Suptilan način da nekome kažeš da neceš da ga voziš kuci jer se stalno šlepa, a da nikad ne ponudi ni dinara za gorivo.
- Ideš kući brate? - Idem. - Aj me povezeš? - Nije mi usput. - Ali živimo kuća do kuće. - Žalim. Ne idem u tom pravcu. Lepo je vreme, prošetaj malo. Dobro je za cirkulaciju.
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e. dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem.. . . Zenon: Des Stavro ša ima? Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima... Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a? Stavros: Recimo... Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš? Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...) . . Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana? Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo.. Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš? Stavros: Pa ono, umem.. Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi? Stavros: Jašta da zviždi. Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva! Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..) . . Pitagora: E Stale jes to ti? Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru.. Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,... Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora.. Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz? Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako? Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Kad u startu znaš šta nećeš, ali još uvek ne znaš šta hoćeš.
Koleginica: - Šta bi ti za doručak? Idem da kupim. Ja: - Jogurt neću. Znači, kifla i nešto "suvo" ne dolazi u obzir. Koleginica: - Pa, šta ćeš? Ja: - Ne znam. Koleginica: - Kad odlučiš - idi sama!
Uzaludan posao, teško mučenje, skoro nemoguća misija. Džaba ti sav trud i volja, ali nikad nećeš trčati u snu. Makar bio rođen u Keniji ili Jamajci.
- Dobar dan. Kako ste? - Evo nije loše, mladi moj komšija. Kako ti? Kako škola? - Nikako! Kao trčanje u snu. Taman da se zaletim i krenem, počnem padati jedan po jedan ispit.
Odvratni monopolisti koji stoje na putu razvoja telekomunikacija kod nas.Treba im jebati kevu i razbiti ih na manje firme,pustiti konkurenciju,pa da vidimo kako bi opstali.Kreteni kontrolisu gotovo sav internet saobracaj u Srbiji.....
Jedna od frekventnijih rečenica u seoskoj sredini. Način da ti predoče da se nikad nećeš zaposliti. Moć predviđanja i nije tako teško posedovati.
- De si zlato tetkino! Dođi da te ljubim, pametno moje! Nek' je neko i od naših završio škole. I znaj, tvoj barjak je sada visoko... - Hvala teto. Još samo da se zaposlim... E vidiš, ona Maca radi. Završila isto što i ja. - A koja to? - Ma ona što joj tata direktor... - E dete moje, to se oodavno znalo. Ma biće posla, biće.
Razbucati, urnisati, razvaliti, jebati mame. Mitski nivo dominacije koji je, do dana današnjeg, uspeo da dostigne samo jedan čovek. Vojvoda. Nekanonizovani svetac za Srbe, Satana u ljudskom obličju u očima trulog Zapada. Jedan, jedini, neprikosnoveni, Dr. Vojislav Šešelj.
- I? Kako si prošao sinoć sa Milicom? - Šta kako?! Mala pala na jedan moj suptilan pogled. Posle sam je odveo u stan.. - Edukacija delima Sartra? - Ma kakav Sartr, to je omega level, razvalio sam je bre k'o Šešelj Haški tribunal! - Uuu, jebote! Kladim se da neće moći da sedi sledeća tri dana! - Haha, šta da ti kažem, dominacija a la Vojvoda stajl!
Mala igra reči koja na najbolji način opisuje seksualni život starijeg maloletnika.U tom periodu odrastanja želje i mogućnosti nisu komparativne,pa često dolazi do nesporazuma sa starijim sagovornicima. Utero bi rado i u šupalj plot,al kad nema,moš' ga jebati.
Stric,stari jebač:-Jebeš li šta sinovac? Tvoja malenkost:-Jebem kurac,pičke ni od korova! Stric:-Ako,čičino samo jebi! T M:(koga ovaj zajebava,da jebem kurac???)