Onaj ko je uvek spreman da mi da cigaru, da me saslusa kada mi je tesko, a kada njemu nesto treba nigde me nema.
lama
Imate divnu djevojčicu. Mirno, slatko stvorenje koje je svima drago.
Poslušna curica koja se nikad nije usprotivila ocu i majci, nikad nije rekla ''Ne''. Dobro uči, primjerna je, kulturna...
Međutim pojavljuje se tip niotkuda. Lik sa minđušom, pirsingom, pleteničicom.
On svira gitaru, jako je čudan, narkoman je sigurno.
Vaša ćerkica je sa njim pola godine, i vi ste mirni, sve dok ga jednog dana ne ugledate i ne skontate da je on sto posto narkoman, a jelte, šta bi drugo mogao da bude kad tako izgleda?
Mora da se drogira svako veče da bi održao takav izgled jer pirsinzi i minđuše ne mogu da izrastu odjednom, sve to droga napravi od čovjeka.
Počinjete da pizdite od toga da vašu mezimicu, nježnu damicu neko gleda sa narkomanom jer će oni svašta da kažu. Nebitno je to što su oni srećni i u ljubavi, ko jebe to kad će on sigurno da je navuče na neko zlo.
Neće on kročiti u vašu kuću ne zvali se vi kao što se zovete, i neće taj narkoman imati bilo šta sa vašom ćerkom!
Neka sjedi kući, vi je ubijajte u pojam i maltretirajte je, ništa to nije strašno, neka nauči da treba da gleda ljude po tome koliko imaju minđuša, jer minđuša je ogledalo duše!
Potrudite se da joj pronađete nekog zgodnog i bogatog doktora, advokata, šta god, samo da je nalickan i da je što više pederast jer vam on, jelte, neće ni pipnuti kćer, poštovaće je, jer on to zna, doktor je valjda, a i bogati se bolje razumiju u poštovanje prema curi.
Volite doktora zeta, svi ostali su narkomani jer su se ustali u 6 ujutru da natovaraju drva (to je nečasno), i što nisu ništa jeli da bi se sastali sa drugarima da prodrkaju gitaru malo, oni uništavaju mlade djevojke, njih treba kastrirati i poslati u zatvor, sve do jednog!
E pa gospojo, minđuše i repići se skidaju za manje od 30 sekundi, a bogatstvo se stiče mrtvim rođacima i prevarama, većim dijelom; doktori i bogati ljudi su većinom šupci kojima je uvijek malo, a ljubav prema društvu i rad za život je urođen, a ne našminkan; i gospođo, ne sudite po izgledu jer jebeni podočnjak je od rada i jebeni pirsing je dječački san, a ako sve to prešminkam, neću biti bolji čovjek.
1. Besni učenici viših razreda osnovne škole, manje otporni na promene koje donosi pubertet. Posle trodnevnog, neprestanog slušanja "Never Mind the Bollocks", postaju opčinjeni muzičkim umećem, dubokoumnošću, i istrajnošću Sex Pistolsa i rešavaju da glasno kažu "NE" celom svetu tako što neće uraditi domaći posle škole, a posle će tražiti od mame da ih vodi da kupe martine. Sutradan iza škole, iskašljavajući prvi dim cigarete, kolektivno polažu zakletvu da se nikad neće promeniti i postati kao oni konformisti što rade domaće. Ovo nečuveno odmetništvo uglavnom prestaje do kraja osnovne, kod težih slučajeva u toku srednje.
2. Ljudi koji i posle 18. teraju istu priču. Nemam srca da ih dodatno zajebavam.
Nelson Mandela
Kofi Anan
Orgazam je kad pojedeš teglu slatkog od šljiva i sačekaš pola sata, pa tek onda popiješ vodu.
- Baba, daj mi ono slatko od šljiva... Hvala, baba.
- 'Oćeš, sine, da ti donesem vode?
- Neka baba, neću sad.
Definicija koju su izmislili muškarci, jer im je bilo krivo kako žena može stalno, a oni ne.
Dok se na srpskim dvorovima jelo viljuškama, svet još nije ni znao šta je to kompjuter.
Izjava koja predstavlja da postoje različiti ukusi i ne treba raspravljati o tome jer smo svi različiti, itd...
POGREŠNO!
Po rečima legende BU-a Sretena Petrovića, profesora estetike, i još svašta nečega, i generalno ultramegabaje, grčka izreka "o ukusima se ne raspravlja" jednostavno znači da se ZNA šta je UKUS i ZNA šta je NEUKUS, i o tome se NE RASPRAVLJA.
I to zaista znači to...
Mesto na kome u Srbiji možeš da pogineš ako voziš po pravilima.
Naravno da neću sada, ali hoću čim mi se pruži prva prilika.
Jedini zakonodavac osim Dušana kojeg Srbi priznaju.
Jedino se u istinitost i izvršavanje njegovih zakona neograničeno i bespogovorno vjeruje.
Biće kao što je pisano! Osim ako vam to odgovara. E, onda neće.
Predvorje hrama.