti od tog rada, hehehehe... ljubi ga tajo kuratog... ohohohoh, moje sreće...
............
-I? Pričaj kako je bilo?
-Ma, ne bi mi verovao... nadmašio sam sebe. Evo, još mi se ne javlja, ne mož' da ustane, hehehehehehe...
-Na tatu, ljubi ga tata. Ooo, da smo sad na Majevici pa da razvezem jedan rafal iz automata. Sine, dobro zapamti i nek' ti je uvek na pameti... Žena se pipa, a lista za kladionicu gleda! To ti je pravi put!
-'Ajd da smo mi živi i zdravi!
.............
-Tata, 'ladno me onaj navukao... on mi uopšte nije drug... samo je gledao u meni seksualni objekat... a ja mu verovala...
-E, budaleee.. ooo, crni kukavac... pa, rekoh onoj tvojoj majci da ne rađa žensko, a ona 'oće... ko će nas gledati u starosti... eto! Nek' te gleda sad sa stomakom do zuba, a ja odoh po strica, idemo da dovedemo tog junaka, ako ne bude 'teo da krene, sasuću mu ovaj 7,62 u kolena, pa će doćopati... davno je jedan pametan čovek rekao: "Ćero, nema drugarstva između muškarca koji može i žene koja bi pristala, kad ti čika Brus kaže..."!
Al' ti ne čitaš knjige, jebem ti sunce krvavo!
DUdutjas · 14. avg 2013.💬 4
prethodnijoš rezultata