Izolacija je nekome majka a nekome maćeha. Meni je bila jeftina kurva sa Tajlanda koja ti uz leden Mojito usisava stopalo srednje noge poput vakuma kakve samo u crnom bespuću svemira možete da nađete.
Ljudi zarobljeni u stanovima i kućama polako ali sigurno gube razum i treba im nešto da im skrene misli sa stranputice kojom su krenuli. Tu nastupam ja, sitni diler kome su životne kockice napokon bacile te dvije jebene šestice. Ako do kraja ove pandemije prodam sve sa šteka možda i mene bog pogleda da napokon zaradim kintu za neku skupu drogu, od ove propadam sve više iz dana u dan. Sve ide po planu drogu prodajem preko 5G servisa za dilanje, mušterije su zadovoljne a džep postaje malen za silni kapital koji se sliva.
Nedelja jutro veliki Hrišćanski praznik, odlučio sam da danas ne valjam ništa, ustao zakuvao kašiku dopa da srknem dok mi kafa provri kada se začula dobro poznata melodija na telefonu bila je to Usplahirena Srna, sladak djevojčurak sa izrazitim apetitom za spid u bukake.
javljam se čestitam joj praznik tradicionalim pozdravom i u šalji govorim kako bi se rado potucao da nismo u jebenom zatvoru.
Uzvratila je tradicionalnim pozdravom zaželjela sve najbolje i briznula u plač...
Reče mi da su brat i ona ostali bez supstanci i da brat teško diše te da se boji da će biti prekasno ako bude čekala do utorka da se dileri otvore. Takođe mi reče da pare nisu problem tata im je ostavio dobar džeparac da u sreći proslave blagdane dok on klincima po Africi prodaje štapiće sa karcinomom pluća.
Slušajući taj umiljati glas u kome je odzvanjala tuga i zabrinutost popustio sam uprkos jakom neodobravanju svoje podsvijesti te odlučio da prekršim policijski čas i pomognem ovoj porodici da i oni osjete čari najveće radosti.
Spakovao sam peticu u gaće navukao masku i ubacio par sličica esida da ukrasimo jaja kada dođem.
Dan je bio sunčan ali ulice sablasno prazne, kretao sam se tražeći zaklon iza stogodišnjih platana kojih je na sreću bilo mnogo u ovom dijelu grada.
Nakon dvadesetak minuta taktičkog izbjegavanja patrola bio sam na ulazu zgrade Srna je čekala i u očima joj se nakon dugo vremena pojavila sreća. Blistala je poput najčistijeg kristala met amfetamina a ja sam duboko u sebi znao da sam uradio pravu stvar.
nakon brzinskog pozdrava pozvala me u stan da operemo ruke pa a se možemo pozdraviti kako tradicija nalaže.
Ulazim tamo me dočekuje brat koji polako gubi dah i nema snage da ustane da me dočeka kako bi domaćin u našim krajevima trebao.
Nakon dvadesetak sekundi pranja ruku vadim DS iz gaća razvlačim tri debele krmače i sjedam za astal, braco je prvi povukao i nakon nekoliko sekundi moglo se vidjeti da se već osjeća bolje.
Kada smo svi vidjeli da je najgore prošlo izgrlili smo se čestitali praznik i uzeli po jaje da se polupamo, a nakon svih običaja koje smo ispoštovali odlučio sam da ovu divnu porodicu počastim sličicama što su svi sa oduševljenjem prihvatili.
Stavili smo ih na jezik sačekali da se otope i počeli da se šalimo, sve se činilo divno....
Nekih pola sata nakon sličice Srni zazvoni telefon, javila se progovorila par riječi a onda se skamenila.
Dok je odlagala telefon na sto rekla je bratu da se tata ranije vratio da mora da ju zaključa u podrum a da mene pokuša izvesti iz zgrade dok nije prekasno.
Stajao sam pogubljen ne shvatajući šta se tačno dešava, da li je sličica počela da radi ili je sve jebena realnost, a onda se začula strašna buka.
Na ulaznim vratima stajao je muškarac sportske građe, na sebi je imao vojničku potkošulju sa tragovima krvi, a oko vrata ogrlicu od ljudskih osušenih penisa.
Gledao me svojim krvavim očima dok mu je pjena išla na usta izgovarajući kroz zube: ..Pomaže bog ja sam Slaviša ko si ti propalice i šta radiš pokraj moje dece?"
Ostao sam ukopan ne znajući da li je ovo početak tripa ili kraj mog života.
Dogma zapadnog kapitalističkog društva gde je čovek prvo mušterija pa tek onda čovek. Izjednačiti slobodu sa srećom, izjednačiti izbor sa mogućnostima, ponuditi mogućnosti, a kad se već nudi to mora, bato, nešto i da košta, pa ne može baš toliki altruizam za džabe... Ali šta je nešto novca za sreću, zar ne, nisi neki sitničar, ili ne dao bog, smarač? Šta će mušterija, slegne mula ramenima, ionako već rinta da bi živeo, živi da bi radio. Pored 16 sati radnog vremena, kredita i lizinga, ko će razmišljati da li je starije kokoš ili jaje, ionako ih dele dve police u Merkatoru. A tu ima ne jedna kokoš, nego 36 vrsta, sa kostima, bez kostiju, veća, manje organska, neorganska, genetski modifikovana, sa obronaka Alpa, volja ti bataci, sa karijem.... A tek jaja, od S, M, L, XL, pa do P veličine, A ekstra, A, B klase, ekološki, štalski, kaveski uzgoj... Provuci platnu karticu, imaš ne jednu, nego sedam komada od četiri banke, i ne razmišljaš mnogo. Natakni sluške smartfona, pusti neku muziku i uživaj. Nešto ludo, opušteno i samo napred, jesi plejer, klaber ili si smarač. Dabome.
Ustavi malo, netemane jedan!
Isto se zoveš kao pokojni deda. Seti se njegove priče... Dedu su oženili njegovi roditelji. Nije bio nešto lep, stidan je bio i pomalo klempav, kao i ti. Pričao ti je krišom da baba ne čuje da ni ona njemu nije bila nešto lepa, ali njegovi i njeni se našli, oboje iz siromašnih porodica, takva odluka pala. Za prvu bračnu noć posudio gaće nemecke proizvodnje od starijeg brata. Na početku su se on i baba gledali popreko, vremenom naučili da se tolerišu. Tolerancija je prerasla u poštovanje, poštovanje u ljubav. Četrdeset pet godina braka, dve kuće izgradili, ogromno imanje stekli, dvoje dece, pet unuka. A ti, ime dedino, u trideset i nekoj, nezaposlen, ti danas u dva ujutru spuštenih gaća stojiš kraj laptopa na jedanaestom tabu youjizza listaš da nađeš dovoljnu dobru žensku da ga izbaciš, jer jebiga šteta je baciti na neku lošu. Ali, da bi naći neku novu, nešto do sada neviđeno, ekstravagantno. Možda neka ektra riba ima na trećem tabu, šteta bi bilo stvarno... Jebote, pa listaš već par sati, štaš, nevoljno nađeš u bukmarku nešto provereno, mrziš sebe zbog jebenog kompromisa, ali pogledaš, pa da na miru možeš da legneš. Sam, u osam kvadrata iznajmljene sobe. Sutra je novi dan, iznajmljeno skupo popeglano odelo na jeftinom kineskom plastičnom ofingeru. Novi dan, četvrti razgovor za posao ovaj mesec. Pardon - invervju. Zadnji put si na intervjuu pao kad si nekom menadžeru na pitanje "Koje su Vaše mane?" rekao "Pa, iskreno, podosta ih imam", a i opet si zaboravio da se smeškaš, blago i poslovno odmereno, kako to tutoriali na netu savetuju. Treba sada leći, biti odmoran i nasmejan na novi razgovor za posao. Kutijica tableta za spavanje kraj kreveta... Doktor je lepo pitao, pružio izbor: Gospodine Kovačeviću, imate ove četiri vrste, koje želite, izbor je Vaš? Smrtna tišina mračne sobe budi usnule demone, nastanjene ispod tepiha šarenih laža. Tu, bato, Bajer tablete od 400 mg ne pomažu mnogo... Bol neki u duši, šta li je, jebem ga.
Kapitalistički marketing se zasniva na maksimizaciji profita pod paradigmom pružanja iluzije slobode. Iluzija slobode povećava očekivanja jer se nudi mnoštvo virtuelnih mogućnosti. Od toliko izbora, majku mu, jedan mora biti savršen. E, vidiš, kada prva kiša sapere tu šarenu fasadu, tu realnost opiči čoveka po čelu. Dilemom koliko je izgubljeno načinjenim, konkretnim izborom razočarenje se oduzme od sreće ponuđene čitavim spektrom mogućnosti, sve u svemu, matematika prvog razreda. Želja za novim mogućnostima povuče ponovo, i jovo nanovo, čovek kao miš vrzino kolo okreće.
Ključ sreće – ne očekuj mnogo i drži se stvari koje su se generacijama održale, jednostavnih principa koje je vreme proverilo. Samo se seti dede, imenjaka, i posuđenih nemeckih gaća.
Lepa mogućnost izbora, a opet mnogo gori paradoks. Jebala vas sloboda koja se meri sa 36 vrsta kokošijeg mesa u Merkatoru! Hoću obične gaće, dvoje farmerke, krevet da mogu zaspati u toplom, kajganu od običnih jaja. Ne treba mi mnogo, ali dovoljno da mogu sa nekim podeliti i konačno moći odahnuti, nasmejati se. Živeti, a ne biti kokoška u kavezu, ma kako šaren i lep bio.
Dobar dan, gospodine, izvolite, kako Vam možemo pomoći?
E, zdravo. Hteo bih da kupim neke farmerke?
Kakve bi gospodin želeo?
Hm, farmerke, imaš li neke plave ili neke crne, tamno sive? I, nema potrebe da mi persiraš, nisam neki gospodin, a tu smo i istih godina..
Oprostite, to je polisa naše kompanije, maksimalno ljubazni prema klijentima, Vi ste nama na prvom mestu xexe Gospodine, da li želite više tajt, prisajz ili fleksi u kukovima? Srednje, pliće ili duboke? Fleksibilne, sa ekstra strečem? Uski kroj ili kežual, sa dugmićima ili rajfešlusem, isprane, ili sa punom, zasićenom bojom?
U... Znaš šta, hvala ti, odoh ja ipak na pijacu, tamo sam kupivao kad sam bio studentarija. Radila je tamo jedna baba Selma, valjda nije umrla. Ona čim me vidi, nasmeje se, ošacuje odoka, odmah izvadi dvoje-troje. Ja probam, dve hiljade, hvala doviđenja. I molim te... taj osmeh... plaši me.