Rende za kiseo kupus ribanac.
Od svetoga Nikole do svetoga Ilije, niko ne zna gde se nalazi.
Uz njega ide obavezno i tuč za nabijanje kupusa u kacu i zajedno su higijenski vezani u pletenom džaku. Ribež se koristi samo u jednoj fazi proizvodnje (stavljanja kupusa ili kišeljenja kupusa) koja traje jedno poslepodne, a teško da može da se sakrije ili odšteti, sudbina je njegova da prelazi iz ruke u ruku.
Folklor: Glava porodice, sedi u načelju ribeža, znoji se i potezima veslača bez pauze slaže ribanac. Naslednik stoji pored kace i nabija tučnjem kupus u kacu. Stari svat, ondnosno komsija od najvise poverenja soli kupus i slaže glavice. Domaćica čisti glavice. Ostatak mobe (još njih 5) polovi glavice i vadi srce od kupusa. Sitna deca jedu koren od kupusa (jedinstvena prilika). Posle ove žurke domaćica i snajka čisti za mobom ili sama domaćica, ako nema snajku.
- E de si. Jel kod tebe moj ribež?
- Ja sam ga dao Jovanu. A posle njega je valjda Marko ribao. Možda je kod njega.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
jedem koren :-)