Osoba koja dok razmišlja, razmišlja zašto razmišlja.
Sofka xo
Danas, kada pogledam pinkov program, bude me sramota zato što mi je taj kanal bio celo detinjstvo omiljeni (naravno bio je na 1). Sećam se da sam mrzeo vrtić zato što su moćni rendžeri počinjali u vreme kada je bilo vreme za polazak. Samo zbog tog razloga sam pričao sa samo dvoje dece u vrtiću. Po povratku iz vrtića sam ručao uz neki dobar film, naravno na pinku. Bio je kanal sa (skoro bez) reklama. I uveče, naravno, nindža kornjače. Moje celo detinjstvo se svodilo na pink. Imam preko 50 punih VHS kaseta sa pinkovim crtaćima. Nekako, kad vidim danađnji pink, bude mi žao šta je današnja omladina propustila i kako provodi detinjstvo uz ultra (po meni su ti crtaći neki za -3 a neki za +18 god).
Ustaneš u 7 sati kako bi odgledao Viteza Koju. Boli te pače za sve, znaš da kad upališ Tv nećeš gledati Tadića kako sere, pedere kako se balave i Ivana Ivanovića kako jede govna. Baba ti isprži kajganu..uff kako je tad kajgana dobra bila. Odeš do prodavnice i za 5 dinara kupiš desetak turbo žvaki, sa kojima praviš nenormalno velike balone. Ako je subota, u 10 sati uključiš Pink i gledaš Badija, psa košarkaša. Završi se Badi, a ti odeš kod ortaka da se igraš klikerima, uzmeš mu dva staklenca, al izgubiš mermerca, al nema veze, prošle nedelje si mu uzeo naftalinca. Onda odete kod komšije i kradete mu trešnje, umažeš se kao svinja, odeš kući, keva ti opali dva tri šamara jer nisi bio kući kad je dolazila tetka koju nisi video dve godine. Uključiš RTS 1, odgledaš Srleta i Pajčeta ili Štrumfove, zavisno od toga koji je dan bio. U pola 8 odgledaš Laku noć deco, istuširaš se i legneš da spavaš.
Jebala vas Evropa i gej parade, oću svoje detinjstvo !
Žanr koji je štetniji i od Koka-kole. Ne nagriza jetru i kosti, ali nagriza srce i mozak singl devojaka. Prvoklasno smeće, koje dovodi u zabludu pripadnice ženskog roda da mogu promeniti muškarca, samo ako su dovoljno slatke, fine, originalne i ako skaču k'o mali majmunčići kad su srećne. Kod predmetnih subjekata (žena) stvara se krajnje nepotrebna iluzija da Gospodin Pravi zaista postoji, te na osnovu nerealnih očekivanja odbijaju sasvim pristojne, dobre momke, koji ne poseduju više od 80% potrebnih kvaliteta. Jebi ga, nemaju široka ramena i ne znaju "Pesmu o keruši" napamet. Takođe, veoma je pogubno za liniju.
Radnja obično izgleda ovako: ona je sama, jadna i živi sa mačkom, obično samostalna kučka sa dugačkim jezikom. On je neki kreten, neotesan, sirov, loš momak, ništa što bi ona poželela. Prvo se mrze, pa se zaglave u nekoj situaciji gde su primorani da budu zajedno i napiju se. Onda se, da prostite, kresnu već prvo veče, i on se zaljubi u nju k'o konj (a svi znamo da to nije realno). Posle se još malo mrze, i onda se ispostavi da on nije toliko loš, jer voli malu decu i životinje. Potom se malo kao druže i ona zbog njega nadogradi kosu, jer je čula da on voli da se drži za nešto dok ga otresa u rč. Zatim, odu u luna park, pa se na kraju smuvaju na ringišpilu. Možda se još koji put posvađaju, ali na kraju se dramatično pomire na nekoj stanici za leteće objekte, bilo da je u pitanju aerodrom, ili pristanište za helikoptere, odnosno leteće balone i skajdajving.
- Jaoooj, kako je on sladak i dobar i voli je. Ja ovakvog nikad neću naći, buhuhuuuu. Šmrc. E, to je pravo muško! Šmrc. Dovede joj violine na aerodrom i recituje joj Šekspira. (jede sladoled) Zašto mene ne muva neko takav? A ne onaj kreten Šomi, što mi lepi cveće na vrata! Kako gej! Šmrc. Ja ću zauveeeek ostati samaaaa! Buhuhuhu!