Vrlo optimističan narod. I kad im je vanredno stanje, njima je izvanredno.
Перо_Дрљо
Najviši čin u srpskoj vojsci.
Čovek koji ima najveću želju da izađe na ulicu.
Kada ćerka saopšti ocu da je crkao bojler, na šta joj on odgovori da sad samo mogu da se slikaju sa njim.
Lična zamjenica za sramnog pripadnika muške populacije, od koga i Zvončica luči više testosterona.
- Jebote, pa jel ONO muško ili žensko?!
Tiha patnja lokalnih adolescenata i njihovih očeva.
Usrećuje slučajne prolaznike svojom pojavom, ulepšavajući im ostatak dana i ublažavajući depresiju povodom još jednog ponedeljka.
U toku običnih životnih radnji, poput zalivanja cveća u dvorištu, ili odlaska do prodavnice, postaje predmet vickastih opaski muževa svojih prijateljica, propraćenih širokim osmehom.
Njen sin je uvek omiljen u društvu i ortaci mu često dolaze na gajbu, iako nema Sony Playstation.
Muž joj je kamiondžija na dugima trasama, zbog čega je često i odsutan.
Ortak 1 (drugim ortacima): E, kakvu sam pičku video danas u busu, nije mi bilo dobro!
Jedan od ortaka: Jel ko Žaretova keva?
Ortak 1: A dobro sad, nije baš ko Žaretova keva ali je mnogo dobra!
Nešto što nije ni upola tako uzbudljivo kao što može da zvuči iako se stiskate i trljate jedno uz drugo kao da ste sami na svetu, znojite se, razmenjujete direktne poglede, menajte poze i tražite izlaz iz tog silnog uzbuđenja od koga gubite dah, a onda u trenutku u kome vam dođe da naprosto vrisnete i celom svetu objavite da ćete eksplodirati stižu slatke reči olakšanja:
-Mogli bismo da se zamenimo ako ne silazite na sledećoj.
Titula koja se dodelju istaknutim pojedincima širom planete bez obzira na veru, rasu, glupost ili ludost koju su počinili. Ovu čast može da dodeli pojedinac bez saglasnosti ostalih sunarodnika. Uglavnom se desi da onaj koje je poneo to zvanje nikad ni ne sazna da pored svih epiteta poneo i ovaj.
11.09.2001.
"Talibani su se znanično oglasili posle napada na Svetski Trgovinski Centar i izjavili da preuzimaju punu odgovornost....
Na drugom kraju planete, naš čovek na privremenom radu u Norveškoj:
To Srbine!
Znači je najznačajnija reč koja postoji u šabansko-dizelaškom dijalektu srpskohrvatskog jezika. Bez znači nijedna rečenica ne bi mogla da zasija punim sjajem i obaspe slušaoca dubokim smislom i širokim značenjem.
Ona poput pera miluje uho, čekić, nakovanj i ono treće sranje, i ti kada slušaš tu harmoničnu melodiju prosto ne možeš da ne pustiš uvo da se isvršava i napuni cerumenom.
- Znači sedim u znači bembari i znači zvoni mi znači fontele i znači kažem znači šta hoćeš, znači pali, znači nisam te čuo!
Izreka koju su inkvizitori koristili da podjebavaju srednjevekovne naučnike.
-Je li Đordano, ti pišeš li pišeš, a lepo smo te upozorili da se ne kurčiš...
-Ljudi moraju znati istinu o svetu koji nas okružuje!
-A to ćeš ti da postigneš ovim tvojim knjižetinama?
-Pa ako bar malo budem doprineo tome, ja ću biti zadovoljan. Znate kako kažu - zrno po zrno pogača...
-Znamo Đordano, znamo. A jel znaš ti kako mi u crkvi kažemo - zrno po zrno pogača, knjiga po knjiga lomača! Ajde vodite ga...
Reči od kojih se topi tvoja lepša polovina, ne znajući koliko voliš da igraš svemirske arkadne pucačine.
Verovatno najbizarniji način da nekom date do znanja da idete da jedete.