List toalet papira, koji, za svaki slučaj, provučemo između guzova posle brisanja, čisto da proverimo da je posao obavljen temeljno i nema neželjene zaostavštine...
pedjakg
Siromašni su.
Žive u novinskom fišeku u septičkoj jami, redovno ih lokalni cigani biju po kvrgama što su dobili od rada u kamenolomu, a noću, umesto da spavaju, oni studiraju. Dva fakulteta. Majku nemaju, a otac im je dobio četri raka i usput naučio kako se komercijalno jauče za pare.
Iz govora najstarijeg sina koji siroto šapuće dok uči osnove elektrotehnike i testeri po jedno deblo za ogrev obema rukama na ledu bos jasno isijava iskonska dobrota i požrtvovanost za mlađu braću i sestre koji su isto odlični đaci a igraju i folklor. Jednostavno, ova jednosobna porodica je van svake diskusije apsolutni sinonim dobrote.
Nikad se oni nisu požalili na pešačenje preko tundri i tajgi, nikad posvađali ispod šupljeg krova, nikad poželeli tuđe, a taman posla odigrali kladionicu. Sa mukom bremenitnom, ali i osmehom, krotko i hrišćanski smerno male krtice grickaju svoj put do kolača društva obilaznicom, preko sažaljenja.
Naravno da te mrze! Naravno da bi ti se najebali majke, šutnuli u prepone, pokupili pare i zlatne zube, spalili te brenerom i hranili se tobom preko zime! Boli ih uvo za čitav svet i proklinju dan kad su se rodili osuđeni da njuškaju za hranom kao mravojedi.
Nema toga u lutkarskoj predstavi za kompjuter i par Najkovih ermakserica, ali ove krvopije su maleni siromašni vulkan koji samo čeka priliku za erupciju, nasmejan i sa otvorenim koferom od violine.
I, znaš šta je najgore? Prolazi im. Jedu te. Jedu te polako dok ne gledaš. A kad se probudiš, osmeh im više nije tako topao, krov im nije šupalj i odmaraju, a ti im testeriš drva za ogrev u pauzi dok gradiš hram Svetog Save i gledaš im u prozor dok ne zatvore roletnu.
Komercijalizacijo bola, i oče i majko.
Tačna dužina splovila u forumaša. Najpre, jasno je da rasni srpski pastuv mora duđe u treću deseticu na lenjiru - dakle preko 20. E sad, 21 deluje nekako jedva, nategnuto. Od 23 pa nadalje je već preterivanje i može neko, daleko bilo, da posumnja u verodostojnost. Zato svi forumaši puštaju da im raste tačno do 22 santima, ljubi ih majka.
Neki čet:
On: 22... nisu godine hehe
Ona: Sa glavićem?
On: Pa...
Ona: A sigurno možeš da ga obmotaš oko butine i onim što pretekne da se opičiš po čelenki da pokažeš kako si jak?
On: Nisam siguran da razumem...
Ona: Hoću da kažem da lažeš kao pas, mene je pojebalo pola FK Radničkog iz Niša, a toliki palamar sam videla samo na filmu. Aj izloguj se i ne smaraj više.
O, da, prođe osnovna, prođe srednja škola, a vaš najveći uspjeh u društvu i uopšte životu su petice i žuljevi na guzici od stalnog praćenja časova, dopunskih nastava, učenja kod kuće...
Niste vidjeli ni ž od života, a treba da upišete fakultet, da postanete akademski građani.
Kako pobjeći iz svog tijela i izbrisati prethodne godine života u kojima ste bili praktično biljka u odjeljenju koju niko ne primjećuje, samo se ponekad sjeti da postojite?
Kako pokazati da i vi možete da budete živahni i da budete stoka ponekad?
Lako - upisati fakultet van vašeg grada, van domašaja i kontrole roditelja.
Tu sve počinje.
Nalazite sobu, po mogućnosti u studentskom domu jer ste, jelte, odličan đak, upašćete na budžet. Dobijate cimera ili cimerku i onda kreće ludnica.
Na predavanja se ne ide, jer ste preslušali 12 godina sve moguće profesore i časove koji su održani, ma da, šta će vam to, učićete pred kolokvijum.
Ponašanje vam liči na nešto poput psa koji je pušten s lanca posle jako dugo vremena. On trči po dvorištu, lomi se, udara glavom u drvo, skače po kolima, po stolovima, prevrće stolice, juri sve što se kreće, čak i pčele, on je toliko neiživljen da ima energije nalik na Obeliksa koji je upao u kazan sa čarobnim napitkom.
Osnovnu kulturu ste izgubili, valjda je ostala u busu kada ste onoj baki opsovali sve živo kad je krenula da vas pita da li je pored vas slobodno mjesto.
Bravo, uspjeli ste, sada ste jači za nijansu.
Zašto biste persirali starijim od sebe? Pa to je za štrebere neke tamo, ali vi niste to, vi ste super-uber-kul student, čiji su roditelji daleko.
Uglavnom vaš studentski život se svodi na prvu godinu fakulteta gdje ste kul, faca, vi jebete svojom kuloćom, pijete, lomite, ne dajete ispite, u slučaju da ste žensko postajete kurva koja HOĆE DA UŽIVA U ŽIVOTU što obično znači da spava sa svakim bez obzira na mišljenje drugih uz naravno podrazumijevano alkoholisanje i uzimanje lakih droga.
ALI, veliko ALI, sva kuloća pada u vodu dana kada se polažu računi roditeljima, kada treba pogledati u oči ljudima koji rmbače i rintaju da biste vi rončili danima i da biste pokopali njihov ugled, taj dan dobijate novu kožnu ogrlicu i nov, jači lanac kojim ćete biti vezani dok ne osnujete svoju porodicu, gubite povjerenje kao gazda koji ga gubi kada ga pušteno pašče ujede za ruku.
Bravo, uspjeli ste u životu.
Univerzalni lek za sve u svakom trenutku i u svim fazama zivota.
Dete(5godina):Baba, pao sam sa bicikle odrljao sam koleno.
Baba:Suni malo rakije da vi's kako ce da prodje.
----------------------
Decak(13godina):Mama, pojavilo mi se nesto crveno na kuri.
Mama:Samo malo sipaj rakije sine.
----------------------
Momak(18godina):Baba, ostavila me devojka, sta da radim?
Baba:E sine, samo uzmi popij malo rakije, u momentu ces je zaboravis.
----------------------
Covek(32godine):Kako me nervira zena ne znam sta da radim vise.
Prijatelj:Ortak idemo posle posla da se prekrstimo uz rakiju, nece te nervira vise.
----------------------
Stariji covek(50godina):Zeno boli me koleno sta da radim?
Zena:Stavi rakijanu oblogu, odmah prolazi.
----------------------
Cica(80godina):Shvata da nema vise ni njegove bake, ni ortaka, ni mame, ni zene pa rane leci od ranoga jutra uz rakiju.
Osećajan, uredan, lep, ne pije, vodi zdrav život i ide u teretanu...
Bar ga tako žene zamišljaju.
Al' malo su se zajebale ako misle takvog da smuvaju. Svi takvi muškarci već imaju momke.
Matematička operacija koja nastaje prilikom brakorazvodne parnice.
Ona koja te zajebe za vek i vekova. Ona posle koje ti treba transplatacija jetre, počneš da gledaš indijske, turske i rumunske serije i plačeš uz njih, posle koje ti je su ti i mačići slatki, posle koje počinješ da kupuješ na ulici časopise za pomoć deci bez roditelja i posle koje možeš da voliš samo sopstvenu kevu.
Drevna veština kojom se koriste naši meteorolozi, a zahvaljujući kojoj imamo veoma preciznu najavu vremenskih prilika
Novembar 2011.-prognoza
"Biće ovo jedna od najblažih zima u poslednjih 10 godina, verovatno da uopšte neće biti snega..."
Decembar 2011.-najava
"Već za Novu godinu možemo očekivati prve bele pahulje, a kroz nekoliko dana i formiranje belog pokrivača"
Januar 2012.- ostvarenje
01.01.-Kiša
02.01.- Kiša
03.01.- Kiša
14.01.- Susnežica
15.01.- Kiša
Februar 2012.-ostvarenje
"Temperature se ipak neće spuštati ispod trenutnih -25 stepeni celzijusa, sneg neće u gradovima biti viši od jednog metra, a ulazak u plus možemo očekivati već za desetak dana... Vlada je uvela vanrednu situaciju..."
Februar 2012.- najava
"Nema opasnosti od poplava i aktiviranja klizišta"
Mart 2012.- ostvarenje
Oglas: "Prodajem kuću u Umci. Nije mnogo prešla".
Vest: "Širina savskog korita samo 2 km"
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!