Čovek koji je zaveo Boga.
Bože, ti mene zoveš na piće...
Čovek koji je zaveo Boga.
Bože, ti mene zoveš na piće...
Kada se toliko napiješ da sutra za ručkom ne znas tačno ko si ti od vas četvoro za stolom
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Sociološki fenomen koji se može primetiti kod muške i ženske populacije uzrasta 7-77 godina, kojim se na neuobičajen način iskazuje naklonost. Ipak, žene to nekako zadržavaju u svom krugu, dok muškarci nikako ne brinu za okolinu i prilike. Odlikuje se izrazito nepotrebnim psovanjem i vređanjem, a sve valjda u nedostatku smislenih tema i razgovora. Što je prijateljstvo duže i dublje, to je i vređanje gore. Rečnik se kreće od protivprirodnog bluda, pa sve do najbrutalnijih uvreda i psovki na račun dobrog nam prijatelja. Pod uticajem alkohola i opijata efekat se samo pojačava. Nezavisnom posmatraču sa strane se može učiniti da su dve ili više strana u teškoj svađi, ali pažljivim analiziranjem izgovora, može se zaključiti da ljubav zapravo cveta.
- de si debeli pederu..
- de si ćelava nakazo..
- puši kurac...
- jedi govna...
- da stavim kafu?
- ae...
Nije isto sto sponzorusa, kurva, drolja...
Cesto udate zene ali ne obavezno.
Glavno oruzje kucke nije sam cin sexa vec sve ono sto dolazi pre toga, ceznjivi pogledi, nabacivanje, nagovestaji mogucnosti sexa, zavodjenje.
Do samog cina sexa se ne stize sem u izuzetnim sitacijama kad se kucka zaljubi (inace vrlo retka pojava) i to je osnovna razlika izmedju kucke i drugih navedenih pripadnica zenskog roda.
Osnovna potreba kucke je zadovoljenje sopstvenog ega.
Iz tog razloga i ne dolazi do sexa jer bi kucka u tom slucaju izgubila svoje moci.
Glavne zrtve su muskarci od milja prozvani ovce ili majmuni.
Posle nekog vremena zavodjenja, kad ovca ili majmun pocne da ludi za kuckom, bukvalno da balavi na svaki njen poziv, osmeh, rec, sledi odbacivanje, sto kod istih dovodi do jos vece zelje a kod kucke do jos veceg porasta ega i prelaska na sledeceg kandidata.
Zbog velike koncentracije ovaca i majmuna poseduju ogromnu kolicinu ega pa sa tim i snage, moci.
Glavni neprijatelji i jedini koji mogu da pariraju kucki su dzukele.
Takodje i jedini u koje kucke mogu da se zaljube i imaju sex s njima.
Ako ste se sreli s takvom osobom moj savet je da budete dzukela i da ne nasedate na njihovo zavodjenje, ma koliko vam se cinilo da vas juri, zeli, dahce vam u slusalicu, prica kako zeli sex s vama i slicno.
Odlična igra naše mladosti, koja nas je toliko puta izvukla iz neverovatno dosadnih predavanja i časova. Pravila su jednostavna – upisati geografski pojam koji počinje na zadato slovo. Klasični pojmovi bili su država, grad, reka, planina, biljka, životinja, predmet i ime, ali su neki maštovitiji igrači znali da dodaju i kola, cigarete ili bolest. Svaka igra počinjala je nasumičnim ubadanjem slova iz nekog udžbenika, mada je to znalo da se oduži budući da su redovno ispadala slova „Lj“, „Đ“, „Nj“ ili neko koje je već bilo. Međutim, postojao je problem u igri. Naime, mnogi igrači koji se ne mogu svrstati u bistrije znali su da lupaju pojmove i da vas ubeđuju u njihovo postojanje, a opet, oni bolji često su bili optuživani za isto prilikom navođenja neke malo egzotičnije lokacije.
- Ajmo. Država?
- Austrija.
- Australija.
- Austrija.
- Grad?
- Aleksinac.
- Apatin.
- Antananarive.
- Atanarive? Šta sereš, bre, Mare?!
- Moronu, to je glavni grad Madagaskara.
- Šomi, sti čuo ikada za ovo?
- Jesam, ajde, ajde, nastavljamo...
- Reka?
- Amazon.
- Aaaa... Aris!
- Kakav, bre, Aris?
- Pa kao onaj grčki tim... Dobio je ime po reci.
- Šta jedeš govna? Dobio je ime po Aresu, grčkom bogu rata! Šomi, reci mu...
- Šta znaš, možda je u pravu...
- Dobro ajde, nek ti bude... Šomi, štas ti imao?
- Amazon.
- Ok. Planina?
- Avala.
- Avala.
- Atlas.
- To je knjiga, debilu!
- I planina u Africi, idiote!
- Ček, Mare, zar nije to lik iz grčke mitologije?
- E, sisajte kurac obojica, neću više da igram!