Aluzija na to da će neko u određenoj situaciji biti manji od makova zrna.
-Ja, kad se udam, muž će da pere, pegla, i da kuva povremeno!
-Jeste, jeste ćerko. Ti kad se udaš, ima noge da mu pereš, pa vodu da piješ!
-Fuuuj!
Aluzija na to da će neko u određenoj situaciji biti manji od makova zrna.
-Ja, kad se udam, muž će da pere, pegla, i da kuva povremeno!
-Jeste, jeste ćerko. Ti kad se udaš, ima noge da mu pereš, pa vodu da piješ!
-Fuuuj!
Izraz koji u krajnjem očajanju koristi čovek koji celog života crnči, pokušava da stvori nešto, a drugi uvek kupe kajmak i sve njegove zasluge pripisuju sebi. Ovo: KUJ je moravsko-šumadijski lokalizam.
Selo negde u Srbiji. Mile je poljoprivrednik, a Rade vrši otkup poljoprivrednih proizvoda.
Rade: ''O, Mile 'de si bre?!
Mile: ''Eve me, tu na. Manda' se po njive ceo dan pa eto, dođo' do tebe da vidim 'e l' će mi platite za onaj kukuruz što vam dado' prošle godine. Još mi niste platili. Pa sam vi dao one 3 junice za bam-badava, još mi ni za nji' niste ništa platili. Zasadio sam 10 'ektara žito, izgleda će rodi ove godine, al' mi trebaju pare za naftu za traktor i za kombajn, pa zato dođo', a i za ostale pare što ste mi dužni da vidim šta ćemo.
Rade: ''U, bre, Mile, kućo stara! Pa nije valjda dotle došlo da nemaš ništa? Pa znaš i sam da nisu još stigle pare, sve živo kasni, ne mogu ništa da naplatim. Radimo, radimo, glave ne dižemo od posla. Moma i ja jurcamo na sto strana svaki dan. Da nema nas ne bi imali nikom ništa da prodate. Nego, kad već reče ta 10 hektara žita... Kad ga ovršeš, ja ću da ga otkupim od tebe. Tad će valjda da budu pare. Samo ti spremi žito.
Mile: ''A, bre, Rade, nemo' da me zajebavaš tu na! Sti blesav? Nisam ti ja od jučer! Pa doš'o sam za pare za naftu. Sa šta da ti dovučem žito, sa šta da ga ovršem, ako nemam naftu za traktor i kombajn?! Pa treba i ja 'leba da je'm. Imam i ja decu, nemaš i' samo ti. Ti i ovi tvoji 'ajduci uzimate od nas seljaci sve: i žito, i kukuruz, i stoku, i voće, i povrće, i 'ranu za stoku, i sve živo! Kad treba nešto da se da, kad vi treba neka pomoć, prvi ti i Moma trčite kod men' da vi pomognem. Koliko sam vas puta ugostio kod sebe k'o braću rođenu, nikad niste otišli od men' nepočašćeni. Kol'ko sam vi puta pomog'o oko kuće, a da nisam ni dinar tražio. Ispoštovao sam vas ki najrođeniji, a ti sad tako. Godinu dana me zajebavate obojica. Kad men' nešto hitno, kad men' gori pod noge, onda nema. Sam', bre, trpate za sebe, živite ki carevi, a ti, Mile: ćuti, radi k'o konj i trpi! Kuj te jebe i za šta! E, eve vi kurac moj! Ne' sad da dobijete ništa dok mi ne platite ono od onomad!''
Rade:'' A je l' tako, Mile!''
Mile: ''E, tako!''
Stavljanje sagovorniku do znanja da traži mnogo od vas. Izraz nema mnogo smisla, ali uz odgovarajući ton, sagovornik će tačno znati šta ste hteli da mu kažete.
1: E brate, danas mi dolazi riba, Tijana, pričao sam ti o njoj. Ja sad idem da kupim pićence i neki film, a ona će skoro da stigne pa ti časkom namesti moj krevet, ali nemoj previše da zatežeš malo mi to pederski, složi mi u ormar one stvari sa fotelje, prebriši malo prašinu jer je alergična, pa onda onako usput usisaš malo bar spavaću sobu i spremi pohovane tikvice sa kačkavaljem za dvoje, a možeš i za troje pa ti da jedeš kasnije kad ode.
2: Eee važi, da nećeš i da ti prdnem možda?
1: Znači tako. Nikad nisam mogao da računam na tebe. (Pokunjeno odlazi pomiren sa sudbinom i kreće sam da namešta krevet.)
Šta bi bilo kad bi bilo. Da baba ima kurac bila bi deda. Teoretska postavka o kojoj bi oni najmaštovitiji mogli da razglabaju danima, i da, kako diskusija napreduje, srpskim mačem i štitom osvoje svaki pedalj kugle zemaljske. A kada bismo uz te dve alatke imali još i topove? Jaoooo!
Ugare bismo lomili natenane, s užitkom. Veneciji bismo izbijali potporne stubove, jedan po jedan, dok razmišljaju o predloženom savezništvu. Vizantija? U Carigradu ne bi ostao kamen na kamenu. Turci? Kakvi Turci, kakvi bakrači. Napunili bismo im rečnike srbizmima. Svet bi bio naš.
Samo, topovi Dušana ne bi spasili od smrti. Opet bi ga nasledio neko nejačak.
A u zadnjih par godina, treba mu i dozvola da uđe.
Rečenica kojom se isključivo služi prosečni muškarac koji je posle mnogo godina lutanja, mučenja i rintanja konačno uplivao u mirne vode i sada za sebe može da kaže da je zadovoljan. On ima dovoljno para, sve dugove je isplatio, u kladionicu ne mora da ide sem kad ode na piće sa drugarima ili da osmotri novu radnicu, auto ide bez problema, deca ( ako ih ima ) se pooženila, poudala i otišla iz kuće, ima sasvim razuman višak kilograma, primeren ostatak kose...jednom rečju on je SREĆAN ČOVEK. Pa...skoro.
D : Je s' to ti, Miroslave, gimnazijski druže moj...?
M : Jeste, ja sm Miroslav, samo ne mogu da se...
D : Pa, ja sam, bre, Dragoslav, išli smo zajedno u Prvu Petoletku!
M : Jooj, jeste! Dragoslave, 'de si prijatelju sto godina...!
D : A ja baš ovih dana razmišljam o tim vremenima...
M : Pa, jes' bili smo mladi...Nego, šta ima novo?
D : Ma, ništa me ne pitaj - sve naopako. Posle gimnazije sam pokuš'o nešto da upišem, nije išlo pa se zaposlih kod pokojnog tate u garaži. Aaaaa, krvav je to pos'o, Miroslave moj. Evo, i dan-danas to radim i pravo da ti kažem, muka mi je više. Odvrni, zavrni, odvari, zavari...ode život, jebiga. Nisam, bre letovao 5 godina! Sin i ćerka već 10 godina studiraju - nikako da završe, stoke nijedne...i tako. Odem ponekad u kladionicu, samo da bacim pare, šta ću. Gubim pare, kosu i živce k'o i svi. Dobro, a kakav si ti ? Kako preživljavaš?
M : Pa, ne znam kako da ti kažem...Eto, još samo da pustim sise pa i žene da se rešim...
Drevna narodna izreka koja na veoma plastičan ali i bizaran način govori o beskorisnosti, suvišnosti i totalnoj nepotrebnosti postojanja jednog ljudskog bića. Diskretnosti oslobođen komentar, upućen nesrećnoj majci koja je verovatno propljuvala likvor rađajući jednu, ispostaviće se, običnu cepanicu. Ustvari, siguran sam da bi i jedna cepanica bila mnogo korisnija od osobe u biti - zgubidana koji badava troši vazduh i džaba hleb glođe, što se kaže. Njegova ili njena nesposobnost poistovećuje se sa sposobnošću nadgrobne ploče da diplomira na FON-u, što je, priznaćete, ne baš previše težak zadatak. Elem, srpski narod je uvek umeo da bude duhovit u situacijama koje su to od njega zahtevale i ovaj slučaj nije ništa drugačiji. Naravno, niko se pametan nije setio da jadnim svinjama donese taj jebeni kamen iz naslova ali to je već neka druga tematika.
- Sine, ajd' molim te skokni do šupe i nacepaj malo drva. Za'ladelo nešto u kući, promrz'osmo živi, jebotebog...!
- 'Oću, ćale, 'oću...
***
- Pa, dobro, doktore, kako je naš mali...?
- Ah, šta da vam kažem...Ja i dalje ne mogu da pojmim kako je samo jednim jedinim zamahom uspeo sebi obe noge da odseče! Jeste li vi sigurni da ga nije napala neka kriminalna grupa ili horda...?
- Ama, kakvi, doktore, pa znamo mi našeg sina! E, Radmila, Radmila...Bolje da si drvo rodila, hlad kravama da pravi nego što si doživela da ti rođeni sin sopstvene noge za potpalu seče...!
Onaj koji zna da ima komarca u sobi, ali ne radi ništa povodom toga.
Zajebantska prozivka dobrog ortaka, svesno gramatički neispravna u potpunosti, u situacijama kada njegova supruga, devojka ili bilo koji druga verzija "lepše polovine" postane tetka.
Viša sila, neki kurac, seks između redova.
- Sve sam uradio kako treba i opet nisam prošao! Jebem ti državu i dozvole i gradnju i ....
- Nisi podmazao šine, sigurno.
- Šta ti je to ?
- To je ono što jebe naše koke, a nije pevac.