Osoba koja je više knjiga napisala nego pročitala.
Napisala je jednu knjigu.
Osoba koja je više knjiga napisala nego pročitala.
Napisala je jednu knjigu.
Svetlo iz frižidera.
Odaje vas pri tajnoj večeri.
Rezolucija dvanaest četrdeset četiri doneta je devetnaest devedeset devete godine.
Bavi se suverenitetomiteritorijalnimintegritetom Srbije nad pokrajinom Kosovomimetohijom, mestom slavne bitke iz trinaest osamdeset devete godine.
Ova rezolucija je najbolji primer razdvajanja neraz dvojivog i spajanjanespojivog.
Podrazumevani odgovor mangupa na pitanje šta ti dođe osoba ta i ta.
Primer ja i moj dobar kompa pička Aca dijalogišemo preko fejsbuk društvene mreže, ja fin i kulturan; on neotesan konj;
ja: e, pičk. ovaj, čika Aco, šta ti dođe ova riba „censored“? deluje mi kao neka majndfakerka
on: pa, dođe mi... :)
ja: šta?
on: e moj pička milane, na kurcu te nosam
...trenutak koji se desi ljudima koji su bili unaprijed etiketirani kao oni koji će da naprave "velike stvari",makar u svom životu,a možda i u tuđim,većinom zbog ishitrenog poteza koji naprave,ili zbog slijeda nesrećnih događaja koji ih totalno unazade...
Jovan,36 godina,učenik generacije u osnovnoj školi,učenik generacije u Gimnaziji,pred upis na fakultet proradila junačka prađedovska krv u njegovim žilama,dobrovoljno ode da brani vjekovna ognjišta svojih predaka,nejač svoga naroda...ranjavan dvaput...poslije rata dolazi kući,stara majka nema šta da jede,izgubio oca na bojištu,ide da traži posao...pronalazi samo građevinu...danas njegova dva druga A.S. i M.J.,nekada bili među najgorim i najproblematičnijim učenicima u Gimanziji, su "uspješni biznismeni",koji su se bavili "drugim" stvarima dok je on vojevao...A.S mu je šef...M.J. je kupio diplomu i postao uvažen akademski građanin...Jovan je od "velike nade" postao radnik na mješalici...
-----------------------------------------------------------------------
Nikola,26 godina,vukovac u osnovnoj,odličan učenik u srednjoj,sve do 4 razreda,kada napada profesora kojeg je zatekao u pokušaju silovanja drugarice iz razreda...pri napadu profesoru razbija nos i jagodičnu kost,takođe ljekari profesoru konstatuju teži potres mozga i napuknuće lobanje...Nikolu izbacuju iz škole...majka mu doživljava srčani udar ,a otac ga ne slušajući njegove razloge izbacuje iz kuće (poslije godinu dana,kada je iz drugog izvora čuo pravu a ne profesorsku priču,moli sina za oprost,NE DOBIJA GA!)...Nikola se u 19-toj zapošljava kao radnik građevinac,danas radi na mješalici...nastrani profesor i dalje predaje...
-----------------------------------------------------------------------
Slaviša,33 godine...bio najperpektivniji košarkaš u svojoj generaciji...rano je ostao bez majke...na jednoj utakmici trener protivničkog tima mu opsuje majku,na šta Slaviša djeluje instiktivno i "treneru" zadaje nok aut...biva doživotno diskvalifikovan sa svih "pozicija i funkcija" u baksetu...U svojoj 22 počinje raditi kao fizički radnik ,danas radi na mješalici...
------------------------------------------------------------------------
Milan,25 godina...odličan učenik u osnovnoj,prosječan u srednjoj...važio za izuzetno inteligentnog i retorički potkovanog sagovornika....predviđala mu se blistava pravna karijera...kada je vidio ko sve upisuje i završava fakultete,smučila mu se cijela situacija i kategorički ga je iz inata odbijao upisati...u 20-toj se zaposlio kao "fizikalac"...danas radi na mješalici...
(Ovaj izraz sam stotinu puta čuo od svog druga A. Svaki put kad bi ga neko pitao o devojkama on je za sebe govorio: „Ma, ja sam Veselin.“ Izraz je pokupio u nekoj emisiji Laneta Gutovića, a ja za priču znam iz druge ruke...)
Veselin je, kako je on to objasnio, neugledno konjče bez pedigrea koje puštaju da odradi romantični deo, tj. predigru, da „ uveseli“ nezainteresovanu ždrebicu i spremi je za parenje. Onda, kada treba da dođe do akcije, puste rasnog pastuva, a Veselin ostaje sam sa svojim bolom u duši (i u preponama, verovatno).
Neretko se dešava da momak pikira devojku koja je jako povučena, ili hladna štreberka koju momci naizgled uopšte ne interesuju. Ona ga naravno odbije kao navalentnog i dosadnog, ali sada, sa probuđenom seksualnošću, sigurna u sebe i svoje kvalitete, za kratko vreme pronalazi drugog, frajera koji joj se dosada činio nedostupnim. To je benigni slučaj Veselina i normalna pojava.
Mnogo je gori slučaj (a dešava se češće nego što se u to veruje), kada devojka ne odbija momka, već je itekako zainteresovana, a momak se smota, bilo zbog nesigurnosti u sebe, bilo zato što devojku smatra polubožanskom sveticom koje on nije dostojan, bilo zato što od ljubavi očekuje previše ili što ni sam ne zna šta ’oće, ili od svega toga pomalo.
Tu se flert i platonska ljubav završe tako što devojku pokupi neko treći ko je ne smatra sveticom, najčešće pastuv koji ih je promenio dosta, pa mu ni ova ništa ne znači. Veselin je poslužio svrsi, pa mu ostaju bol u duši i pornići na internetu i „Moja je pesma lagana“ od „Valjka“ .
Kao klinci od 20 leta šljakali smo preko leta na građevini, kada je jedan od nas mlađih iznosio svoju priču o tome kako se nedeljama muvao sa nekom devojčurom, ali ipak nije imao hrabrosti da načini odlučujući korak... Taman kad je bio ubeđen da je devojka potpuno njegova pojavio se treći, nebitni lik i maznuo mu curu ispred nosa, tek tako.
Pažljivo nas je saslušao jedan bivši mornar.
(Mornar je bio izbeglica iz Hrvatske, koji je, eto, delio istu muku sa nama ostalim fizikalcima a bio je daleko najiskusniji lik na gradilištu, ne samo po pitanju žena. Obišao je svet uzduž i popreko, ipak, o svojim putovanjima nije pričao mnogo, samo o ženama koje je sretao usput... Prostitutke u Rusiji, savršeno oblikovane Indijke koje, opet, mirišu na loj, vitke Afrikanke bez grama sala koje svoje usluge ne naplaćuju novcem, već sapunima i dezodoransima, šta je sve radio u Južnoj Americi, Španiji itd. Prema svojoj računici, bio je sa oko 80 i kusur žena, a nije mi delovao kao lažovski tip čoveka, samo ga nisam pitao koji je deo od njih je morao da plati, ali i to mu je nekakvo iskustvo.)
Elem, Mornar je prišao mom vršnjaku, roditeljski ga uhvatio za ramena i prodrmao:
- Šta ima da te je stid, je l’ imaš kurac!? Je l’ imaš!?
- Imam..
- Pa šta ima da te je stid!
(Čovek se nikada ne uči na tuđim greškama. I ja sam i pre i posle toga igrao ulogu što Veselina, što ovog drugog koji otima ribe. Iako pretpostavljam da su 90% ljudi na ovom sajtu prevejani jebači, neka priča bar posluži mlađima kao upozorenje, pogotovo ove Mornareve reči.)
Ono što se javlja u tebi kada ti komšija ponudi očinski savet.
Rečenica kojom se daje do znanja da je razgovor otišao u previše homoseksualnom smeru.
A: E, brate, odlično si se nabildovao! Šta si koristio? :pipa bicepse:
B: Pa ono standardno, malo proteini, malo...
A: Vidi tek trbušnjake, pa dušu bih dao da imam ovakve. U, a tek grudi, pa svaka čast!
C: Momci, dvojica su se tako smuvali.
Isto što i sajam automobila, ali samo bez automobila.
Prvi red: Uglavnom štreberi, zapisuju revnosno od profesorovog "dobar dan" do "doviđenja", uz po mogućstvu ispravljenu glavu jer smatraju da postoji šansa da profesor upamti baš njih od 1000 studenata.
Drugi red: Isključivo štreberi, oni koji u sebi psuju familiju ovima iz prvog reda jer su stigli pre njih na predavanja i zauzeli im mesta.
Treći red: Štreberi kasnioci, bila gužva po gradu pa im je kasnio i autobus. Psuju familiju ovima iz prvog a i ovima iz drugog, u sebi naravno dok se keze profesoru.
4. - 7. red: Oni što završavaju faks u roku, tu su da isprate šta treba, zapišu po nešto, gvire šta pišu ovi iz trećeg reda, za slučaj da nisu čuli nešto od "ovih iza".
"Ovi iza" (8.-poslednji red): Realno boli ih. Jedan je došao na predavanje jer je čuo da je profesorka dobra riba, dvojica sede tu jer im u studenjaku ne radi grejanje, ostali igraju zanimljive geografije. Da studiraju geografiju možda bi i završili u roku, u suprotnom "nema 'leba".
Objekat za budjenje lažne nade.
U kantici na koju slučajno nabasate ćete možda naći kupus, pršutu, groždje, masline, kikiriki, keks, integralne grisine, leglo mrava, dedin trofejni pištolj, bratov štek kondoma, blago drevnih Maja.... Ali nikad, NIKAD nećete naći sam Eurokrem.
Puši kurac, u crkvenom slengu.
- Kakva muželožnička mantija, oče Komunalije!
- Celivaj mi bludišu, Hegemonije!