Profesionalni pronalazač mana i grešaka. Taj skonta da će ti zagoreti ručak pre nego što ga staviš da se peče, da ćeš pući tiket, da će te riba šutnuti jer si joj kupio pogrešan poklon za rođendan...
N: Vidi što sam kupio košulju!
J: Ma baci je odma!
N: Što?
J: Kako ne kontaš? Sutra ćeš obući to na posao, i srešćeš na poslu onu devojku što ti se sviđa, kad budeš pričao sa njom, pošto je to sintetička košulja, oznojićeš se. Onda će se usmrditi cela tvoja kancelarija od znoja, doće direktor i reće ti da otvoriš prozor. Ti ćeš otvoriti. Sada sezona parenja za golubove oni će doći na tvoj prozor jer je to savršeno mesto za njih. Kada se budu parili, ti ćeš pokušati da ih oteraš al' ćeš ih samo iznervirati i oni će početi da se pare na tvom radnom stolu. Popizdećeš i uzećeš pušku i pucati u njih. Tada ćeš videti da je krv od golubova otišla na ugovor vredan milione evra. Odnećeš firmu u bankrot i ići ćeš u zatvor. Tamo ćete naguziti zatvorenici.
N: Odoh ja.
J: Nemoj baciti košulju u kontejner!
N: Neću pitati zašto, pa nek' me jebe i ceo zatvor!
Po nekima glavni razlog zbok koga nastaju svi njihovi problemi. Obično podržavaju ekstremiste (komuniste, naciste, fašiste, anarhiste...). Najgore je to što, to što okrivljuju, u neku ruku i jeste razlog svih njihovih, a i naših preoblema.
-Mile, š'o nisi pokosio tu travuljinu tu? Jebem ti leb, 'će ti se nakoti neka gamad tu?
-Ajde, more, ne zajebavaj me sad i ti. Zaboravio sam. Ali nisam ni je kriv. Ne mogu više ništa od ovih problema. Evo ćerka mi krenula u neki bunt, neće više kod kuće da spava zbog majke, preselila se kod drugarice. Žena mi popizdela na nju a i na mene zato što su mi smanjili platu. Ono govno od šefa, primio jedno deset radnika preko veze i nama što nismo po zakonu zaposleni, smanjio plate. Pa pička mu materina kapitalistička! Jebaćemo mi tim kapitalistima majku, kad-tad. Videćeš ti. Opet će biti Titovo. Ima on meni da pokosi ovu travu što ja nisam! Govno jedno buržujsko!
Nabiću mu onu njegovu srebrnu kašiku u bulju, pa nek onda jede sa njom.
"Kod Srba se do danas zadržao običaj da se uoči Petrovdana pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Paljenje lila obično se obavlja na javnim mestima i u tome učestvuju deca i omladina...Paljenje vatre i lila ima za cilj da podseti na vremena kada su vladari mnogobošci progonili i mučili hrišćane."
Ovo je uobičajeni tekst iz novina koji opisuje stari hrišćanski običaj paljenja lila uoči Petrovdana. U sam značaj običaja neću ulaziti, ali očuvanje nekih lijepih običaja sigurno nije loša stvar, bez obzira na značaj koji se njima pripisuje.
Međutim, u poslijednje vrijeme (vjerovatno od početka rata), umjesto lila djeca i omladina pale stare automobilske gume. I to ne malo guma. Ne u smislu da malo pojača vatru. Ma jok! Pali se mnogo guma, baš mnogo. Danima, a nekad i mjesecima uoči Petrovdana se skupljaju gume po kojekakvim autootpadima, servisima automobila, raznim zabitima i ko-će-mu-ga-znati-gdje-sve-ne. Mnoge od tih guma nisu ni bile namjenjene za baciti, već su ih nestašni klinci prosto ukrali. E kad se tako propisno snabdiju gumama, spremni su za njihovo paljenje. U Bannjaluci, "spektakl" počinje oko 18-19h jedanaestog jula. Na područiju cijelog grada i okolnih naselja na bar pedesetak različitih mjesta se pale gume. Na jednoj gomili zna da bude i preko 100, a nekad i znatno više guma. Kada se one zapale, sa svih strana se vidi crni dim, a kvalitet vazduha u gradu se rapidno pogoršava. Na nekim mjestima gume gore i do kasno u noć, a nekad i do same zore. Po količini ispuštenih štetnih gasova, slobodno se može govoriti o lokalnoj ekološkoj katastrofi. Epilog svega ovoga je da se po gradu može pronaći 50-ak ni najmanje privlačnih zgarišta.
O tome ima li ovo smisla ili nema, nema smisla ni govoriti. Ali bez obzira na sav idiotluk ove piromanske "akcije", svi su klinci volili učestvovati u tome. Znali su da je to nestašno, i to je bio neki uvrnut tip klinačkog dokazivanja. Čak i oni koji nisu palili, dolazili su da gledaju i da "navijaju".
Na svu sreću, ova praksa sve više i više gubi popularnost. Sada više nije ni blizu tako rasprostranjena kao u godinama rata i neposredno poslije rata. Tih godina, 1992-2000. otprilike, paljenje guma je imalo najveću popularnost.
Kako je u Srbiji ne znam, ovo opisuje običaj u Banja Luci, a slično je bilo i u drugim gradovima Republike Srpske.
U nedostatku originalnosti, najlakše je gađati nisko, tamo gde baš mnogo boli, radi ponižavanje dotične persone, da ne kažem, "radi hjumiliejšna" što kul ljudi pričaju.
Sve mi reci! Samo mi ne pričaj da sam seljanka!
I tako..(ne ja to nisam ukrao od Radoša Bajića, nego je on od mene!)
Dok sam sedeo pod hrastem, onim na kraju imanja, pored bunara, zamišljeno gledajući u Sunčicu i Belku kako preživaju finu detelinu, razmišljao sam, šta bi bilo kad bi bilo? Da sam imao izbora, opcije, da sam se školovao. Pa što? Još nisam mator, a i nema ko da me koči, majka je bacila kašiku skoro. Prodaću ove dve krave, i onih 20 ektara šume, što mi otac ostavio, otići ču u veliki grad. Velika Plana. O Bože, pomozi mi, kako ću tamo? Semafori, soliteri, dreka, vriska... Rešio sam.
Evo me, tu sam gde sam, malo sam se zaneo i prodao i ono malo što osta, trošnu kuću i piliće. Nego ovaj pod nešto vruć, mamu mu njegovu.
(sa druge strane ulice se čuje)
-Alo, bre, mentolčino, stojiš na još ne stvrdnutom asfaltu!!!
Ovo je psovka koja je karakteristična za jedan tip čovjeka. Sada ću vam ga i reći.
ELEM!
Ovaj čovjek je stariji od svojih godina. On sjedi za volanom neke olupine u redu ispred semafora. Uglavnom krstari prometnim ulicama. Uglavnom prvo zeleno svijetlo prodje bez njega. Zamislite pješčani sat u prodavnici pješčanih satova. To je on u mladosti. Zamislite taj isti pješčani sat bez pijeska. To je, manje - više, on sad. Potpuno absurdan oblik postojanja. Nema svrhu. Glupo ga je slomoti ili baciti, jer ima neki oblik, možda posluži nečemu... Ali, budimo realni, čemu može da služi prazan pješčanik?
ELEM, kao što vidimo, ovaj čovjek je posebna podvrsta rasprostranjene vrste ljudi: forme bez sadržaja. Ipak, dok su kolege ostavile malo mudrosti za stare dane, kao turšiju za zimnicu, on nije spremio ništa. On je imao tvrdu glavu, prijeku narav, tešku ruku, i niz sličnih kvaliteta za koje je smatrao da će da traju zauvijek. To i nije daleko od istine, budući da ostali pripadnici krda uglavnom izginu mladi i jedri. Rijetki primjerci koji preteknu, razviju se u ljude koji tiho psuju majke na semaforima.
ELEM. Nije im lako. Nije nikome, reći će studenti. Istina, ali ovima posebno nije lako. U nebranom su groždju (kaže li se tako?). Oni su oduvijek radili ono što se od njih očekivalo: izlivali testosteron po ulicama i gledali kako se svi sklanjaju. Dobar osjećaj. Kasnije su se zglobovi isušili i počeli da šmirglaju jedni o druge, i postalo im je čudno to što su ljudi prestali da bježe u podrume kad ih vide. Još im je čudnije bilo kad su dobili po njiušci prvih par puta kad su zatezali adamove jabučice na pogrešnim mjestima. Po njušci, njihovom čvoru života, gdje su im smješteni centri za muškost, snagu i dostojanstvo. I tako su se našli u nebranom groždju (ja se stvarno izvinjavam ako se ne kaže tako), jer znaju da rade samo jedno u zadatoj situaciji, a to jedno im nije dozvoljeno. Na taj način, postali su ljudi koji na semaforima prošapću te riječi koje im znače kao aparati čovjeku u komi. Ništa sirena, ništa spuštanje stakala, ništa izlazak iz kola, ništa ruka iza ledja. Samo jedno lagano, tiho, zeleno vam je, pička vam materina, idite više, gonite se...
Pokeraski sleng za menjanje cetiri karte.
-Opet se kasno vracas kuci. Obeco' si da neces da kockas i pijes.
-Ma br-rre, ni-isam!
-Nisi, nisi, sta cu s'tobom jadna!?
De si do'sad?
-Ma po-omago' Mile-tu da sree-di neki namestaj... Da-a E-e, uf!
-Kuku majko mila, sta'me snadje!?
Aj da jedes i u krevet crni Dobrivoje, cccc...
*Ovaj nalakcen nad stolom jedva gleda dok mu zena ugurava tanjir medju laktove i kasiku u ruku, cusne ga po labrnji da ga razbudi i drekne:
-Ajde kukavce, da jedes...
*razali se jer ga je jako munula, pa se ovaj ufatio za glavu i napravio bolnu grimasu...
-Ajde Dobri moj, ajde... ima sarme, spremila Mara svojoj mukici, ajde... Da mi lepo ruckas...Pizda ti materina pijana... Pa da te sutra lepo izgrdim kad mi se probudis trezan... Voli moj dzukac sarme, zna Mara to... Ajde kolko' ces?
-Mmmpfh! Aamm...
Trr...Tri-pa-jed-nuu-uf!
Onaj simpatični tip osobe koji vam nikad neće reći "ne" kad ga ponudite nekom poslasticom u vidu hrane i pića. Ma, on hoće sve, samo da na usta ulazi!
Svi znaju bar jednog takvog, teško ih je izbjeći.
Često je malo punašnije građe, tzv. poslastičarske, no sve to odlično nosi, te često pleni svojom harizmom i pojavom. Obično je okružen/a velikim brojem ljudi, koji uživaju u zanimljivim anegdotama te osobe, koja zbog svoje prirodne šeprtljavosti, često upada u razne komične situacije, koje poslije, uz zakusku, rado prepričava.
- Joj, da vam pričam šta mi je bilo sinoć sa onim mršavkom..
- Uuu, napokon! Je l' palo šta zanimljivo?
- Ma, znaš mene, ne bih ja bila ja, kad me ne bi zadesilo nešto.. Dođemo ti mi kod njega i.. E, de dodaj taj keks, pogladna sam!
- Evo, evo, de pričaj!
- Ma, došli ti mi tako, otišli kod njega u sobu, vrata naravno nismo zaključali, ionako nije nikog bilo u stanu.. Daj još tog keksa, de..
- Evo ti sve, a jesi medoguz! Ajde, pričaj!
- Ma, bacili se mi na posao, nismo ni čuli da je neko otključao vrata, kad samo čuješ korake, mi brže-bolje pod jorgan, kad.. nećete vjerovati, ulazi u sobu njegova majka!
- Ma daaaaaaaj, nemoguće..
- Života mi.. Al' ispalo je simpatično na kraju, još smo se i upoznale.. Sva sreća pa je normalna žena!
Pošto je u Irskoj, kao i u glavnom gradu Dablinu prostitucija legalna, iz toga se može zaključiti da se njihove kurve taslače i dan i noć.
Tamo već i imaju novca za razliku od nas ovde, pa kad je već legalno da se iskoristi koliko može.
- Ala moj Ilija, šta ti je to? Pa zar nisi skoro kupio te patike?
- Ma jesam moj Mile. Gledaj ti šta se ovo dešava. Kupio sam ih prije tri meseca, a one se ogulile k'o dablinska kurva.
- Jebiga 'oće to tako kad u njivu ideš sa njima. A ti hvala bogu nikad u grad ne ideš pa ih ne možeš ni nositi nigde nego na selu. Pa nije to traktor jeb'o ga bog to su ti patike. Sad ih komotno možeš baciti.
---
- Šta je ovo crni Zorane? Pa jesam li ti rekla da oguliš ove krompire, ne da ih sažuljaš.
- Pa šta je sad ogulio sam ih eto ih k'o dablinske kur... prostitutke.
- Kakav Dablin bog te jeb'o. Kad te ja ogulim jednim šamarom letećeš ti direktno u Irsku.
- Da bar. Khm, aj' daj to 'vamo da ubrzam taj ručak gladan sam k'o pas.
Zbog toga neću oklevati da oduzmem tvoj. Ne bojim se povreda, mardelja, a ni smrti. Mač sa dve oštrice - s jedne strane znaš da si spreman i na najgore i da te apsolutno boli kurac kakav epilog će se desiti, spreman si sve staviti na kocku, čak i goli život, znaš da je to moguće jer ti otkucaji vlastitog srca više ne vrede. S druge strane, opet, svestan si da verovatno nikada nećeš moći reći da si sretan, i da ćeš se, kad god budeš palio cigaretu gorko sećati svih stvari u životu koje su ti ostavile duboke ožiljke na duši i stvorili od tebe presliku nemilosrdnog francuskog legionara.
Ljudi mentalnog sklopa koji funkcioniše na ovaj način odlično služe kao bojevo oružje, tuču retko započinju, ali je uvek dovršavaju, čine odlične vojnike, pripadnike snaga rade i mira, jer nemaju strahove. Oni se ne suočavaju sa svojim demonima kao mnogi hrabri ljudi - oni ih naprosto nemaju, jer kada se ne plašiš da ćeš u sekundi izgubiti život, u tvojim mislima nema mesta drugim teskobama.
:U rovu, borba na sve strane:
- Brate, ovi pucaju nenormalno. Neko jednostavno mora da se zaleti na njihovu zasedu da im poskida snajpere, jer ovako nema šanse da napredujemo ka njihovom položaju. Ako pojačanje ne dođe do uveče, poklaće nas ko zečeve.
- Da, situacija je krajnje jebena. Mnogo naših saboraca je već palo ovde.
- Slušaj me, pokrivaj me, ja ću se pokušati probiti do njihovog položaja i baciti im nekoliko poklona, ko mu jebe mater?!
- Sedi bre dole, budalo! Imaš trudnu ženu, ne želim zateći sebe kako joj predajem pismo koje si napisao za svog nerođenog sina. Pusti mene, ni kučeta ni mačeta nemam, znaš da mi život ne vredi mnogo. Nema veze, sva su vrata zatvorena, zato ulazim kroz prozor i jebaću im kevu!
.
.
.
.
.
Bog neka mi oprosti, jer je pogrešno, ali planiram umreti
Ili neka me odvede u raj i shvati da sam bio bitanga
učinio sam najbolje što sam mogao - odgojen u ludilu
Ili neka me pošalje u pakao, jer ne molim za svoj život
nema ništa gore od ove klete, usrane i beznadežne sudbine!
Budiš se, novi dan, ne znaš odakle da počneš, imaš previše obaveza. Osećaš se nekako mrtvo, nisi jebao dugo, žena je bila nešto ljuta pa ti nije dala ima dosta. Bili ste na nekoj večeri sa prijateljima ti se glupirao pa se ona nadrkala. Stalno si joj se posle uvlačio, butao, spremao večeru, palio sveće, svi ti papučarski fazoni, ali ništa. Spremaš sebi jutarnju, pališ prvu cigaretu. Zatim se odteturaš do kupatila. Istuširaš se. Posle toga se osećaš malo bolje. Oblačiš svoje radno odelo, krećeš na posao. Gradski prevoz kao i uvek pun, smrdi, guraš se sa ostalim nesrećnicima koji takođe pokušavaju da svoj život dovedu u red. Dolaziš na posao. Pozdravljaš se sa kolegama, pomisliš u sebi da ovaj dan i nije tako loš. Radi se. Mora se. Već si zauzet. Počinješ malo da se nerviraš. Ali ipak uspevaš da ostaneš smiren i raspoložen. Pozvao te je gazda. Njegova sekretarica te gleda onako pohotno, jer si jedan od mlađih u firmi, volela bi ona da je spavaš. Tvoj šed koji je debeo i užegao te čeka u kancelariji srdačno te pozdravlja osmehujući se. Ali on ima loše vesti. Ne nije otkaz. Ali radiđeš prekovremeno, a normalno za to neće da ti plati. Već si malo uznemiren. Izlaziš iz kancelarije, sekretarica te ponovo gleda, ti odmahuješ rukom, istog trena joj se gubi osmeh sa lica. Odlaziš u kancelariju, kad tamo čeka te stranka, tu je i čistačica koja briše pod, zato što je ovaj prosuo neko piće. Sva ta gužva te nervira. Počinješ razgovor sa strankom, ovaj je neki bilde, počinje da te masira, te ovako, te onako. Gubiš živce polako, ali ipak si profesionalan, saslušaćeš ga do kraja. Odlazi, tražiš pilule za smirenje, Krećeš kući sa posla. Pališ pljugu, nervozan si, razočaran što dan ipak nije bio tako dobar. Ulaziš u gradski prevoz, gužva je velika, neki seljak te dodriuje močugom na kojoj je nataknuto jagnje zavijeno u novine. Pa jebem ti mater, ovo je gradski prevoz brđane, kako bi ti nabio sad taj kolac u dupe jebem ti poreklo. Misliš se u sebi. Ali nekako trpiš. Ovaj ispred tebe je neki nalickani šminkeraš, gazi te svojim novim kožnim cipelicama, baba do tebe mrljma nešto, samo što ne ispljuje vilicu, sve ti se zgadilo, ludiš, jedva čekaš da izađeš, pogledaš, kad ono napolju kiša, pu jebem ti kišu, nije padala tri godine, sad našla. Izlaziš, krećeš dva koraka kad neki konj proleće kolima, kroz baru, sav si mokra, psuješ kišu, onog u kolima, najebavaš im se majke svima, ljudi te gledaju, ti im psuješ kolače i sve po spisku. Najzad ulaziš u zgradu, nisi ni za šta. Osećaš se umorno. Sada nisi sposoban više ni kašiku da podigneš. Iscrpljen si. Ulaziš u stan, osećaš da ćeš se srušiti.
-Dragi. Jedva sam čekala da dođeš. (šapuće ti) Hajdemo u krevet!
-Oću kurac. počinje