Isključivi ćiriličar koji se ponaša kao da su reči stranog porekla i glasovne promene na bagerima upale u srpski jezik leta gospodnjeg dvehiljadite. On to zna, jer je tu materiju dobro izučijo na sajtu Srbskih nacijonalista. I nemoj da mu se bečiš kad ti kaže da je patrijota, izrode roda Srbskoga, on je to samo neiživljen jer ne može da se seti reči rodoljub.
UlezdenG
Pitanje posle kojeg pucaju i najsnažnije veze u predškolskom.
Vaspitačica ga budi posle dvosatne dremke. On se oblači, gledajući kako Jovana sedi na tepihu i crta kuću. Navlači patofne i seća se sa ponosom kako joj je istoga jutra pozajmio baš tu ljubičastu bojicu. Rekla mu je da nikad nije videla bojicu takve boje. Njegovoj sreći nije bilo kraja. Ali onda...Ona spušta njegovu bojicu i uzima drugu da oboji nebo. Oseća probadanje u srcu, noge mu drhte i dah posustaje. Ne, to nije uopšte njegova ljubičasta bojica. To je neka jarko žuta. Prepoznao bi taj izgriženi vrh svugda, to je bojica onog krezubog Lazara što prdi kad jedu pitu od krompira. Krv mu vri i u glavi mu se vrti, ali ipak ustaje iz svog kreveta i nezaustavljivim korakom maršira ka Jovani. Uzima bojicu pred njenim zapanjenim pogledom i dostojanstveno se okreće na peti, marširajući ka uglu gde će se sasvim sam, ali očuvanog ponosa, igrati sa svojim bojicama.
Opisivanje individue, najčešće ženskog pola, koja je društveno (ne)prihvaćena zbog svoje sklonosti ka histerisanju i afektiranju, koja se, inače, smatra neizlečivom bolešću.
Bolesti podležu osobe starosti od 12 do 19 godina, u devedeset odsto slučajeva, i ista se, od generacije do generacije, manifestuje na različite načine:
1. osobe od 12 do 14 godina:
-MAJOOOO, ENO GA VULEEEE, AAAAA, POGLEDAO MEEEE!!!
-Ne seri Marina, gleda u Anastasiju, iza tebe je. (on zapravo gleda u Anastasijinu bulju, ali one toga još nisu svesne)
2. osobe od 15 do 17 godina:
-Čkoma, imaš upaljač?
-JEBOTE, DA LI TI IZGLEDAM KAO PUŠAČ? Ne, stvarno, je l' misliš da pušim? Ajde pogledaj me i reci mi da li ti izgledam kao jebeni pušač?! U kurac, NE PUŠIM, JEBENO ME OSTAVI NA MIRU!
-Okej je, samo sam pitao imaš li upaljač.
3. osobe od 18 do 20 godina:
-Nikola, izađi napolje.
-Zbog?
-Pričaš. Izađi malo, ohladi se, ometaš mi čas.
-MA NEMOJ?! JA TI OMETAM ČAS?! JE LI?! A TO ŠTO JA PO CEO DAN SLUŠAM TVOJE DžAFTANjE, TO NEMA VEZE?! Ne, ja jesam učenik, ali tvoje ponašanje kao profesora je neprihvatljivo i uvredljivo! Kako si tako bezobrazna bre, imam i ja neka prava u ovoj školi valjda?! I pravo da me JEBENO POŠTUJU BAR JEDAN DAN!
-IZLAZI NAPOLjE!
U početnoj fazi se za ljude koje ni Haus ne bi izlečio kaže da su u pubertetu. Onda da su u adolescenciji, što je, šatro, nastavak istog.
Tek posle srednje se skonta da se sa takvom boleštinom ni Gregori nije sreo.
Kineski prodavac iz tržnog centra bloka 70, u retkoj pauzi meditacije, sa pogledom pritajenog tigra, uprtim ka još neosvojenim novobeogradskim prostranstvima, sa mislima - dubokim, transcendovanim u dimu jeftine ovdašnje krdže, sa ustima blago otvorenim iz kojih se nazire deo Velikog belog zida, sa rečima malobrojnim, ali mudrim, iskazanim kroz zmajev dah malopre pojedenog džukca...
- Izvinte, dal imate za broj manje pantalone od ovih?
- Pantalona... (izduvava dim)...hiljadu!
- ???
Sa azijskim osmehom se okreće zapadu, dok se dim njegove cigarete izdiže visoko iznad najviših lampiona, raspaljenih crvenilom popodnevnog sunca, koje za njega, negde tamo, kao da tek izlazi...