Uzrečica koju koristimo kad ortak buržuj kupi nešto novo, pa iz radoznalosti samo pitamo, pošto nama tako nešto "ne treba".
- O nove farke! Des' uz'o?
- Ma u Ripleju. 7 800 na sniženju.
- Dobar ti ovaj komp! Des' uz'o?
- Ma ćale mi kupio. 1 500e u Zotriksu.
- Nove cvidže! Des' uz'o?
- Ma u centru, ima neka radnja. 25 000 Rejban.
- Okle ti opravdanje!? Des' uz'o?
- Kupio ceo štos. 2 000, džabe.
Ono što kažu buržujčine da bi se opravdali kad kupe neku preskupu luksuzariju, iako se skoro ista stvar može kupiti za daleko manje pare.
Izvorno značenje ovo izreke je u tome da ako kupuješ jeftine stvari, na kraju ćeš lošije proći nego sa skupima, jer su te jeftine obično i nekvalitetne, pa se brže poderu, pokvere ili na bilo koji drugi način sjebu, dok je skupa stvar kvalitetna pa ti traje duže. Tako na primer, kvalitetne (i skupe) patike ti mogu trajati nekoliko puta duže od nekih pijačarki ili patika iz kineskog šopa. To čak može dotle ići da potrošiš više para na X komada jeftinih, koje brzo riknu, nego što bi te koštale jedne skupe, koje bi sve to vrijeme izdržale.
U suštini, izreka ima smisla, ali se često zloupotrebljava kao opravdanje za pretjerano trošenje i luksuziranje.
Novinari koji ne prezajući ni od čega obleću kuću zadešenu nekom tragedijom, ne bi li izvukli što bizarnije detalje, da zadovolje svoju krvožednu publiku.
- Molim vas ostavite nas da sahranimo sina u miru, odgovorili smo već na mnoštvo pit..
- Da li biste rekli da je Vaš sin imao visok procenat alkohola u krvi pre što su ga pretukli na smrt?? Autopsija ukazuje na to da je umro u najstrašnijim bolovima, da li..
- MA SKLONI SE!
sutrašnji naslov:
SMRT SINA OPRAVDANJE ZA BRUTALNO VREĐANJE NAŠIH NOVINARA??!!
Najposećenija klinika kad trebaju studenti da uzmu potvrdu da su bili bolesni, najčešće kad nisu bili.
Prof: Gde ste bili na prošlom vežbanju ?
Stud: Bila sam bolesna profesore, imam opravdanje, evo ga. (pokazuje)
Prof: Kako to, kad sam vas kasnije video na fakultetu ?
Stud: (ćuti, nema šta da kaže)
Prof (malo kasnije, kaže svima): Ako možete do poliklinike da odete bolesni, možete i na fakultet.
Nesto nam servirano od ranog detinjstva, tipa "babaroga", "ne to- pec, zhish", ali ubedljivo najlaksa od svih zabludi koju ukapiramo, uz pomoc TV-a, kompa je ona "kakano" i "peri ruke nakon WC-a"... Kako se igrom slucaja uvek u prisustvu caleta, starijeg brata nadje neki od pornica, a uz parolu "mushko je i treba da vidi!", mi kao vrlo mladi ukapiramo da ucenje tipa "kakano" je prava zabluda, peri ruke pa tek- a tamo pak ono "kakano", nakon cijeg drzanja samo bi mi trebali da operemo ruke, neka teta non-stop stavlja u usta, sisa ga, gricka i vidi se da joj se svidja... eto ZABLUDE :/ !!! Bolesni bi mogli da povezu moju defku kao opravdanje za prvo gay iskustvo, ali zabole me, njima i onako leka nema, eventualno neki huligan. Nisam siguran, ali mislim da i zene dolaze do slicnih zakljucaka, samo iz drugog ugla!
Bitna stavka je i ta, a to jedino opravdavam- nikada me nisu ucili da je "ONA, zenska stvar" kakana, a sta s njom- rekoshe: "ide to s godinama"...
Ovo čujem često od roditelja. Aludiraju na moj zadnji, ne baš tako uspešan ispit. A znam sasvim dovoljno,što više učim više gubim svoj identitet. Izjednačavam se sa masom a svi su isti. Osnovnu ljudsku sposobnost razmišljanja predajem nekome drugom, to je lakše a i on je verovatno pametniji, prihvaćen je. Najsigurnije je prihvatiti tuđe stavove, provereni su zar ne. Uklopi se i izvršavaj obaveze, pravi se da ti je stalo. Kao i svi ostali. Tu nema napretka, svesna bića su obične mašine projektovane da izvšavaju svoje obaveze uz što manje troškove. Nije bitno za koga radiš, cilj u životu nemaš...a to nije završavanje fakulteta, traženje devojke,pisanje najbolje definicije - to bude i prođe. Zato ćutim, neću da se bunim a nemam ni pravo.
Možda je ovo samo opravdanje jedne ne baš kompletno mentalno zdrave i društveno prihvaćene osobe. A možda je to samo moj izgovor što sam nezahvalna vucibatina i uzaludno trošim svoje vreme. Idem da učim. Još samo jednom da pređem Zumu, joj sad ide omiljena epizoda Sundjer Boba, kada Patrik priča sa plastičnom školjkom . Ipak bolje je biti srećan nego pametan.
Žurka na koju ideš ponosan na svoju humanitarnu delatnost i moralnu veličinu, ubeđen da na taj način pomažeš nekim napaćenim dušama, a u stvari, kao i uvek, ideš da se unezveriš od alkohola i zasitiš svoje niske potrebe koje se svode na prepijanje i spopadanja svega što je ženskog pola. Epitet "humanitarna" samo ti daje opravdanje da to učiniš i pruža neku malo veću dozu dostojanstva kada se probudiš ispovraćan na podu. "Au, al sam se odvalio. Neka, e BAŠ sam pomogao onima gladnima sa...ček, za koga je bila žurka?"
Ironija je da, iako humanitarne, cena pića na tim žurkamaje često veća nego uobičajena, valjda upravo stoga što daruju i taj neki kvazi-smisao našem životinjskom ponašanju.A to je, priznaćete, neprocenjivo.
Žene, sa druge strane, idu duboko potrešene nevoljom onih kojima pomažu, na žurci razgovaraju o plemenitosti akcije i šta bi se s novcem uradilo...do trećeg pića, kad se podaju nekom od gorepomenutih.
"I to je veliki problem, politička trvenja samo rastu, u Libiji su veliki nemiri a njih najviše doživljavavaju nevini! Mi moramo da se organizujemo, da pomognemo tim ljudima! Videla sam sliku neke devojčice kako se krije u ćošku srušene zgrade, ja ne znam da li joj je neko pomogao...Tu sam se potresla, moramo pokazati dobru volju..."
"Ej, o'š da idemo napolje, znam dobar ćošak za zguza?"
"Evo, da popijem piće."
PRLE: Ajmo, ima neka humanitarna žurka večeras. UUuuu, kako je to slatko, piješ a deo para što daš ide deci za novogodišnje paketiće.
DARKO: Milina! Ideš da piješ i siliš se do besvesti, jebiga, za dobro dece ne treba štedeti sebe!
PRLE: Još nam fali u subotu neka tematska žurka za izgradnju hrama Svetog Save, ili tako nešto...Ima da se isharitativišemo!
-------zaginemo na klupicama uz gajbe piva------------
DARKO: Mi ne odosmo na onu tvoju žurku, Prle.
PRLE: A, odi im jebi mater. Malo pivo 250 dinara.
DARKO: Ti reče, milina, pijemo za decu.
PRLE: I mi smo nečija deca.
Automatsko postavljanje reda prioriteta - bez kenjanja se ne može - zarad, bar po meni bezrazložnog opravdavanja. To je za onog koji to govori bezrazložno, ali kenjanje zna da potraje a samim tim se i period čekanja povećava.
-Dobar dan profesore. Izvinjavam se na kašnjenu, mogu li prisustvovati predavanjima?
-15 minuta...treba ti jedno dobro opravdanje da ja bi ja od ovog minusa napravio plus.
-Ne bi Vi voljeli da budem iskren jer je situacija takva kakva jeste.
-Poštujem iskrenost, samo naprijed.
-Dobro. Potjeralo me malo, crijeva počela da rade, vece me je dozivao. Onda sam...
-Dobro dobro, ajde upadaj.
Jako zarazan lik koji je stigao da pokupi sve bakterijske i virusne kulture kao suvenir sa letovanja ili bivstvovanja po budžacima. Kad kine, i Panakeju bi zarazio.
-Jao, Bole, što me boli glava...
-Pa, što piješ kad ti škodi?
-Ne pijem, nego sam zaradio sve žive itise koji postoje, plus imam mononukleozu, nakačio mi se i hemofilus tipa B, a nešto me žiga i rame, a i pluća me zajebavaju...
-Pa ti si hodajuće biološko oružije, čoveče? Šta si radio?
-Pa, kinuo sam bio tri-četiri puta, pa sam otišao i čekao na red četiri sata u hodniku dispanzera po opravdanje.
Osoba koja je osuđena na slučajne pozive jer se osobi koja zove telefon nalazi u džepu otključan ili je u veoma alkoholisanom stanju pa stiska prvo što vidi. Žrtve ovih poziva su najčešće osobe čije ime počinje na slovo A.
Adrijana: I koje je tvoje opravdanje za to što si me zvao sedam puta u 4 ujutru?
Ja: Jao, izvini stvarno, ali prva si mi u imeniku pa se desilo slučajno...
Adrijana: Dobro, dobro...a gde si bio juče u to vreme ako mogu da znam?
Ja: Pa bio sam...( jebem ti život gde sam bio?! )...
Adrijana: Pa da, sad mi je sve već jasnije!