Vrlo strog sudija, naklonjen domaćoj ekipi. Taj kažnjava i igrače i trenere i navijače gostiju. Ne libi se isključiti igrača ako slinu obriše dresom, trenera ako psuje svojim igračima, navijačima ako pronesu baklju u anusu.
Vrsta sudije koja je vrlo česta u nižim ligama na Balkanu. Ako rezultat ne odgovara, zna otići u šesnesterac prilikom zadnjeg kornera za domaće.
Simpatičan izraz za marihuanu, jer se jelte ona dobija poljoprivrednom proizvodnjom. Kada se kaže poljoprivreda obično se misli na domaćicu iliti vutru odgajanu bez hemijskih dodataka.
- Arčibalde munjo nebeska, š'a ima?
- Aj ne kenjaj nego jesi doneo neku poljoprivredu?
- Pa naravno, od Jove Travara direkt sa Goča, domaći uzgoj bre. Kupujmo domaće!
Osnovni sastojak vekne hleba koju nam prodaju po prodavnicama kao jeftiniju varijantu. Stisneš veknu da odsečeš parče, a ono zadrži oblik šake.
Nema ništa bez domaće, seljačke pogače. Kad ti baka odseče krišku dugačku kao podlaktica, pa na nju stavi masti, soli i malo mlevene paprike, a ti zagrizeš zalogaj i umastiš uši...
Prosecna duzina je od oko 18cm, mada negde ih ima kracih negde duzih zavisno od proizvodnje, u funkciji koju primenjuju oba pola, obicno se nalazi u visecem polozaju, slobodno, uvek spremno za akciju. Sastoji se od mnostvo dlacica skupljenih zajedno na jednom kraju i rupe na drugom. U sirokoj upotrebi skoro uvek se koristi stavljajuci se (nekad mrzovoljno nekad dobrovoljno) u topao, mesnat, vlazan otvor gde ulazi i izlazi vise puta, nekad brzo, propracen pokretima nekih delova tela. Svako ko se nadje slusajuci zvuke koje stvara, prepoznace taj ritmicni, pulsirajuci zvuk kada konacno zavrseno, izvadjeno, ostavlja belu, lepljivu supstancu od koje ce biti potrebno ciscenje sa drugog spoljasnjeg otvora. Nakon sto su supstance prestale da teku, vraca se u svoj prvobitni polozaj, uvek spremno za jos jednu akciju. Najverovatnije u upotrebi 2 do 3 puta na dan nekada i mnogo manje...skoro uopste...
Rende za kiseo kupusribanac. Od svetoga Nikole do svetoga Ilije, niko ne zna gde se nalazi. Uz njega ide obavezno i tuč za nabijanje kupusa u kacu i zajedno su higijenski vezani u pletenom džaku. Ribež se koristi samo u jednoj fazi proizvodnje (stavljanja kupusa ili kišeljenja kupusa) koja traje jedno poslepodne, a teško da može da se sakrije ili odšteti, sudbina je njegova da prelazi iz ruke u ruku. Folklor: Glava porodice, sedi u načelju ribeža, znoji se i potezima veslača bez pauze slaže ribanac. Naslednik stoji pored kace i nabija tučnjem kupus u kacu. Stari svat, ondnosno komsija od najvise poverenja soli kupus i slaže glavice. Domaćica čisti glavice. Ostatak mobe (još njih 5) polovi glavice i vadi srce od kupusa. Sitna deca jedu koren od kupusa (jedinstvena prilika). Posle ove žurke domaćica i snajka čisti za mobom ili sama domaćica, ako nema snajku.
- E de si. Jel kod tebe moj ribež? - Ja sam ga dao Jovanu. A posle njega je valjda Marko ribao. Možda je kod njega.
Pravi i istinski trening za nabijanje snage i mišića. Kakva teretana, kakvi bakrači. Seoski trening može biti različit, ali uglavnom ide na sličan način: 5:00 - Ustajanje 5:30 - 6:00 - Doručak, obično jaja, slanina, domaći hljeb i svježe pomuženo mlijeko 6:00 - 09:00 - Kopanje, prekopavanje, oranje njiva 09:00 - 10:00 - Odmaranje 10:00 - 13:00 - Košenje trave i plašćenje sijena 13:00 - 14:00 - Ručak, uglavnom meso, pečeni krompir, kajmak, sir, domaći hljeb, domaće vino/rakija 14:00 - 16:00 - Cijepanje drva i slaganje drvarice 16:00 - 19:00 - Miješanje maltera i rad na renoviranju stare kuće 19:00 - 20:00 - Večera, često ostaci od ručka, ili slična doručku 20:00 - 22:00 - Odmaranje uz piće, karte ili TV 22:00 - Spavanje
Ko izdrži ovakav tempo duže od 10 dana, ja mu skidam kapu.
Prolaziš pored tezge sa povrćem. Na 2 sekunde si pogledao kakve su paprike. Prodavac odmah stupa u akciju. - Izvoli komšija. Evo jutros sam ih nabrao, 100% domaće.
Uglavnom najbolje ribe na televiziji, uvek doterane, nasmejane, neretko i baš lepe, ali kako bi ovaj divni sklad bio narušen, moraju ili da mucaju, ili da pričaju kao da su pročitale dve i po knjige u životu, da sriču ili da im je jednostavno boja glasa relativno slična zvuku kočenja formule jedan.
Po pravilu posao su dobile preko veze ili preko kreveta, obavezno studentkinje žurnalistike (najčešće nekog brzog kursa koji vodi neki od naših najpopularnijih marketinških i novinarskih mogula), govore više stranih jezika, obožavaju pop kulturu, Opru i Miru Adanju Polak, bentlije, egzotična krstarenja i naravno racku.
Životna želja im je sopstvena autorska emisija, a najčešće završe na nekom od onih "koliko ima "sisa(ubacite nasumičnu reč) na slici" kvizova gde njihova superiorna elokvencija može da dođe do izražaja, kao i ostali atributi koji, po pravilu nisu zanemarljivi.
Posle nekih desetak godina pušenja kurca direktoru televizije kako bi zadržale i taj jadni posao, određeni procenat ovih superstarova domaće televizijske scene zasluži da se pojavi kao sporedni gost koga niko ne prepoznaje u nekoj tok šou emsiji (pod uslovom da se i posle tih silnih godina i dalje fizički dobro drži) koju vodi znatno mlađa, uspešnija i arogantnija koleginica(koja je u 20% slučajeva zaslužila to mesto, a u ostalih 80% samo bolje hoblala gedoru i eventualno ga primala u dupe, i to od istog direktora) koja je sve vreme pobednički gleda i postavlja joj pitanja o karijeri likujući i aludirajući na njen uspeh a apsolutnu propast jedne od naših heroina, koja mora sve vreme kiselo da se smeje i trpi, nadajući se dobrom rejtingu i eventualnom honorarčiću uz neki bonus felacio.
Ako nekoj od njih za vreme emitovanja (ako ima sreće da ide uživo) ispadne jedna sisa pred kameru, ili bude te sreće da upeca neku javnu ličnost i šeta se sa njom po gala večerama beogradskog džet seta, ima šanse da bude upamćena i da ostavi bilo kakav trag (ne onakav kakav bi bio pohvalan, ali opet trag), a ako ne, onda jednostavno padne u zaborav onog trenutka kada bude smenjena i umesto nje postave drugi par pričajućih sisa pred kamere.
mmmm... ona voditeljka prognoze sa pinka, i ona sa BK, mmmmm e, e, I ONA druga sa pinka.... E ima i ona Metropolisa, mada nije ni ona, kako se beše zove... ONA sa Hepija... A ima i par njih sa b92, mada one su više onako urbane, nisu klizave i pogodne za teslačenje.
NIS je bila jedna od nekoliko zlatnih koka domaće privatizacije. Obećavala je dobru juhu, masnu oko 1000 evrića za svakog ko je kusne. Ne, to nije NIS obećao, obećalo je mlađano momče što mnogo svira i voli da vlada. A od juhe, trenutno „nista“. Zakuvala se voda, ali je koka u međuvremenu kalirala, pa se serviranje iste odlaže do kraja godine(koje???). Kuvari znaju da kažu i „ništa“ ali se trenutno ponašaju kao mala deca koja vrskaju i zato sada – SAMO NISTA. To će da potraje dok strani šefovi kuhinje ne utvrde koliko koka stvarno vredi i koliko je izgubila na težini... Nema akcija dok se koka ne podgoji...