Po misljenju mog dede, to je svako alkoholno pice koje u sebi sadrzi manje od 30% alkohola.
-Deda, brate popio si lekove za srce, mani se tog rozea.
-'Ajde bre dijete, to ti je vodurina.
Po misljenju mog dede, to je svako alkoholno pice koje u sebi sadrzi manje od 30% alkohola.
-Deda, brate popio si lekove za srce, mani se tog rozea.
-'Ajde bre dijete, to ti je vodurina.
Biti džentlmen znači biti istinski muškarac, biti Pravi Džentlmen, doći do određenog nivoa ponašanja i življenja koji podrazumeva integritet i zasluženo poštovanje. Nešto čemu bi svaki primerak mužjaka koji je prestao da sisa palac i otarasio se edipovskih želja da sisa kevu trebalo da teži.
Posebno kod nas na Balkanu. A još posebnije zbog postojanja ruralnog mita o Balkancu kao mačo Tarzanu, jebaču i "frajeru", koji inače ne postoji. Ako igde ima manje mačo muškaraca onda je to u našim krajevima, stoga balkanci kao stereotip uopšte i ne postoje. Fejk iskarikirani šovinizam sa primesama pičkopaćeništva se ne računa u mačizam.
Džentlmen nije gospodin, gospodin može da bude svako ko iskešira dovoljno za Hugo Bos odelo ili je spreman da proda bubreg ne bi li mu italijan fegetlija po meri sašio sako i upario kravatu sa gaćama. Da su gospoda džentlmeni, imali bi punu skupštinu istih, ali nažalost ako bi smo skupštinu nazivali po tome ko u njoj obitava, mogli bi komotno da je zovemo i štala.
Pravi džentlmen mora da bude oličenje ravnoteže u svemu. Da balansira na desnoj nozi dok levom šutira kretena u dupe, u jednoj ruci da ima knjigu dok drugom pokazuje srednji prst sistemu, jednim okom da gleda napred a drugim da merka konobaricu. Mora da bude svestrana osoba, sposobna za sve ali ne i spremna na sve. To razlikuje dileju koja pokušava da probije glavom zid od džentlmena koji zaobiđe zid, uzme pneumatski čekić, sruši ga a onda se vrati i pregazi preko njega. Džentlmen u životu radi ono što voli ali time ne ugrožava druge, ne smeta i ne smara o tome. Veoma je važno ne biti smarač, ne dosađivati svojim stavovima kada niko nije pitao za njih, ne drobiti uvek o istim temama i ne siliti sa duhovitošću. To je odlika Pravog i tu se dobro ocrtava ona ravnoteža što sam je spomenuo. Biti nametljiv kada treba ali ne stalno, imati smisla za ofanzivu i defanzivu, taktičnost je džentlmenska vrlina.
Još par stvari moram da spomenen u vezi džentlmenovanja, jedna je veoma važna, a to su žene. Istinski Pravi poštuje žene, tu se razlikuje od Balkanca koji je i dalje zaljubljen u svoju mamu jer ona zna da ujutru voli prženice sa babinim džemom i kafu sa jednom i po kašičicom šećera i najradije bi se oženio mamom ili ženom koja je podobro emulira. Dakle, poštovanje prema ženama je osnova odnosa sa njima. I da se ne shvati pogrešno, da naglasim, poštovanje a ne lizanje dupeta radi dobijanja pristupa međunožju suprotnog pola.
Da bi neko bio Pravi Džentlmen, mora, nažalost tako je, da ima samo jednu ženu. Zašto? To je jednostavno pitanje sa komplikovanim odgovorom. Da bi se razlikovao od ostatka muške populacije i da bi ostao koncentrisan na važne stvari ne sme da landara k'o muda za veprom. Od toga boli glava, nije higijenski a nema ni smisla. Koncentracija je važna jer se tako fokus prenosi na druge važne stvari u životu, a to žena može da postigne sa Pravim. A i super su žene, ponekada daju smisla besmislu, ponekada oduzimaju smisao svemu ali zato uvek, uvek prijaju.
I zadnja stvar u ionako predugačkoj besedi je poštovanje. Poštovanje ne kao usađen refleks učtivosti koji besmisleno podseća na nekadašnje ideale i obrasce ponašanja već poštovanje kao odraz zdravog razuma i kulture. Da dam jedan banalan primer: Uđeš u GSP, sedneš, do tebe dva starca drve o tome kako je omladina iskvarena, drogira se i generalno kurcu ne vredi, onda te jedan od njih pogleda "ustaj konju, ja sam četresšeste bio na radnoj akciji" pogledom. E sada, takvoj bagri ne treba ustati da mu život ovisi o tome, nije lepo biti fin prema debilima koji te bez upoznavanja okarakterišu loše, besmisleno je i nimalo logično. Po meni, ne bi bilo kulturno ustati takvom čoveku jer reakcija na nekulturu treba da bude sam još veća nekultura, bahatost a ni fizičko nasilje ne bi bilo na odmet. Što opet dovodi do jednog obrasca kojim bi džentlmen trebalo da se vodi. Ko tebe kamenom ti njega nikako hlebom nego pištoljom ili bombom. Ne oko za oko nego glava za jednu dlaku sa dupeta. I po meni, to je skroz ispravno i pošteno. A treba da funkcioniše i u drugom pravcu, ko tebi džak oraha, ti njemu dva džaka oraha dogodine kada tvoj orah rodi. Džentlmen je bolji prema onima koji su dobri prema njemu i gori prema onima koji su loši prema njemu.
Toliko.
Poznati srpski pisac epske fantastike, čije ogromno književno delo „Srbija“ spada u sam vrh svetskog spisateljstva, rame uz rame sa Tolkinovim „Gospodarom Prstenova“ ili Martinovom „Igrom prestola“. Dobitnik je prestižne Noblicine nagrade za književnost, a jedinstven je po tome da je to uspeo da ostvari napisavši samo jednu jedinu knjigu.
Šaljiv po prirodi, a opet pun mašte, Boris je uspeo u knjigu da ubaci oba elementa, pa se čitalac ponekad od srca nasmeje dogodovštinama njegovih junaka, a ponekad samo zastane sa čitanjem, potpuno zabezeknut maštovitim događajima iz knjige ili maštovitim predelima i prelepim životom ljudi divne zemlje o kojoj upravo čita.
Plejada heroja i anti-heroja koje je stvorio u svom delu, preti da pomrači slavu čak i jednog Hari Potera, Džedaja ili Tolkinovih junaka, a najpoznatiji među njima su Žumance, upravnik izmišljenog grada Beograda, General vojske Srbije Šuntanovac, Komadant Kraljeve Garde Slobica (oko koga se vrti najviše onih komičnih događaja), upravnik trezora poznat po imenu Region, dok se vrhunskim spisateljskim potezom smatra ubacivanje Deda Mraza u priču i to na funkciju Visokog Sveštenika srpskog Velikog Veća.
Knjiga je postala čuvena i po tome što je Boris prvi pisac koji je ubacio sebe u knjigu, tačnije lik baziran na samom sebi, a to je Kralj Licko, najlepši čovek u Kraljevini koji jaše zmaja po imenu Čeda.
Zaplet se dešava u izmišljenoj zemlji Srbiji deceniju nakon pobede nad Onim Čije Se Ime Ne Spominje, u kojoj narod živi divnim i bogatim životom zahvaljujući vladavini Kralja Licka i njegovih prijatelja, ali sile mraka predvođene divljim poglavicom Gladnim Tomom i njegovim zlim ratnicima Neobaveštenim Različkom, Pičkoustim i samoproklamovanim poglavicom plemena Čačak zvanim Udaren s Leđa u Lice, pokušavaju da svrgnu Licka s vlasti i zemlju uvedu u vekove haosa, bezumlja, siromaštva i smrti.
Naravno Licko i prijatelji uspevaju da spasu narod posle obilja smešnih i opasnih zgoda i nezgoda, epskih bitaka i velikih ličnih iskušenja, ali uspevaju i da sačuvaju međusobno prijateljstvo kojim žele da narod svoje zemlje uvedu u novu eru blagostanja, većeg i od onog u kom se sada nalazi.
Ali zlo ne spava…
- Johnny Kurajber: Buksno, ajde uzmi koji vops, pa da se zabodemo kod mene i gledamo TV duel Tadića i NIkolića.
- Buksnetina: Ajde, evo me za petnajs minuta.
.
.
.
- Boris Tadić Mi danas živimo u zemlji koja je u svetu sinonim za demokratiju i poštenje. Ulažemo veliki novac u sve bitne sfere društva. Školstvo, zdravstvo, socijalna pomoć, velike strane investicije. Sve smo to mi doneli. Zato je danas Srbija zemlja koja se smatra liderom regiona i zemlja koja je okarakterisana kao zemlja najubrzanijeg razvoja u jugoistočnoj Evropi.
- Tomislav Nikolić: To možete da pričate nekom drugom. Nekome ko ne živi u ovoj zemlji. Građani jasno vide kuda nas vodi vaša politika. Mi ćemo sve da pohapsimo, uložimo osamstopedeset miliona u poljoprivredu, milijardu u industriju i razvoj malih i srednjih preduzeća, a naša zemlja se neće klanjati nikome u svetu.
- Boris Tadić E pa mi ćemo da uložimo duplo više, sada kada smo kandidat za prijem u Evropsku Uniju, a usput ne damo Kosovo, pripojićemo Republiku Srpsku Srbiji i nastavićemo trend povratka mladih ljudi koji su otišli devedesetih iz naše zemlje nazad, pošto smo već vratili oko četrdesetpet posto, a inače da naglasim, postali smo i svetski lider u borbi protiv organizovanog kriminala. Naravno podigli smo i MOST za osam godina.
- Tomislav Nikolić: Vi vratili ljude? Pa Srbija je danas zemlja sa najstarijim stanovništvom, dva miliona nezaposlenih, koje ćemo mi onim malim i srednjim preduzećima zaposliti, kao i dovođenjem Ruskog kapitala u zemlju jer naša stranka ima isključivu tapiju na saradnju sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom. A što se tiče Kosova, mi ćemo da insistiramo na rezoluciji 1244, koju ste skroz zaboravili i vratićemo našu vojsku i policiju dole, naravno uz saglasnost Evropske Unije kojoj svi težimo i koja bi nas raširenih ruku dočekala kada bi mi došli na vlast.
.
.
.
- Buksnetina: Au brate. Gde ova dvojica žive? Voleo bih u toj zemlji i ja da živim, majke mi.
- Johnny Kurajber: Ma idi bre, kada ih slušaš Švica je kurac za nas. Nego da menjam ja kanal?
- Buksnetina: Ma da bre. Ne mogu da ih slušam više kako seru. I crtać je realniji. Nego sve mi je privlačnija ona tvoja ideja da osnujemo stranku. Ako ovi budu na vlasti i ovi sa njima u talu u opoziciji još deset godina živećemo u šatorima.
- Johnny Kurajber: Može. Vreme je za promene. Prvo i osnovno, kako ćemo je nazvati?
- Buksnetina: Nemam pojma. Ajde da otvorimo temu na forumu pa izaberemo najbolji predlog.
- Johnny Kurajber: Odlična ideja.
Niški merak je kad odeš u kafanu sa ortacima, unutra starogradska muzika, miriše jagnjeće pečenje. Ujedno i jagnje se vrti na ražnju ili još bolje pod sačem, dok sve to posmatraš pije se špricer. Opuštena atmosfera, boemska. Jedeš jagnjetinu sa kajmakom koja se topi u ustima, dolivaš špricer i obavezno ako te pogodi pesma zapevaš i setiš se neke Nišlijke. A kad se sve završi i dođe račun vidiš da i ne košta mnogo, pa dođeš i drugi dan. Što u Beogradu nije slučaj. E taj merak ima samo u Niš.
Apokalipsa u najavi. Reč koja indikuje sedam pošasti. Treba napomenuti da se izgovara gotovo uvek od strane subjekta koji se sprema da sa samopouzdanjem ekvivalentnom Kaliguli u pohodu na udate sluzolučive građanke sa libidom velikim kao Empajer Stejt Bilding, napravi sranje identično epik fejlu grupice lakomislenih turista u Tajlandu koji su greškom platili za kolektivnu bahanaliju sa šimejlovima.
Pomoć ponuđenu uvertirom sa ovom rečju treba izbegavati u širokom luku.
-Sjebao mi se Vindovs nešto batice, aj da zovem Brkicu, on će to da mi sredi za jeftine pare, pa kad on dođe da kuvam kafu za svu trojicu.
-Ma jok, bre, ne bacaj pare, ja ću da ti sredim to, dozvoli.
:5 minuta kasnije:
-E, ipak ga zovi nešto neće ovo, izbacilo mi na ekranu 'moron trijed to reinstal me, so aj šat majself permanentli', jebem li ga šta je.
.................................................
-Ćale, zovi majstora, pukla cev u kupatilu.
-Kakav bre, majstor, :zavrće rukave:, dozvoli.
-Ćale, a što ovo sad iz tri cevi šiklja voda, a malopre samo iz jedne?
-Ne pravi se pametan, nego daj imenik, da te ne forhendujem.
................................................
-Jebem li ti, ko će da šutira ovaj penal?
:Predrag Mijatović usporeno prilazi dok zalizuje kosu:
-Dozvolite.