Disati jednim plućnim krilom, i to levim. Doručkovati burek sa sirom, a ne mesom i to bez jogurta. Igrati fudbal samo sa džojstikom, potrčati jedino do WC-a, sunčati se samo od 5 do 8. Slušati muziku na 40% snage zvučnika, skakati u vodu samo na noge, gasiti rakiju, nositi kišobran leti, ne trpati ljuto i luk u pljevu, spavati poslepodne. Gledati život kroz prozor, a ne usuditi se izaći. Prestani da životariš, počni da živiš.
- Može pivo? - Može, ali samo ako nije hladno. Bojim se da mi ne strada grlo opet.
Sve pod konac. Za desetku. Gledajući sa strane, život sređen kao frizura Boška Jakovljevića pred ulazak u studio. Veoma miran, kvalitetan način da se provede jedan vek u veselju, naravno ako opet ne zaratimo sa Nemcima i bijemo se sa Bugarima, te planer završi u prvoj liniji udarničkog bataljona srpske vojske ili u ćorci, gde će mu ostali zatvorenici masirati guzove zagorelim palamarom u slučaju da odbije vojevanje boja.
Sve zavisi od njega, samo viša sila može da ga poremeti, nebitno da li se radi o zemljotresu, padu atomske bombe ili greškama u notesu. Oseća se sigurno, zna šta ga čeka. Malo šta može da ga iznenadi. Spreman je na sve. Samouvereno hoda kroz život u stilu Kosača u staračkom domu. Isplanirao je i erekciju i vreme za šamaranje majmuna, a zatim i kišećenje istog. Njemu niko ništa ne može. On je iznad ostalih. Karakondžula na kraju svakog nivoa.
Ne shvata spontane. Ne shvata one bez blokčeta. Budala pamti, a pametan piše. On se plaši nesigurnosti, plaši se izazova. Plaši se da će zajebati stvar i upasti u depresiju. Da će se survati niz liticu govana dok mu se drugi smeju držeći se drugom rukom za nos. On je pobednik.
Al' za malo.
Plan: 10:00 - Buđenje, lagani doručak pranje zuba i umivanje. 11:00 - Odlazak pod tuš. 11:30 - Izlazi iz kuće i odlazi u čitaonicu. 12:00 - U čitaonici je. 14:15 - Izlazi na kratku pauzu. 14:25 - Povratak međ' polumrtve ljude, mora još da se umire nad literaturom. 17:00 - Izlazi iz čitaonice 17:35 - Kući je, pere ruke, seda za sto, jede grašak, cveklu i limun, a sve to uz sveže kuvanu piletinu iz Maksija. 18:15 - Završava sa jelom. 18:20 - Kenja. 18:32 - Ulazi u kadu. 18:33 - Plakne bulju. 18:45 - Oblači se i izlazi iz stana. 18:46 - Čeka lift. 19:00 - U autobusu je. 19:15 - Stiže kod devojke. 19:45 - Devojka ga je šutnula. 19:46 - Pada u depresiju. 20:00 - Ulazi u stan. 20:01 - Oprao je ruke. 20:10 - Pije mleko. 20:15 - Ide na spavanje. 13.7.2069. - Umire u svom stanu od izliva krvi u levo plućno krilo usled neuravnoteženog disanja prilikom samozadovoljavanja metodom "špagete".
-------------------------------- Dešavanja:
10:00 - Buđenje. Nema leba. 10:25 - Seda za sto. Majonez se pokvario, a dijetalni kačkavalj je zaleđen. 10:26 - Proklinje Boga. 11:00 - Pojeo je dva parčeta hleba sa solju. 11:35 - Odlazak pod tuš. 11:36 - Nema tople vode. 11:59 - Izlazi iz stana. 12:12 - Puca guma na tramvaju. 12:24 - Čitaonica je nestala. 12:49 - Seda na klupicu i vadi knjige. 12:50 - Golub mu se pokenjao po sadržaju. 12:59 - Nalazi lekciju. 14:28 - Zaspao na klupici. 18:11 - 24 propuštena poziva, na vestima njegoa slika sa napomenom da je nestao. 19:00 - Dolazi kući. 19:11 - Setio se da ima devojku. 19:12 - Nema devojku. 19:14 - Teške volje uzima knjigu. 19:16 - Tornado. 19:17 - U atomskom skloništu je. 19:24 - Nestaje struja. 19:38 - Komšija donosi agregat. 20:21 - Nindža kornjače ratuju sa Šrederom, ljudi u skloništu prestravljeni. 23:19 - Novak obećava humanitarnu pomoć žrtvama tornada. 23:20 - Krah berze, Novak bankrotirao. 23:21 - Krade kartonsku kutiju od Šeherezade i Sandokana i odlazi na počinak. 00:00 - Sviće. 00:01 - Baca notes u mutni Dunav. 00:04 - Odlazi u dobrovoljačku diviziju u rat u Vijetnamu. 06:21 - Pokvario se avion, prinudno sletanje u Kazahstanu. 06:22 - Rat u Vijetnamu završen.
12.7.2069 - Pregazio ga je kamion dok se vraćao sa VMA.
Balkanski endem. Pojam koji se opire svakom definisanju.
To je kad staviš goblen sa zarozanim detetom na španski zid, deset santima od lamperije. To je kad staviš milje na svaki stočić, stolicu, preko televizora i uopšte, na sve što ima pogodnu horizontalnu površinu. To je kad na televizor staviš uspomenu iz Jošaničke Banje, blagoslov vladike Nikolaja i plastičnu gondolu iz Trsta. To je kad u regalu izložiš celu proizvodnu liniju "Kristala" - Zaječar, gostinske šoljice "od akropolja", Novi zavet, "Čujte, Srbi!" i knjige iz "Novosti". To je kad nosiš "rebak" majicu, upasanu u farmerice sa kaišem zategnutim oko rebara. To je kad znaš da je "italijanka" frizura koja ne izlazi iz mode. To je kad voziš "golf 2" kao momak. To je kad na njega staviš nalepnicu u obliku mrlje. To je kad su ti Lidija Vukićević i Snežana Savić vrhunske pičke. To je kad na devojci ne primećuješ adolescentske brkove. To je kad ne primećuješ da ti devojka liči na Leonida Brežnjeva. To je kad joj fali gornja leva jedinica. To je kad je oženiš u mesnoj kancelariji, pa proslavite pod šatrom. To je kad je u šatri iznad mladenaca toalet-papirom na tepihu ispisano: "SREĆNI MLADENCI". To je kad sa šatre vise baloni i papirni ukrasi. To je kad prodaš golfa i kupiš pasata lubeničara, audi jaje, opel kadet ili ford eskort jer si ženjen čovek. To je kad sa ženom gledaš "Kursadžije" ili "Seljake" i kidaš se od smeha. To je kad citiraš Krstića&sina, Topaloviće ili Radašina. To je kad piješ pivo ispred prodavnice. To je kad su ti sise prodavačice koje su se otegle do poda izuzetno uzbudljive. To je kad te pale debele devojke. To je kad se nalaktiš na šipku pored ortaka - majstora u autobusu, sve značajno šmekajući snaše. To je kad svastiki pri pozdravu šeretski gurneš srednjak u šaku. To je kad ti dođu kum i kuma "zdecama". To je kad kukate na političku situaciju uz rakiju. To je kad zaključite da "opljačkaše ovaj narod", da "nema narod para" i "da 'oće da se vrati socijalizam". To je kad ustanovite da taj Zapad nema tog druženja i te zajebancije, živiš, radiš, a i samo radiš. To je kad zaključite da nema bolje od Srbije.