„baciti kašiku“

Tačno ta rečbaciti kašiku11 definicija →

Opadaju kako odmice noc.

21:00 Gladan si nebulozno. Otvaras frizider - otpaci musake od rucka, tegla meda, dva smezurana krastavca i slanina sapunjara oridjinale, tacnije samo ono "masno". Zgrazavas se nad poluuzeglim medom, krastavcima i sapunjarom. Mahnito uzimas musaku i davis se istovremeno kucajuci sisatoj tinejdzerki preko chata kako bi je razvalio od kurca.

00:00 Dokurca. Opet si gladan, kao da nista nisi jeo tri dana. Unezvereno uleces u kuhinju dok tvoji iz svojih soba pizde jer se opet pali svetlo u frizideru, koje si strateski iskoristio kako ne bi palio svetlo u kuhinji. Gledas mucenu teglu s medom, odvratne krastavce i skrnavu sapunjaru. Uzimas tegletinu i kasiku, koja ti padne na pod. Nista, dunes i pobegnes u sobu pre nego sto te lincuju. Davis se medom, a u isto vreme i zgrazavas, ubi secer. Sisata je u medjuvremenu popizdela od cekanja i otisla da spava. Otisao si da legnes, sa ulepljenim prstima koje brises o gace.

02:00 Budi te glad. Skapavas. Brzinom svetlosti uzimas jebene krastavce i u troskoku uleces nazad u sobu. Izbegao si mine, niko se nije probudio. Jedes badrljke od krastavaca uz neku treshinu od filma na Pinku.

05:00 U jebem ti sunce, opet si gladan! Sam sebe prekorevas najpogrdnijim recima i kazes da od sutra ides na dijetu. Ide repriza treshine na Pinku. Sa blagom gorusicom u zelucu, teturas se do frizidera i uzimas sapunjaru. Na momenat se moralno dvoumis, da bi se u sledecem trenutku vec davio u njoj. Sad mozes da odmoris.

06:00 Ubi te gorusica. Kenjas i povracas.
JAjarbol · 10. sep 2010.💬 5

Replika koju izgovaramo kada vidimo nekog novajliju koji već radi epohalne stvari.

Ulaziš ne sajt, i počinješ da čitaš nove definicije, znajući da ćeš se po dvehiljaditi put načitati gluposti, budalaština i pokušaja autora da bude zanimljiv. Ali znaš da će bar neka od njih biti od nekog dobrog autora, jer zaboga, i njihove definicije moraju nekada među novima biti! Čitaš redom, lupajući minuse i omalovažavajuće komentare dok ne dolaziš do te jedne tražene definicije koja ti ulepšava dan i vraća nadu u kvalitet moderne pisane reči. I već udarajući plus očekuješ dobro poznato ime da se pojavi u donjem desnom uglu, ime koje nećeš morati ni da pročitaš do kraja, već samo da baciš pogled na prvo slovo imena autora i u trenu prepoznati onog kome se diviš. Kad ono, međitim! Ime, tebi u potpunosti nepoznato čitaš u neverici dok ti kroz glavu prolaze sve mogućnosti odakle je mogao ukrasti ovo remek delo. Ne nalaziš rešenje, pa zato ulaziš na njegov profil, i osećaš šamar sudbine dok gledaš u brojku 1 na mestu gde stoji informacija o broju napisanih definicija! Shvataš na kakav si talenat naišao, i kakvom slučajnošću. I još uvek izbezumljen od šoka, još uvek potišten od loših misli, još uvek umoran od paranoje vraćaš se na definiciju koja te je dovela u to stanje i ostavljaš jedine četiri reči koje ti u tom trenutku okupiraju misli: "Ovaj će da jebe!"
KAKaducej · 25. jan 2012.💬 4

Raditi bilo šta tako da ni tvoj rad, ni posledice toga ne budu velike.
Uglavnom se koristi kod raznih smicalica, đavolija i podjebavanja, koje nemaju za cilj niko ozbiljno da najebe, već da se neko kratko, ali burno iznervira.

- Kako me nervira ovaj direktor marketinga. Znači jeb'o bi mu mamu.
- Brate nemoj da praviš neke gluposti. Dobiješ otkaz zbog budale i šta ćeš onda?
- Ma bole me kurac više, prebiću ga k'o konja. Ne znam kako ti uopšte uspevaš da se iskontrolišeš. Znam koliko ti ide na živce.
- Ma laganini. Otkriću ti tajnu. Stvar je u sitnim pakostima koje mu priređujem.
- Kakvim bre sitnim pakostima?
- Ništa preterano agresivno i ekstremno. Samo ga jebem na sitno. Veruj mi, uteraš mu mali kurčić, onako ništa specijalno. On odlepi na kratko, ti zadovoljan jer si ga prcnuo i mirna Bačka. Posle kada se on nešto izdrkava, samo se setiš neke sitnice koju si mu priredio, nasmeješ se i lakše ti je.
- Ne razumem i dalje, daj neki primer.
- Evo na primer znaš šta mu non-stop radim?
- Šta?
- Znaš da jede uvek tačno u deset.
- Znam.
- Jede 15 minuta i onda izlazi iz kancelarije da opere ruke.
- Dobro.
- Svaki treći, četvrti dan, uđem u kupatilo pre njega, odvrnem vrelu vodu, bacim ždrak da vidim kad dolazi, čim ga ugledam zavrnem vodu i pobegnem u kabinu. Šta god da odvrne, prvo će sekund dva ići vrela voda, a on konjina mora odma da gurne ruke pod mlaz. Umrem od smeha u kabini dok psuje što se ispekao. On popizdi, ja srećan što sam ga čačnuo i sve je OK. Nije to jedino. Imam još par sitnih đavolija koje mu priređujem. Odoh sad.
- Gde ćeš?
- Četvrtak, jedan i deset. Uskoro dolazi sa sastanka radne grupe. Skupljao sam pčele ovih dana, idem da ih pustim kod njega u kancelariju. Uvek kada je preko dvadeset pet stepeni ostavlja otvoren prozor.
JKJohnny Kurajber · 4. sep 2014.💬 9

Dan u kome te jednostavno neke sitnice nateraju da budeš nadrkan i sjeban.

Ustaješ ujutru posle burne noći , subota je, ideš u školu jer se odrađuje neki jebeni dan, u školi te sa prvog časa izbaci nastavnica geografije rečenicom:''Zapakuj se i uči napolju! ''. Sa obzirom da si se smorio u školi bacaš beg . Dolaziš kući, keva i ćale nadrkani, keva spremila za ručak neki bljut , naravno ne pojedeš to. Zovu te par drugova da bacite bleju, ideš sa njima u poslastičarnicu, pojedeš šampitu i postaneš junak , do kuće se dobro ne prosereš, a u povratku naletiš na tipa koji viče tebi i drugovima '' Momci 'ajde da pomognete! '' onako sjeban pomogneš čoveku. Vratiš se kući, zove te društvo na pivo, nećeš da ih odbiješ, subota je. Popiješ bombu piva i odma baciš peglu. Zove te ćale u 11:00 i kaže ti da se dovlačiš kući jer si u kazni zbog sinoć. Drugovi zbog toga počinju da te tovare rečenicom: '' Ajde na mleko!'' Svima im govoriš: '' vozite'' , al ne pomaže, i dalje te tovare. Dolaziš kući onako sjeban zbog svega i stiže ti poruka od drugarice: '' Jel sam pozvana na tvoj rođus?'' (koji je za 3 dana) , nisi hteo da je zoveš jer te nervira, al' jebiga sad, moraš, glupo je! Napokon legneš da spavaš posle svega, al' ne možeš da zaspeš jer je 12 sati a naviko si da zagineš do 3-4 ujutru.
ПЕПеровић · 15. feb 2011.💬 1

Nakon emitovanja prve dve epizode ovog serijala, počela je serija hapšenja, međusobnih optužbi Vukajlijaša, pretnji autorki Insajdera Brankici Stanković, a došlo je i do prvog pokušaja atentata.
Naime, nekoliko sati pre emitovanja trećeg dela emisije, naša hrabra novinarka i autorka Insajdera Brankica Stanković je ranjena u Leskovcu ispred jedne ćevabdžinice, gde je čekala deset s’ lukom.
Odmah je zbrinuta u bolnici ali njeno stanje još uvek nije stabilno.
Inače Brankica je ranjena zbog toga što je udarila na zmijsko gnezdo i postavila još nezgodnija pitanja.
Da li je istina da je Vukajlija puna rasizma i da su uvrede na račun drugih rasa i nekih nacija toliko uzele maha da je i sam Kaizen nemoćan u sprečavanju ovih uvreda koje svakodnevno, po ceo dan kruže sa ovog sajta po čitavom svetu?
Da li je istina ono što se samo po skrivenim ćoškovima Vukajlije, a tvrde Kaizenovi protivnici, da je bilo mnogo malverzacija u preprodaji igrača iz njegovog fudbalskog kluba FK Vukajlija, a da je u svemu tome najviše učestvovao menadžer iz senke koga svi znaju samo pod nadimkom Mlata?
Šta se dešava na okupljanjima koja organizuje za sada takođe nepoznata osoba kojoj se isto zna samo nadimak, natnat i da li je istina da se na tim okupljanjima propagira neko sektaško učenje, konzumira droga i alkohol i uz blagoslov moderatora se radi čak i na rušenju države?
Da li je dodela nagrada Vukar nameštena i već se unapred znaju pobednici nekih kategorija?
I na kraju se postavlja logično pitanje. Da li Kaizen uopšte kontroliše Vukajliju ili je sve otišlo do đavola?

Muzika iz filma Alien

Bojanboj: Brankica Stanković je primljena oko 18 časova u našu bolnicu i posle nekoliko operacija i teške borbe za njen život, nacija može da odahne, jer je njeno stanje sada stabilno. Ne možemo još uvek da vam damo više informacija zato što smo dobili zabranu od strane Ivice Prasića, pardon Dačića, da ne odajemo nikakve detalje dok je istraga u toku.
Ivica Dačić: Počinioci ovog gnusnog čina će biti uhapšeni i na pravednom suđenu osuđeni na doživotne robije jer je jasno da je ovo pucanj na državu. Ja sam non-stop na vezi sa Predsednikom Borisom Tadićem i on se već unapred izvinuo Brankici zbog ovog ranjavanja. Počinioci su sigurno došli sa Vukajlije i mi ćemo ih privesti licu pravde.
Dejs: Nemam nikakav komentar, spremam se za vukajlija kup i pustite me na miru.
Bruce: Ja sam par puta rekao da bih Brankicu odveo na tuširanje čim mi deca legnu, ako me razumete, ali ne zato što njoj treba tuširanje, nego zato što....ma ne razumete me jel tako? Nema veze, razume ko treba, odoh.
Penzioner: Mene samo zanima zašto je ona jela deset sa lukom skroz u Leskovcu kada sam ja mogao na placu gde puštam golubove, da joj spremim roštilj kakav nije probala u životu. Pod puštanjem golubova mislim na prave golubove, letače one....ma nema veze.
Penzionerova žena: Debeli kakve su ovo kamere, jel opet u javnosti govoriš o nama kao što si puštao defke na onoj tvojoj Vukajliji?
Penzioner: Ne draga, ovo je za Insajder. Pričam o roštilju.
Kosmopolita: Jao što su bre slatki, more bež’te te kamere i pustite ljude da se vole. Nemam nikakvu izjavu. Idem kod Elle i Džonija na svadbu, ponela sam i dres.
Avatar: Pa ja sam čuo da vredžaju na toj Vukajliji nas Romulance ali nisam ovako vid’o šta tačno. Nisam ja ovako im’o problema sa njima i moj brat Đedaj i ja smo čak pomalo i popularni postali jer nas neki tamo opis’o.
Čedomir Jovanović – Dramaturg: Ja sam upozoravao da sa tog mesta konstantno dolaze uvrede na nacionalnoj i rasnoj osnovi, a ogromna količina tih uvreda ide i ka seksualnim manjinama. Često se tamo mogu čuti izrazi poput Čamuga, Ganci, Uglješa, žuti, dukatlija, vilenjak i razne druge uvrede kao i njihova monstruozno uvredljiva poređenja crn k’o podrum, žut k’o definicija Johnny Kurajbera i tako u nedogled. I ja sam često bio žrtva njihovih napada i povezivan sa drogom iako svi znaju da kašiku nosim sa sobom zato što volim da jedem kuvano pa da imam čime da jedem ako naletim na neki pasulj recimo. Ova guma mi služi da je stegnem oko ruke ako negde iskrsne dobrovoljno krv da dam, a ovo žuto u kesici nije heroin kao što zlobnici tvrde, već žuti šećer koji je daleko zdraviji od belog i ima čudesna svojstva kada se konzumira introvenozno.
Predrag Azdejković: Ja mislim da su na tom sajtu sve homofobi koji se boje homoseksualca i kao i svi koji nas vređaju i tamo su sve latentni homoseksualci i vreme je da se autuju. Odoh sada da vozim rolere malo da razmrdam guzu jer od kada je bio samit nesvrstanih imam neke bolove u tom predelu.
Mlata: Prodaja fudbalera se vršila potpuno normalno i po svim zakonskim pravilima a to što su odlazili u Azerbejdžan, Kazahstan i tako još neke zemlje tog regiona je sve zbog toga što to trenutno diktira tržište. Porez? Kakav porez? Pa mi smo ih ustvari poklanjali, a za to se ne plaća porez. To da smo napravili milione je čista glupost. Ja još spavam na tetkinom kauču u istoj sobi u kojoj spava i Božidar Đelić jer nam je to zajednička tetka i ima dva kauča.
Filozof: Ja kao volonter u organizaciji dodele nagrada mogu da izjavim samo da su to sve insinuacije ljubomornih ljudi. Vukar nije namešten i nominacije upravo traju. Nije tačno da smo nagradu za najseksipilnijeg vukajlijaša već dodelili Smarku, jer ima još da se glasa.
Predrag Azdejković: Mmmmm Smarko. Baš je sladak.
Smarko: Viđu pedera. More mr’š avetinjo jedna, ja sam ponosni potomak Njeguša i volim samo žene, oca li ti jebem pederskog.
natnat: Okupljanja vukajlijaša su potpuno normalna i ne dešava se ništa od gore navedenog, samo se ponekad neko malo ubije od alkohola i jedva dođe kući ali o drogi, sektama i tako tim glupostima, nema ni govora. Želim još jednom da kažem da Buksnetina i ja ne koristimo ova okupljanja za preprodaju narkotika.
Buksnetina: OOOO Buksne ale.
natnat: Ne sad čoveče evo ih ovi iz Insajdera. Ovaj, pod buksne moj kolega misli na stezaljke koje omogućavaju uspostavljanje električnog kontakta sa metalnom žicom. Evo ovde je kolega Električar koji to može da potvrdi.
Dragan Marković – Palma: Zamolio bih da prestanu da konstano vređaju moj zoološki vrt i mene kao i da gospodin buksnomanijak koji je stanovnik ovog grada, a pouzdano znam da je i vukajlijaš, prestane da žvrlje grafite “jebaćemo žirafu” po zidu zoološkog vrta, hvala.
Kaizen: Ovo je potpuno rasulo. Ko me je i terao da pravim ovo. Prodajem Kinezima sajt i bežim odavde da jedno dvadeset godina odmaram od ovih ludaka.

I još mnogo toga u poslednjoj emisiji Insajder o Vukajliji 3. (Ne)moć Kaizena samo na B92.
JKJohnny Kurajber · 25. sep 2011.💬 59

Izolacija je nekome majka a nekome maćeha. Meni je bila jeftina kurva sa Tajlanda koja ti uz leden Mojito usisava stopalo srednje noge poput vakuma kakve samo u crnom bespuću svemira možete da nađete.
Ljudi zarobljeni u stanovima i kućama polako ali sigurno gube razum i treba im nešto da im skrene misli sa stranputice kojom su krenuli. Tu nastupam ja, sitni diler kome su životne kockice napokon bacile te dvije jebene šestice. Ako do kraja ove pandemije prodam sve sa šteka možda i mene bog pogleda da napokon zaradim kintu za neku skupu drogu, od ove propadam sve više iz dana u dan. Sve ide po planu drogu prodajem preko 5G servisa za dilanje, mušterije su zadovoljne a džep postaje malen za silni kapital koji se sliva.
Nedelja jutro veliki Hrišćanski praznik, odlučio sam da danas ne valjam ništa, ustao zakuvao kašiku dopa da srknem dok mi kafa provri kada se začula dobro poznata melodija na telefonu bila je to Usplahirena Srna, sladak djevojčurak sa izrazitim apetitom za spid u bukake.
javljam se čestitam joj praznik tradicionalim pozdravom i u šalji govorim kako bi se rado potucao da nismo u jebenom zatvoru.
Uzvratila je tradicionalnim pozdravom zaželjela sve najbolje i briznula u plač...
Reče mi da su brat i ona ostali bez supstanci i da brat teško diše te da se boji da će biti prekasno ako bude čekala do utorka da se dileri otvore. Takođe mi reče da pare nisu problem tata im je ostavio dobar džeparac da u sreći proslave blagdane dok on klincima po Africi prodaje štapiće sa karcinomom pluća.
Slušajući taj umiljati glas u kome je odzvanjala tuga i zabrinutost popustio sam uprkos jakom neodobravanju svoje podsvijesti te odlučio da prekršim policijski čas i pomognem ovoj porodici da i oni osjete čari najveće radosti.
Spakovao sam peticu u gaće navukao masku i ubacio par sličica esida da ukrasimo jaja kada dođem.
Dan je bio sunčan ali ulice sablasno prazne, kretao sam se tražeći zaklon iza stogodišnjih platana kojih je na sreću bilo mnogo u ovom dijelu grada.
Nakon dvadesetak minuta taktičkog izbjegavanja patrola bio sam na ulazu zgrade Srna je čekala i u očima joj se nakon dugo vremena pojavila sreća. Blistala je poput najčistijeg kristala met amfetamina a ja sam duboko u sebi znao da sam uradio pravu stvar.
nakon brzinskog pozdrava pozvala me u stan da operemo ruke pa a se možemo pozdraviti kako tradicija nalaže.
Ulazim tamo me dočekuje brat koji polako gubi dah i nema snage da ustane da me dočeka kako bi domaćin u našim krajevima trebao.
Nakon dvadesetak sekundi pranja ruku vadim DS iz gaća razvlačim tri debele krmače i sjedam za astal, braco je prvi povukao i nakon nekoliko sekundi moglo se vidjeti da se već osjeća bolje.
Kada smo svi vidjeli da je najgore prošlo izgrlili smo se čestitali praznik i uzeli po jaje da se polupamo, a nakon svih običaja koje smo ispoštovali odlučio sam da ovu divnu porodicu počastim sličicama što su svi sa oduševljenjem prihvatili.
Stavili smo ih na jezik sačekali da se otope i počeli da se šalimo, sve se činilo divno....
Nekih pola sata nakon sličice Srni zazvoni telefon, javila se progovorila par riječi a onda se skamenila.
Dok je odlagala telefon na sto rekla je bratu da se tata ranije vratio da mora da ju zaključa u podrum a da mene pokuša izvesti iz zgrade dok nije prekasno.
Stajao sam pogubljen ne shvatajući šta se tačno dešava, da li je sličica počela da radi ili je sve jebena realnost, a onda se začula strašna buka.
Na ulaznim vratima stajao je muškarac sportske građe, na sebi je imao vojničku potkošulju sa tragovima krvi, a oko vrata ogrlicu od ljudskih osušenih penisa.
Gledao me svojim krvavim očima dok mu je pjena išla na usta izgovarajući kroz zube: ..Pomaže bog ja sam Slaviša ko si ti propalice i šta radiš pokraj moje dece?"

Ostao sam ukopan ne znajući da li je ovo početak tripa ili kraj mog života.

KBKBO! · 20. apr 2020.💬 5

Izdržati sva iskušenja i odoleti na vetrometini života. Ostati uspravan i sa dobrim šansama za uspeh u budućnosti.

- Gledam nešto ove lokale u ovoj našoj zgradi. Dođe kafedžija i otvori kafanu a tek poneko svrati da ga pitaju kojim je poslom tu došao. Zvrji tako prazna neko vreme pa digne gazda ruke, zatvori i muku muči dok je ne proda. Onda dodje ugostitelj i otvori brzu hranu a u nju uđe tek poneko dete čija majka smatra da je bolje dati dinar nego spremiti mu nešto toplo na kašiku da pojede. I tako to ide, krpi kraj sa krajem, sve dok jednog dana gazda ne odluči da neprodato od juče ipak ostavi za sutra, podgreje i uvali sa prilogom od salmonele. Dođe sanitarna i nazove dobar dan, gazda njima bujrum a oni njemu da ipak bujrum on sa njima u stanicu, pečat na vrata i prodaja vlasniku trgovine na malo. I opet sve u krug, uđe poneko da kupi žvaku i usitni pare i sve dok penzionera nema da trguju hleba i mleka prodavnica nema šansi da uspe. Zna gazda to i već merka kome će je uvaliti za bilo kakve pare, ma može i džabe samo da ne plaća porez i ostalo što ide uz to, kao ona žaba nesretna iz onog crtanog filma što igra i peva ali samo kada je niko ne vidi. I sve tako dok ne dođe kladioničar, ubaci kompjuter, par stolica i oglasnu tablu sa kvotama za taj dan. Brate, hleb da džabe daje ne bi veću gužvu imao. Ovde jedino kladionice imaju šanse da zažive.
- Eh, šta ćeš...
- Daj mi jedno pivo al' da nije mnogo ladno.
BABazzi · 23. jul 2014.💬 2

Dogma zapadnog kapitalističkog društva gde je čovek prvo mušterija pa tek onda čovek. Izjednačiti slobodu sa srećom, izjednačiti izbor sa mogućnostima, ponuditi mogućnosti, a kad se već nudi to mora, bato, nešto i da košta, pa ne može baš toliki altruizam za džabe... Ali šta je nešto novca za sreću, zar ne, nisi neki sitničar, ili ne dao bog, smarač? Šta će mušterija, slegne mula ramenima, ionako već rinta da bi živeo, živi da bi radio. Pored 16 sati radnog vremena, kredita i lizinga, ko će razmišljati da li je starije kokoš ili jaje, ionako ih dele dve police u Merkatoru. A tu ima ne jedna kokoš, nego 36 vrsta, sa kostima, bez kostiju, veća, manje organska, neorganska, genetski modifikovana, sa obronaka Alpa, volja ti bataci, sa karijem.... A tek jaja, od S, M, L, XL, pa do P veličine, A ekstra, A, B klase, ekološki, štalski, kaveski uzgoj... Provuci platnu karticu, imaš ne jednu, nego sedam komada od četiri banke, i ne razmišljaš mnogo. Natakni sluške smartfona, pusti neku muziku i uživaj. Nešto ludo, opušteno i samo napred, jesi plejer, klaber ili si smarač. Dabome.

Ustavi malo, netemane jedan!

Isto se zoveš kao pokojni deda. Seti se njegove priče... Dedu su oženili njegovi roditelji. Nije bio nešto lep, stidan je bio i pomalo klempav, kao i ti. Pričao ti je krišom da baba ne čuje da ni ona njemu nije bila nešto lepa, ali njegovi i njeni se našli, oboje iz siromašnih porodica, takva odluka pala. Za prvu bračnu noć posudio gaće nemecke proizvodnje od starijeg brata. Na početku su se on i baba gledali popreko, vremenom naučili da se tolerišu. Tolerancija je prerasla u poštovanje, poštovanje u ljubav. Četrdeset pet godina braka, dve kuće izgradili, ogromno imanje stekli, dvoje dece, pet unuka. A ti, ime dedino, u trideset i nekoj, nezaposlen, ti danas u dva ujutru spuštenih gaća stojiš kraj laptopa na jedanaestom tabu youjizza listaš da nađeš dovoljnu dobru žensku da ga izbaciš, jer jebiga šteta je baciti na neku lošu. Ali, da bi naći neku novu, nešto do sada neviđeno, ekstravagantno. Možda neka ektra riba ima na trećem tabu, šteta bi bilo stvarno... Jebote, pa listaš već par sati, štaš, nevoljno nađeš u bukmarku nešto provereno, mrziš sebe zbog jebenog kompromisa, ali pogledaš, pa da na miru možeš da legneš. Sam, u osam kvadrata iznajmljene sobe. Sutra je novi dan, iznajmljeno skupo popeglano odelo na jeftinom kineskom plastičnom ofingeru. Novi dan, četvrti razgovor za posao ovaj mesec. Pardon - invervju. Zadnji put si na intervjuu pao kad si nekom menadžeru na pitanje "Koje su Vaše mane?" rekao "Pa, iskreno, podosta ih imam", a i opet si zaboravio da se smeškaš, blago i poslovno odmereno, kako to tutoriali na netu savetuju. Treba sada leći, biti odmoran i nasmejan na novi razgovor za posao. Kutijica tableta za spavanje kraj kreveta... Doktor je lepo pitao, pružio izbor: Gospodine Kovačeviću, imate ove četiri vrste, koje želite, izbor je Vaš? Smrtna tišina mračne sobe budi usnule demone, nastanjene ispod tepiha šarenih laža. Tu, bato, Bajer tablete od 400 mg ne pomažu mnogo... Bol neki u duši, šta li je, jebem ga.

Kapitalistički marketing se zasniva na maksimizaciji profita pod paradigmom pružanja iluzije slobode. Iluzija slobode povećava očekivanja jer se nudi mnoštvo virtuelnih mogućnosti. Od toliko izbora, majku mu, jedan mora biti savršen. E, vidiš, kada prva kiša sapere tu šarenu fasadu, tu realnost opiči čoveka po čelu. Dilemom koliko je izgubljeno načinjenim, konkretnim izborom razočarenje se oduzme od sreće ponuđene čitavim spektrom mogućnosti, sve u svemu, matematika prvog razreda. Želja za novim mogućnostima povuče ponovo, i jovo nanovo, čovek kao miš vrzino kolo okreće.

Ključ sreće – ne očekuj mnogo i drži se stvari koje su se generacijama održale, jednostavnih principa koje je vreme proverilo. Samo se seti dede, imenjaka, i posuđenih nemeckih gaća.

Lepa mogućnost izbora, a opet mnogo gori paradoks. Jebala vas sloboda koja se meri sa 36 vrsta kokošijeg mesa u Merkatoru! Hoću obične gaće, dvoje farmerke, krevet da mogu zaspati u toplom, kajganu od običnih jaja. Ne treba mi mnogo, ali dovoljno da mogu sa nekim podeliti i konačno moći odahnuti, nasmejati se. Živeti, a ne biti kokoška u kavezu, ma kako šaren i lep bio.

Dobar dan, gospodine, izvolite, kako Vam možemo pomoći?

E, zdravo. Hteo bih da kupim neke farmerke?

Kakve bi gospodin želeo?

Hm, farmerke, imaš li neke plave ili neke crne, tamno sive? I, nema potrebe da mi persiraš, nisam neki gospodin, a tu smo i istih godina..

Oprostite, to je polisa naše kompanije, maksimalno ljubazni prema klijentima, Vi ste nama na prvom mestu xexe Gospodine, da li želite više tajt, prisajz ili fleksi u kukovima? Srednje, pliće ili duboke? Fleksibilne, sa ekstra strečem? Uski kroj ili kežual, sa dugmićima ili rajfešlusem, isprane, ili sa punom, zasićenom bojom?

U... Znaš šta, hvala ti, odoh ja ipak na pijacu, tamo sam kupivao kad sam bio studentarija. Radila je tamo jedna baba Selma, valjda nije umrla. Ona čim me vidi, nasmeje se, ošacuje odoka, odmah izvadi dvoje-troje. Ja probam, dve hiljade, hvala doviđenja. I molim te... taj osmeh... plaši me.
PGPepe González · 21. jun 2013.💬 20

Seoski naziv za kokošinjac.

Komšija Mirso jutros se ponovo penjao na krov i prijetio da će se baciti. Živci mu popuštaju otkako se vratio iz Hrvatske. Ratni PTSP uzima maha, a pogotova ga muči što je bio na strani HVO-a. Majka mu je uplakana, moli ga da ne počini glupost. Suprugu izgleda to i ne brine, svakako je tu došla tek prije dvije godine, sa svojih 47, bez žive rodbine u svom kraju i prethodnim brakom koji je otišao u kurac, njoj i ovo paše. Bitno je da nije sama, da ima s nekim popiti kafu i tu i tamo se nasmijati.
Avlijom se prostire visok ženski glas. Strina ponovo galami na pijanog amidžu. Matori muku muči sa svojim sinovima koji su krenuli pogrešnim putem izazivajući svakonoćne tuče, umjesto da sa svojim ženama sjede kod kuće i gledaju onu svoju jadnu čeljad koja vape za bombonom i jednim redom čokolade.
Drugi komšija izlazi malo na zrak u dvorište. Poželio je friškog zraka. Dugo je, nekih 8 mjeseci, bio iza zidina KP doma Zenica. Švercovao neke Albance, pa popušio kaznu. Dva puta se ženio, a sa njim živi i kćer iz prvog braka koju tek ponekad pusti da ode kod svoje prave majke. Dosta je jadnici gledanja u maćehu. Nije ona kriva što je njena majka prevarila oca dok je radila u seoskoj kafani.
Previše nemilih scena gledam kroz pospane oči i odlučujem se da odspavam jednu popodnevsku. Prije nego što mi san dođe na oči, pomislih u sebi: "Jebote, u kakvom kocu ja živim..."
CHChampy · 14. okt 2012.💬 3

Onaj što se sanka uzbrdo. Onaj što namerno protera biciklu kroz bulevar bez ruku i nadrndava trudnice sa kolicima. 'I onda se nakezi kao neki ivl mastermajnd iz kojekak'ih američkih filmova. Ma zlo svih zala. De svi Turci, tu i Mujo - al' ne i Mile. E da, i obično ima kratak fitilj, ma trajnost tolerancije mož' da se poredi sa trajnošću jedne šibice.

Da sročim, najzajebaniji soj ljudi, koji je u stanju da Vam nađe pičji živac samo nekoliko sekundi nakon što Vas je upoznao, a Boga mi, i ubode isti.

Mama (dovikuje iz ku'inje): Mile, sine, 'ajde da usisaš stan!
Mile (sedi za kompjuterom, igra Dotu): Ne mogu sad, mama, malo kasnije ću!
Mama (već kreće sa taktikom "dizanja glasa": Pa ne može kasnije, mora sad! To kasnije okači mačku o rep, znaš!
Mile ('ladan k'o špricer): Ma jok more, što mora sad? Opušteno, mama, kažem ti da ću kasnije usisati.
Mama (pritisak skače, zajapurena u licu): SLUŠAJ 'VAMO MLADIĆU! IMAŠ 10 SEKUNDI DA UGASIŠ TAJ SEPET I UPALIŠ USISIVAČ! STAN HOĆU DA VIDIM USISAN!
Mile (da, u pravu ste, i dalje je 'ladan k'o špricer, gleda u kevu k'o da sa njom igra pokera): Nije problem, reći ću ja opet - U-SI-SA-ĆU KA-SNI-JE.
Mama (više ne priča, sad histeriše, raskopava kablove iza monitora, podrmava Miletovu tastaturu, klika šta stigne, klimata monitor, lupa šakom o sto): MARŠ U PIČKU MATERINU! SAD ĆU SVE DA TI POLUPAM!
Mile (sada vidno uzdrman, jebi ga, keva mu pojebala partiju Dote, ali i dalje u sasvim smirenom maniru): E sad tek neću da usisam.
Mama: E, da vidim šta ćeš sad.
Mile (gleda u ugašen monitor).
Mama: Uzmi usisavaj.
Mile (ma kak'i, ne mož' ovog ništa podrmati, EEE, Mile je to!): Neću. (Uzima mobilni i pali "Fruit Ninja" igricu).
Mama (oduzima mu telefon i kezi se sebi u bradu). MUHAHAHA
Mile (uzima mp3 plejer i pušta muziku).
Mama: (I to mu oduzima).
Mile (baca se preko kreveta, na leđa, ruke pod glavu, i gleda u plafon, totalno smiren).
Mama (sad već na nivou narko-lemura koji nije dobio svoju dozu jedno 7 dana): JAOOOOOOOJ BOŽE, ŠTA SAM JA RODILA! MA KOJE, TREBALA SAM JA TEBE BACITI KRAVAMA! PIČKA LI TI MATERINA, NIŠTA NEĆEŠ DA RADIŠ! JAOOOJ... (odlazi polako u kuhinju)
Mile (da, da, i dalje TOTALNO smiren, i dalje kulira na krevetu, i kezi se u stilu Dirka Kujta sa čuvene slike).
LElenshtina90 · 18. okt 2011.💬 2
prethodnijoš rezultata