Rečenica koju izgovaraju oni koji prekidaju ljude u pola radnje, ili jednostavno žele da ih uplaše. Oni su uglavnom neduhoviti i misle da je prilazak u mraku nekome odpozadi ili iskakanje iz žbuna mnogo dobra fora. Njima ništa nije draže nego kada vide usranu facu osobe koju su uplašili. To im je neka vrste duševne hrane, ko će ga znati.
Majka prostire veš napolju, već je mrak. Sin izbacuje glavu kroz prozor: Sin: Šta radiš to?! Majka: Aaaaaaaaaaaaaa, nemoj, uzmi mene, nemoj dete... Milorade, sunce li ti jebem žarko. Koji si ti paćenik. Idi jebi nešto, života ti. Ne volim kada sam prosta, ali ovo sam morala da izgovorim. Hoćeš srčka da me strefi? Ako, ako, nosićeš ti mene na duši, vidim ja.
Kad odeš u selo, pa te baba redovno budi u pola sedam da odneseš kravama pet bala i očistiš štalu, pa te onda deda zovne da mu pomogneš oko krčenja vrzine, negde izmedju doneseš drva babi i nacepkaš malo ljuščica, odvedeš kozu i vežeš je pored nekog bagrema da brsti. Tada te baba zovne na doručak jer je već devet sati, najedeš se i malo odmoriš. Stigao je otac sa traktorom i prikolicom da zajedno preterate neku zemlju koju ste iskopali pre dva dana, utovaraš zemlju pritom prolivajući potoke znoja dok iskapljuješ drugi flašu hladne vode koju si izvadio iz bunara, jer je temperatura napolju već preko 30 stepeni. Kad ste natovarili zemlju oterate je do rupe koju upunjava tvoja porodica već deset godina sa ciljem da još malo proširi livadu, tu se tvoj otac seti da su u potoku ostale dve traktorske gume koje bi mogli sada da preterate kad je već tu prikolica, majica ti je već mokra, skinuo si je i sad si do pojasa go i posmatraš kako su ti mišići napumpani, baš si dasa, piješ osmu flašu vode. Tada čuješ babu kako sa brda zove na ručak, srećan trčiš i prolivaš još pet litara znoja. Jedeš, malo se odmoriš, pa ravac livada, da se plasti i balira, u plašćenju i baliranju ti prodje onaj natopliji deo dana, prolio si još deset litara znoja. Spakujete bale i preterate ih do šupe. Tu onako znojav i štokav dok ispijaš dvanaestu flašu sveže hladne bunarske vode koju je doneo tvoj burazer koji je sada 48 level u WOW-u(koga danas po drugi put vidiš, prvi put si ga video jutros kako hrče i okreće se na drugu stranu kad je tebe baba probudila), budeš odabran da ti budeš u šupi dok ti tvoj deda i otac dodaju bale sena. Oko tebe leti prašina, sitne bubice i ko zna šta još. Deda i tata se takmiče ko će više bala za jedan minut da ubaci u šupu. Završili ste i to. Već je pao mrak, večera je postavljena, jedeš, odgledaš utakmicu i sručiš se onako štrokav u krevet, dok ti mišići bride.....I tako SEDAM dana!!!.......a onda se NAPOKON okupaš!!! E to je nenadjebiv osećaj!
Jedan lik što ga znam, ili jedan lik što zna lika mi pričao da zna lika koji poznaje osobu koja je uradila nešto vrlo neverovatno zajebano. E pa ne. U ovoj baronskoj priči, dotični pripovedač, baron sebe stavlja u glavnu ulogu. To što je Pera iz Alibunara stavljao dinamit u buljsona i tako lovio grgeče, ili što je Džoni uspeo da proda Šćepovića u Olimpijakos na neku foru sa vlaškom magijom, nema veze. Oni su samo kaskaderi.
Mesto zbivanja: Ultra mega kul klub, gde se služi pivo u flašici od 0.25 za jednu dnevnicu lopatara na građi.
Meta: Četiri klinke devedesetdeseto godište sa završenim prvim razredom srednje metaloglodačke, smer domaći cvećar berač.
Cilj: Nezasit životinjski seks sa istim u trajanju od 4 sekunde.
- I kažem vam ja moje dame, pogleda on mene mrko na semaforu, i ja zagrejem gume na mom Z10. - A koji je to auto? Zvuči brzo. - Zvuči. To jedan italijanski, ali ograničena serija, kod nas napravljena. Šije. - Aha. :suza niz butinu: - Dam mu ga po gasu, on gas, ja gas, mi gas. Svuda oko nas mrak, adrenalin cepa. - Šta je adrenalin? - To ti je ono, znaš, kad daš gas, on gas, ti gas, i onda ludilo. - Aha. Sjajno! - Ulećemo u krivinu sa 120! - I? - Iseca me smrad! - Ah, oplodi me, molim te. - Prolećem kroz ogradu na krovu mog auta. - Tvoj kurac je tako lep. - Padam niz liticu i ginem na licu mesta! - Gineš?! Pa kako, ako si živ? - Mislio sam, znate... Moj spiritualni život je umro, od tada me ništa više ne može zadovoljiti. - Spirit... Anal? - Da. Da li bi ste mi dozvolili da proklizam kroz vaše nesputane predele čednosti u potrebi za zadovoljenjem moje hrabre individue?
Fraza koja se koristi za osobu koja priča takve nebuloze da ponekada počne da preteruje, narodski rečeno sere dok priča.
X: Jao kako sam sinoć odvalio Žaklinu vrištala je brate, kontam da je prvi put trajalo 30-ak minuta, onakav seks je san snova. Mislim čak da sam joj skinuo mrak. Y: Brate ako hoćeš da ti donesem još malo ricinusovog ulja da bar lakše sereš jbt?! X: Ma o čemu ti? Stvarno si pukao, kažem ti seks je bio izvanredan. Još je kasnije došla njena rodica pa smo išli u troje.
Romi ili ti cigani su narod poreklom iz Indije, a pošto Indija nema veze sa Kama Sutra nju ćemo odmah preskočiti. Ciganski Kama Sutra predstavlja nepisanu zbirku seksualnih poza u romskim zajednicama.
Karton naselje, prvi mrak u pozadini se čuje Zvonko Demirovič i pesma "Simaroni" ciga: Mange kalabaster tućinela, ma ken dizante e kamudarafto soske guzica. ciganka: (počinje da radi blow-job i zastaje) Kar ti kardela na kisel kupus.
prevod: ciga: Da pušiš k...c pa kad se digne ima da ti ga udarim od guzicu. ciganka: (počinje da radi blow-job i zastaje) Pa k...c ti smrdi na kiseo kupus.
"taman ona kisa prestala, sklonimo se mi u mrak pod onu strehu, a ja za gace - kad bog te mazo nema gaca! ufatim je ja odozada, gologuza! a tu smo, mislim se, nemam ti ja vise sta pricati. i guslam ti ja guslam, noge mi se tresu, kad odozgo s oluka kap tup i pravo za vrat! spade cuna u sekundi ispuha k'o dusica..."
Lovačka keruša mog veselog kuma, rase balkanski gonič. Ime je dobila po ne sudjenoj i nikad prežaljenoj ljubavi gore pomenutog. Jelena je od uvek bila posebna i tako se razlikovala od drugih kučića. Po boji i mekoći krznašca, po umilnom lavežu kad je uzbudjena,po gizdavom hodu kad bi je kum izveo u šetnjicu. Razlikovala se od drugih keruša i po kavgi i svadji sa drugim kerušama kada bi nedeljom izašli u zajednički lov. Elem, sve bi to bilo davno zaboravljeno da se jednog popodneva nije desila umalo tragedija. Jelenica je razdragano otrčala za nekim veprom i svojim umilnim lavežom javljala kretanje zveri i onda odjednom tajac!!!! Jelena je nestala i dugo je nije bilo, zabrinuti lovci već su krenuli kućama, kad se odjednom pojavila. Nesrećna Jelena je trčeći za veprom naišla na kostur nekog govečeta i tu je zastala, naročito ju je privukla ogromna lobanja sa sve rogovima. Morala je proviriti. šta li se to nalazi unutra? Glavica joj se mučenoj zaglavila, a mrak je neumitno padao. Pošto se bojala mraka pohitala je nazad i tako sa govedjom lobanjom na glavi izašla pred okupljene lovce. Bez imalo blama. Eto po tome je najpoznatija naša Jelena keruša. Kuma je ubio blam, ali medijima je to bilo jako zanimljivo te su počeli gostovati na raznim televizijama, po raznim emisijama kod raznih divnih voditelja. Jelena keruša je bila jako srećna, ponosno je nosila lobanju od crknute krave na svojoj glavi, a ljudima je to bilo zanimljivo. TO JE TO POENTE U OVOJ PRIČI NEMA. Jelena keruša izraz sam za sebe!
- Đes ti ženo nestade sinoć i ostavi me samu u kafani?! - Ma joj, navatala sam sinoć onog izbacivača Matka, do jutros sam bila na njemu. Napokon sam skinula mrak izazvan višemjesečnom teškom nejebicom. - Auuu, pa đe Matka nađe, pa gluplje muško nisam upoznala u životu. - Ma šta me briga za njegov IQ, čovjek ima dva'es' centi u gaćama, to je sve što sam trebala. - DVADESET CENTIMETARA?! O, pa ti postiš, postiš pa ispečeš vola.
Krenem ti ja sa onim mojim malim rođakom, Milivojem, prošle godine da obiđem ćaću na VeMeA. Uvatili prevoz odavle, ženin ujak išo na nakav sajam, dovuko nas skroz do pred bolnicu. Ja da vidiš tamo čuda i uređaja! To su doktori, to su gospoda. A što su uljudni, to ti je tek za priču. Ovaj doktor što mi ćaću liječio, uze mi samo dvjesta evra. Kaeš ovi naši uzimaju pedeset? Uzimaju al' zato ništa i ne urade. Ne mereš ti to porediti. Ovaj je odradio svaki evro, ruke mu se pozlatile! Eno ćaće, kovrcnuo se, ko da nije onaj. Završi se posjeta, reko đe ćemo sad, Milivoje? Prvi autobus za Romaniju u tri sata po noći. Vidiš kako su se ljudi dosjetili da nam stave da ne moramo noćevati. Veli Milivoje - ajmo u nakav Čarli Braun, kae gledo na onim internatima, ima svakakog žemskinja. Šta ću, mali ga nije još umako, grota je da ga ne povedem.
Izišli mi na cestu da nađemo taksi, ne umijemo ti onim gradskim prevozom, ima onaj Pus-bus, kad ti priđe Milivoju nakav ćelo s plavim šalom, pita - Seljo, za kog navijaš? Čudim se ja kako mu pogodi prezime, kad veli Milivoje - Za Partizan! Jes vala, potvrđujem ja, đed mu je bio u četnicima, al' je i on navijo za Partizan. Tako svi u fameliji. Nasmija se ovaj, pa zovnu momke što su stajali malo poizdalje. Vidi se da je neki radan narod, svi sa lancima i sikirama. I kako prilaze, nama stade taksi, a oni ostaše pozdravljajući sa sikirama. Fina omladina. Jes da im ne valja što su ćelavi, al se vidi kućni odgoj.
A, što smo ti tek naišli na finog taksistu! Svega nas je do tog Čarli Brauna vozio sat vremena. Jes da smo pored jedne zgrade prolazili triput, al' to valjda tako treba. Naplati nam jedva četres evra i još veli da će nas sačekati dok se vratimo. Ljudina jedna. Ispred ulaza cura - nemaš im šta skinuti. Taman mi tamo da uniđemo kad iziđe jedan grmalj, veli - De si pošo, Tebrinjo? Pitam ja Milivoja ko je taj, veli on - brazilski fuzbaler, nosaju ga đeca po Sokocu na leđima. Zakoračim - kad ovaj kae da se ne mere bez cipila unići. Šta ćemo, vratimo se do taksija. Vidim ja, Milivoje se pokunjio. Nado se siroma da će noćas da ga zada. Kaem ja taksisti - vozi nas u park. Pita - U koji? Reko - znaš ti dobro u koji.
Stigosmo ti mi, odma' priđe jena. Pita - Će da radimo? Reko - Kolko para? Sto evra. Daj bona kakog popusta, nisi taksista. Malom prvi put, valja se. Viče - Nemoj da ti zovem svoga čoveka da ti on da popust po glavi. Kakav ti je to čoek, bogati, kad te pušta da se kurvaš. Pogledam ti ja bolje - Jes to ti, Jelo? Juče sam ti oca sreo, fali se kako učiš nake visoke škole u Beogradu. Nisam ja -veli, okrenu se i zaplaka se. A bila je ona, na moju mi dušu, samo joj je kosa bila plava. Pošto viđesmo da nam nema tamo selameta, produžismo na stanicu.
Na stanici, dok smo čekali da nas upuste, priđe mi nakav mrčo, oće vjetar da ga odnese. Kae - Torimau, ciba neku dindžu, treba mi za mić da se sredim. Vidim, ne zna naški, nesretnik, ko zna odakle ga je voda donijela, podam mu malo, valjda išće da pojede nešta. U tom dođe vozač, upušća nas unutra, te ti se mi povaljamo ko janjad po sećiji. Jedva su nas na Romaniji probudili da iziđemo.
I da ti još ovo kažem, rođeni.
Nekaka me je tamo nelagoda pritiskala, baško da sam s neba pao. Osjećo sam se ko potpuni stranac, al' valjda to tako treba. Tamo su ti, meščini, i domaći jedni drugim stranci.