Ono što postaneš kada umreš.
-A bio je dobar čovek...
Ono što postaneš kada umreš.
-A bio je dobar čovek...
Početak seksualnog života čoveka koji je kao devac završio u zatvoru.
Čovek koji je preživeo brak.
Srednjovekovni srpski žargon za telesni otvor.
- Mila moja Angelija, da ti pripovedam bluda, sinoć u ložnici Pribislav me moljaše veoma da ga pripustim na zadnje dveri, a ne na prednje, kako je Gospod zapovedio.
- I šta učini, grešna Rosanda, pripusti li ga?
- Ne pripustih, Bože me sakloni. Rekoh da sam nešto glavobolna i zaspala se pravljah. On ustade i ode nekuda, verovatno rukobludenije da počini.
- Da sramotna li zbitija, gospo moja...
Ona je krhka, nežna i bespomoćna. Njene ruke su negovane, a dugi plavi uvojci mirišu na poljsko cveće. Srneći pogled, pun neke pritajene čežnje i blage tuge zove u pomoć: "Zaštiti me!". Kada je vidi, u muškarcu se budi onaj iskonski zaštitnički instinkt i on postaje princ na belom konju, koji spasava princezu zatočenu u kuli. Eh, šta sve ne bi učinili za taj osećaj i njen predivan osmeh u znak zahvalnosti! Pa, tonu knjiga bi na krkače odneo na deseti sprat ako treba. Knjige? Još je i načitana! Ona mora da je ona prava!
U stvarnosti, svaka žena je dama u nevolji, samo se razlikuju vrste pomoći koje su im potrebne. Nekima treba poneti teret i zameniti sijalicu, a drugima, pak, treba egzorcizam.
Jedina nacionalna manjina koja je u većini.
Kaže se za osobu koja poseduje Hitlerovu osećajnost, Staljinovu samilost i Bokasino čovekoljublje!