Dan kolektivnog pražnjenja mesara, i organizovanog vođenja kurvi na vikendice.
SporEl
Kruženje oko Niške Saborne crkve na veliki petak uveče je pored toga što u osnovi ima religijski karakter, takođe i najveći pozerski skup u godini. Te večeri dođe pred crkvu 6000 ljudi, od koji jedva da 500 znaju zašto se kruži. Ostali su naravno tu da pokažu kako su veliki SRBI i vernici i da budu viđeni. Nijedna druga manifestacija u gradu ne skupi toliki broj fensera na jednom mestu.
Posle kruženja se uglavnom ide u komšiluk (čitaj diskoteka ,,Studio").
---Dress code---
muškarci: šuškave trenerice sa ranflom, bele čarape, maxserice i što veća kajla, ili u slučaju da se posle ide u Studio bele pantalone, šarena košulja i kožna jakna.
curice: helanke, makserice, sjaj za usne, karmin, lažno krzno, dopičnjaci.
Prilika da učenici ogluve i ostanu bez glasa. Za nastavnike je to prilika da dobiju nervni slom i nešto para.
Najčešće izgleda ovako:
7:00- Svi stoje ispred autobusa i psuju vozača jer neće da otvori vrata.
Pola sata kasnije sledi serija mahanja kroz prozor i slanja poljubaca roditeljima i ostaloj rodbini.
8:00- Vozač se konačno smiluje i krene usput puštajući turbo folk i svi skaču na noge.
Nastavnici prvih deset minuta (u najboljem slučaju) vrište na učenike da sednu na svoja mesta, ali onda vide da od toga nema vajde.
U nekom momentu neko kreće da jede pa su svi gladni, kreće razmena maminih pita itd.
Kada su završeni svi obilasci manastira, pećina i kuća za taj dan kreće se prema hotelu.
U hotelu nastaje rasprava oko toga ko će biti sa kim u sobi iako je to već bilo odlučeno pre jedno tri meseca. Do sobe (koja je na 8 spratu) se može stići jedino stepenicama jer je lift, naravno, pokvaren.
Kada su svi miševi, zmije i bubašvabe izbačeni iz sobe ide se na večeru. Za večeru obično ima salata sa paukom, živo meso i hladni pomfrit.
Pripreme za diskoteku traju satima. Devojčice izgledaju kao da su plivale u puderu i nešto su porasle. Dečake nije briga na šta liče, svakako će do kraja večeri ostati bez odeće.
Po povratku iz diskoteke svi se uvlače u pidžame i počinje jurnjava po sobama, hodnicima , skakanje sa terasa i muvanje. Spava se najduže dva sata.
Sledeći dan izgleda skoro isto, samo što učenici izgledaju zombirano, ne znaju gde su i spavaju u autobusu.
Kada je autobus blizu škole počinje mahanje nesrećnim prolaznicima koji se pitaju iz koje ludare su ovi izašli.
Kući se spava jos tri dana.
To je ona vrsta kompleksa više vrednosti od koje pate devojčice/devojke/žene koje otprilike od njihove pete godine života neko startuje u nameri da ih drži za ruke/smuva/ljubi/jebe/jebe u rč (obljubljuje) itd. Navikla da joj se muškarci nabacuju i to ti je. Prepoznaju se po afektiranom i kučkastom ponašanju kada im priđeš i po neprestanom pominjanju svoga dečka, vođene logikom Zašto mi ovaj prilazi i priča sa mnom ako neće da me startuje? Daj da ga odjebem odmah.
- I tako...
- Tako... Ajde vidimo se!
- Hoćeš da te otpratim do zgrade?
- Pa ne treba...
- Sigurno? Daj da te ispratim, da ne ideš sama kroz park.
- Nema veze, nazvaću dečka da pričam s njim dok idem kroz park.
- Čekaj... Ti sad meni kao stavljaš do znanja da imaš dečka? Kao da ja ne znam da imaš dečka? Šta, mislila si da ću da te muvam? Znaš šta? Zabole me tuki i za tebe i za tvog nadri-dečka! Ja sam samo hteo da te ispratim do stana da ne ideš sama. Sad me boli tuki, i da uzmu da te gengbenguju u parku, neću prstom da mrdnem. Aj uzdravlje! Lihvarko!
(to je naravno ono što mislim u glavi, a u stvari kažem):
- Aha, okej. Ništa onda. Vidimo se sutra.