Srpski brend verodostojnosti. Nešto kao ™ (TM). Ili ® (R).
- Jel me nisi izlagao?!
- Nisam!
- Kaži "majkemi"
- "Majkemi" ( :D )
Srpski brend verodostojnosti. Nešto kao ™ (TM). Ili ® (R).
- Jel me nisi izlagao?!
- Nisam!
- Kaži "majkemi"
- "Majkemi" ( :D )
Jugoslovenska kafanska čaša polako izumire, zajedno sa kariranim stolnjakom i plekanom pikslom. A bila je čovekov najbolji prijatelj, uvek tu da ga razume i uteši. Njeno prisustvo bilo je nenametljivo, neprimetno, a nezamenjivo. Slava joj!
Šta god da piješ iz nje, gusti sok, pivo ili špricer, ništa nema tako dobar ukus kao iz Nje!
Dizajner ove čaše bi trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir, Ajnštajnovu nagradu za fiziku i Proletersku značku!!!
Nije ni čudo što su Italijani za reč "kuća" izabrali upravo reč "casa" - I mi bismo morali da sledimo ovaj svetli primer!
Grupa najboljih američkih stručnaka razvila je kompjuterski program za dizajniranje najsavršenijeg oružja na svetu. Želeći da dizajniraju najbolji šlem za supervojnike, uneli su sve parametre koji moraju biti zadovoljeni tim novim dizajnom (idealna otpornost na metke, bombe itd). Kompjuter im je nacrtao identičan šlem kakav su upotrebljavali nemački nacisti u Drugom svetskom ratu.
U trenucima dvokolice su iz zajebancije uneli u kompjuter parametre za dizajniranje najsavršenije čaše na svetu (najbolji odnos visina-širina-zapremina, savršeno prileganje uz šaku, najbolja otpornost od lomljenja prilikom pada...), i kompjuter im je nacrtao čašu kakva je bila u upotrebi po kafanama širom Balkana.
Nadaleko poznato selo iz okoline Niša.
Moj drugar je imao običaj da za svog gazdu koji je iz Pukovca kaže:
"On nije iz običnog sela, on je iz posebnog sela."
Mala digresija. Niš je jedini grad u Srbiji gde su domaćinstva dužna za struju više od firmi. Ovome je jako doprineo i Pukovac, selo u kome niko, barem po pričama, nije platio struju 15 godina. Kažu ljudi, da je Zoran Živković bio umešao prste u to.
Pukovac je specificno selo po svojim temperamentnim meštanima i po tome što u Nišu kruže milion "urbanih" legendi o tom selu.
Prva je svakako vezivanje šarplaninca za banderu, da radnik distribucije ne može da iseče struju. Da napomenem, da tog psa Pukovčani vežu tek kad se ovaj radnik popne na banderu.
Dalje...čuveno dovođenje popa na svaku utakmicu lokalnog kluba. Pop, naime, sa sve kandilom stoji pored sveže pripremljene rake za sudiju. Raka je inače, tik pored aut linije.
I mnoge druge...
Recenica koju su mnogi od nas culi ranim jutarnjim casovima za vreme dok su bili u srednjoj skoli.Dobija se na pitanje profesora zasto nema pola odeljenja.Tako svi oni koji kasne makar i ne bili zitelji nekog od obliznjih sela dobijaju na vremenu.
Prof:Milenkovicu pa ti si prijavio 3 ucenika a nema pola odeljenja!!
Redar:Paaa profesorka kasni im autobus doci ce za 5 min...
Prof:Uff ovi iz Nis ekspresa su uzas,em digli cene em nista ne rade a tek grejanje u autobusima......(nastavlja sa kritikom najpre lokalne a zatim i republicke vlasti)
Ucenik:Izvinite sto kasnim ali bio sam kod zubara pa se malo zadrz'o
Prof:Ma nema u redu je vazno je da si ti ziv i zdrav jer u poslednje vreme kakvih sve sofera ima... ma to je...(opet nastavlja neku pricu samo je sada ova iz licnog iskustva ili iskustva necaka njene sestre od ujaka)
Šaputanje, razgovor i, u krajnjem stadijumu, urlikanje na TV, praćeno gestikulacijom i scenskim nastupom, a sve u nadi:
1. Da će nam Dinkić odgovoriti gde je naših 1000 jevreja od NIS-a
2. Da će nas Alehandro najzad poslušati i ostaviti rospiju Huanitu koja mu je ionako polusestra, a i vara ga sa njegovim budućim pašenogom
3. Da će tupavi Podolski najzad videti još tupavijeg Novakovića kako stoji sam u uglu ekrana i traži loptu te da će i Keln konačno nekoga pobediti i da nam neće više uzimati 'leba iz usta.
Iskusne TV-svađalice nikada ne idu u akciju kada su same u kući, nema publike - nema ni smisla. Svađu sa TV-om počinju pomirljivo i objektivno, lakšim i iskrenim pitanjima. Onda prelaze na intimiziranje sa osobom sa TV-a, kao da su ortaci iz kraja. Kako se osoba iz TV-a konstantno pravi luda, prelazi se na žustrije iznošenje winner argumenata. Na kraju, pošto stoki ne vredi lepo pričati, i najfinije svađalice popizde.
Fraza koju Beograđani i pored njih svi ostali koji nisu iz Južne Srbije vole da čuju od nekog Nišlije. Samo da kaže to "iz Niš" i svi kreću da mu kliču, devojke već počinju da se skidaju i vrište njegovo ime, klinci su fascinirani a matorci ga poštuju kao da je rekao nešto što ni sam Njegoš ne bi mogao da smisli.
Ne govore sve Nišlije "iz Niš", ali će ljudi tražiti, moliti, pa čak i platiti samo da kaže to "iz Niš". Nišlija koji koristi ovu frazu ima svuda otvorena vrata, uvek može naći nešto da umoči i svuda će ga ljudi voleti i poštovati.
Sabor umetnika iz cele Srbije u Beogradu, predstavljanje:
-Zdravo, ljudi, da vam se predstavim, ja sam iz Kovina, zovem se Branko i bavim se slikarstvom. (ide aplauz)
-Dobar dan, želim svima da se zahvalim što ste došli da me podržite, moje ime je Evdokija i ja sam iz Kraljeva i bavim se vajarstvom. (ide aplauz, neki joj dobacuju pošto ima dobru sisu)
-Pozdravljam vas sve prisutne, moje ime je Nemanja, ja pravim figurice iz drveta i iz Niša sam... (muk) ...sa juga, "iz Niš".
-(cela sala) To bre majstore, najbolji si! Svaka čast, to je pravi umetnik! Neco, oplodi me! NEMANjA SRBINE!
Siguran znak da će kupovina od realno 10 minuta, neobjašnjivo trajati sat i po.
Celi grad Niš se sastaje kod Konja u centru grada. Tu čeka svoje cure, prijatelje, tu mora nekoga sresti.Jedna velika istina, "konj" koj jaše u istom pravcu, je kako se ispostavilo Kobila.Konj je na trgu Kralja Aleksandra Ujedinitelja.To je konj, Nišlije neće promeniti naziv,svima je tako poznat.
-Burazeru, večeras pijenka !?
-Idemo,u kolko kod konja ?
-u 9,ću stojim kod mek,da me nađeš u gužvu.
Ono što se čuje pri brzom mijenjanju kanala na televizoru.
Otac: Jesi to sjeo na daljinski? Uspori malo. Ne viđeh ništa šta je bilo.
Potomak: Ma farma na Pinku, film sa Edvardom Džejem Robinsonom na Atlas, nešto o algama na Nac geo, neki gruzijski film na Slo tv...
T: Aj vidi dalje šta ima.
P: Evo.
Uuu kli! Huz aee og pro
Deseti krug pakla.
Ovom rečenicom počinje uvod u surovo odbijanje od strane pripadnica nežnijeg pola, a žrtve su najčešće obični, dobri momci koji se očajnički trude da nađu devojku ali im to ne polazi za rukom.
Pažljivo je slušajte šta priča i ako čujete ovu rečenicu a zatim ono "ali", istog momenta počnite da se udaljavate od gospođice sa kojom razgovarate i držite se na sigurnom rastojanju od nje, jer ono što ona stvarno misli je " Skloni se od mene majmune ružni, glavati, debeli, neokupani,retardirani, izgledaš kao da su te pravili Isidora Bjelica i Ivica Dačić ".
Zbog ovakvog foliranja najbolje je izpičkomaterinati dotičnu.
Kafić pored škole, uvek prepun ljudi, petak, opuštena atmosfera, svi sede, pričaju i smeju se. Kao i obično 5-6 devojaka sede za jednim, a 5-6 momaka za drugim stolom a među i njima Radovan koji već duže vreme iz prikrajka vreba i snima Milicu. Posle velike bitke u sebi i višesatnog hrabrenja drugova koji su mu ulili izvesnu dozu samopouzdanja on prelama, ustaje i prilazi stolu gde su devojke:
Radovan : Ćao ja sam Radovan !
Milica : Ćao, Milica !
Radovan : Pa....Milice, kakvu muziku voliš ?.......
20 minuita kasnije :
Milica : Radovane, ti se meni stvarno sviđaš i super si dečko, ali ja....
Radovan : Znaš šta, da se nosiš ti u pičku lepu materinu !
Neke žene steknu to besplatno u pubertetu, a neke za to moraju kasnije da doplaćuju.