Izraz koji cujem od babe svaki put kada odem da je posetim, a ona me ubedi da ostanem da jedem.
Baba: Uzmi sine,gle kako je lep pasulj. Ja: Ne mogu baba, sad sam jeo, nisam gladan Baba: Pa uzmi pasulj sa "crvencetom" vidi kakav je, bolna usta da ga jedu. I tako u nedogled
Šovinistička fraza koja treba da predstavlja alibi za švrljanje. Potiče iz grupe - "ker ne nasrće dok kuja ne mahne repom" - po kojoj muškarac uvek ima opravdanje, dok je žena dežurni krivac.
Komšinica: Jao jesi video one Petroviće,on svaku noć po splavovima, kao da nije porodični čovek? Komšija: Ma da ti ja kažem, ona njegova je kriva! Sit ker ne beži od kuće.
Budi zadovoljan sa onim sto imaš dok ne nabaviš nešto novo, bolje, kvalitetnije.
Keva: "Jao, Milorade, ovaj šporet imamo od kad smo se uzeli, evo punih 30 godina, svaki dan ludim, od 4 ringle jedna mi radi, rernu ne smem ni da uključim, bojim se da ne eksplodira".
Tata: "Ljiljana, ja za bolji nemam, od moje penzije ni ringlu ne mogu da kupim, koristi taj i ćuti. Drži drolju dok ne nadješ bolju".
Konstatacija upućena nekom zajebanom majstoru koji zna sve duradi.
N.N: Majstore a znaš li prozore da namestiš? Majstor: Ma to je za mene lako ko pero bre. N.N: A vrata? Majstor: I to. N.N: A da iznavelišeš pod? Majstor: Ih bre, zar sumnjaš, znam i to. N.N: A izolaciju? Majstor: Ma znam i to sve znam! N.N: A da vadiš eksere zakovane. Majstor: Ih bree, to zna i moja baba. N.N: A ti sigurno s' golo dupe vadiš ekseri?
Ekstremni vid štednje, žrtve i odricanja. Zakidati samome sebi na nekoj nasušnoj potrebi kako bi se neki drugi, viši cilj ispunio. Čest začin zvocanja i prebacivanja životnom sapatniku ili potomstvu.
- Paz' ovo! Naš bivši predsednik, onaj kome su i ime zaboravili, ispazario vilu na hrvatskom primorju! Kažu, 900 'iljada evra platio! Pa, odakle mu te pare, jebemusunce! - Eh, nije se džaba pričalo da je pola države prodao! Sigurno nije od usta odvajao da bi pare skupio. - More, jeste od usta odvajao, ali naših! Koliko fabrika prodato, zatvoreno, uništeno... Vidi sad nezaposlenost, životni standard, siromaštvo... - E, zajebi te depresivne nebuloze. Nego, da se bacimo na konkretno i ozbiljno. 'Oćemo da idemo da mlatimo pedere ako se okupe? - Nego šta! Neće oni probleme da mi prave!
Kada u stan od 35 kvadrata postaviš plazma tv veličine pola jednog zida. Kupio si je jer su ti isprali mozak reklamiranjima, tako što si pozajmio pare, odvajao od usta i našao je na sniženju neke umiruće prodavnice tehnike. Ali sve se to na kraju isplatilo! Istina, u početku si bečio oči, bolela te je glava i prividjali su ti se ljudi iz reklama, ali od kad ga gledaš iz kuhinje, problemi su nestali.
Biće ni nalik onom iz stvarnog života. Kulturan, ljubazan, strpljiv, pošten (ko razume, shvatiće), ne zaudara na alkohol od 5 ujutru i nema 12 godina stare ostatke hrane među zubima i podočnjake boje smrti, očaja i razočarenja.
-Ko je nov ovde, karte da vidimo!! -Jednu do xyz molim. -Aha, evo, nećemo da pišemo, će da platiš samo polovinu karte. Taman posle Dobrica da stavi nešto u usta, ništa nisam jeo od jutros. Gde je ovaj Jovica sad? Joviceee!! Joviceee, steram ti u usta, vidi je l' ima još one rakije tamo ! Joviceee!!! Pa pička mu materina, nisam te poslao obdukciju da radiš, nego da odneseš mašinovođi papir, šta si se zadržao toliko?! -Evo izvolite novac. -Šta je ovo, pa odakle ja sad da ti vratim, 'bem mu sunce da mu jebem?! Čekaj tu, sad ću da se vratim...