U ostatku sveta, dodjes, čestitas rodjendan, veridbu, svadbu, odeš za sto i krkaš. Ali mi ne bi bili MI da ne ubacimo i naš tripl poljubac za vreme čestitanja prigode. Istovremeno čestitanje i ljubljenje stvara jedinstven zvučni fenomen.
Slava: Kume, srećna MVA- SLA-MVA- VA -MVA! Svadba: Mladenci, nek' je sa MVA-SRE-MVA-ĆOM-MVA! Ispraćaj: Kurtoooo...Aj sad je kratak vojni rok, ima da brojimo MVA-SI-MVA-TNO- MVA dok trepneš!
Stara narodna mudrost koja govori o tome da svakom bezobrazluku kad-tad mora doći kraj. Probaš foru, ona prođe, probaš još dva-tri puta, vidiš da prolazi... Super! Osladi se, kreneš serijski, dobro ti ide, uživaš. Onda, jednog dana, natrčiš na nekoga ko ne deli tvoju preduzimljivost i tvoj smisao za humor. Završiš sa polomljenim nosem i ostalim sledujućim povredama, plus žigosan kao najniži prevarant-jajara. I, naravno, svi su ti krivi. E, pa nemoj da su ti svi krivi. 'Ajde što ti se osladilo, ali zapitaj se: da li je bilo pametno da se onoliko opustiš, pa da pomisliš da će fora doveka da prolazi. Da ti razmišljanje bude lakše, tu je onaj polomljeni nos, kao razbijeni krčag iz naslova, da te podseća: možeš kako hoćeš - ne možeš dokle hoćeš.
Godinama je dolazio nepozvan na svadbena veselja. Popodne-predveče, kad se svatovi opuste, ulazio bi u salu, u svečanom odelu i sa buketom cveća u ruci. Birao bi neko neupadljivo mesto, tamo bi sedeo, jeo, pio i povremeno se srdačno osmehivao ako mu se učini da ga neko gleda. Pošto se lepo založi, diskretno bi se udaljio, ponekad uzevši onaj buket cveća koji je doneo (ili neki svežiji, da ima za sledeći put). Jedne večeri, na njegov srdačan osmeh odgovorio mu je jedan još srdačniji: ka "njegovom" stolu uputio se jedan trokrilni dobričina: - Dobro veče, prijatelju, dobro mi došao! - Dobro veče i srećno veselje. – odgovori ovaj žvaćući pečenje. - Ja sam Raša, ponosni otac, ovo je naš veliki dan! - Drago mi je, gazda Rašo, Ivan. - Nego, ne zamerite, da vas nešto pitam: mi se svi ovde znamo, a... ovaj... neki... ovaj... pitaju: ko ste vi? - A, to? - ne prestajući da žvaće, odgovori onaj. - Ja sam sa mladine strane. - Znači, oružar? - Kako to mislite? - Lepo, prijatelju: ja svog sina ženim "dugom puškom, nemilom đevojkom". Kaka bre mladina strana, mamicu li ti alavu, ovo je ispraćaj u vojsku!
Današnja verzija izreke koja otprilike glasi "čovek je voljen i poštovan, dok ga ljudi pominju i dok se sećaju njega". Zanimljivo je da čim se nešto desi, glavni akter odmah dospe u ukrštenicu, pa je tako mala Nina odmah dobila svoje mesto u novinama.
Opasaka upućena domaćinu pre nego što napusti goste, i predje iz trpezarije u kuhinju da iseče meso. Cilj ove rečenice je da domaćin ne pojede meso pri procesu sečenja istog.
Opis surove borbe između dva suprotna pola, pred sam čin ekspresnog pražnjenja mošničnih kesica gde je ona, na svu sreću, popustila i to ne zato što je pametna već zato što curi k'o oluk.
Svaki dogadjaj u adolescentskom i zrelijem dobu koji je značajan za tebe i tvoju ličnu istoriju, a koji si rešio da obeležiš neuobičajeno teškim napijanjem, iako teška napijanja za tebe više ne predstavljaju neuobičajenost i nepoznanicu : ova su posebna, koliko zbog trenutka, toliko i zbog emocija i značaja koje tom trenutku pridaješ:
- Punoletstvo - Ispraćaj u vojsku - Kumstvo - Diplomiranje - Rodjenje prvog deteta - Udadba ćerke, ženidba sina.. Sve ono čega ćeš se nakon odredjenog vremena sećati sa setnim osmehom na licu, i žalom jer vreme ne može da se vrati kako bi se neki dogadjaji proživeli ponovo, isti onakvi u svoj svojoj lepoti.
- E, a sad - da smo mi živi i zdravi, i neka je sa srećom! - Živeli! Kako vas volim..Ovog trenutka ću se nesećati do kraja svog života!
-:ta-tlak: Gotov si Zagore! - Ne pravi ražanj dok je zec još u šumi.:svissss: - :TUP: Uhh! ------------------------------------------------------------- - Pozdravi gospodina Satanu prokletniče! - Poslije tebe :BANG: - Ahhhhhh!