Žena koja po ceo dan pravi sitne kolače da impresionira svoje goste na krsnoj slavi.
macbeth
Detinjstvo, Dečaštvo i Mafijaštvo. Ništa lepše.
Sve gadne zaostavštine iz devedesetih, inflacije, traume, ona pesma od Spin Doktorsa, slika o zemlji u svetu, i ostale gluposti koje nam je donela ova dekada, ne mogu se porediti sa ovom. Decenija u kojoj se svaki snalažljivi moralni patuljak mogao obogatiti preko noći, a panduri nisu smeli da kucaju na prozore crnih džipova, za sobom je ostavila nekoliko filmova o kriminalcima koji su danas lektira mladim i perspektivnim mafiozima, a samim tim i čitavu jednu urbanu podkulturu.
Ova gadost prenosi se sa pubertetlije na pubertetliju u formi DVD diska sa "Vidimo se u čitulji", a leči se godinama, decenijama a ponekada uopšte i ne. Elementi koje ova kultura zahteva od pampers kriminalca su oblačenje u Najk, nadrkani pogledi i još nadrkanije držanje tela, ponašanje prema devojci kao prema psu, kontakt sa lerdijima iz kraja i naravno, zajebano pušenje cigare. Apsolutno su zabranjeni kavaljerstvo, maniri i oblačenje sa ukusom, a bilo kakve ambicije u obrazovanju su pod prohibicijom. Ili imaš muda ili ideš u školu. Svako odstupanje od pravila kažnjava se stepenikom niže na internoj društvenoj lestvici. Ugled se vraća šmekerskim pričama iz kraja koje moraju uključivati zajebane ortake, utoku ili nož i dilera iz drugog bloka.
Naizgled naivni problem, nažalost, pod efektom psihologije mase, godinama dobija sve masovnije proporcije u ovoj zemlji. Skitnice, radikali, lenčuge i lopovi, makar prave razliku i guraju kamen ma u kom smeru. VI, deco u Er Maksu, parazitski naraštaji, sa vašim iskrivljenim pogledima na svet i ambicijama jednog panja, VI ste čmar ove zemlje. Vi ste ti koji zemlju vučete sa sobom ka dnu septičke jame, istu zemlju u čijem ćete dresu sutra izbosti nekog Australijanca i demolirati nečiji izlog u inostranstvu, dok zamuckujete kada himna treba da se otpeva na stadionu. Postoji bolji način da se odlaže odrastanje i koprca iz realnosti na neko vreme - studirajte.
Jesi iz kraja? Nisi?? Radi sklekove pičko!
Baš kao što je pronalaženje igle za kukičanje za šivaću mašinu "Bagat" komada jedan u n^2 plastova sena zahtevan i značajno otežan posao, tako je i pronalazak nečega kvalitetnog "made in PRC" kod malih nezvaničnih distributera-azilanata put posut trnjem i šoderom krupne granulacije. Verovatnoća da će te ovako nešto zadesiti jednaka je verovatnoći da u (pokojnoj) "Zastavi" kupiš dugotrajni "jugo" - minimalna, ali kad se desi, čini ti se da je svaki golub na ovom svetu odlučio da te dekoriše celokupnim sadržajem svog sengrupa.
- Pošto ti ovaj trimer za živicu?
- Pesto dinala! Mnogo dobav!
- Aha... Imaš nešto jače?
- Taj dobav! Pesto dinala, mnogo supel!
- Ne, imaš nešto čemu neće da se slomi nož na mladoj lucerki?
- A! Vidim ti u očima mir! Ti si taj!
- A?
- Mir, mir, mala moja krompirova zlatice! Prošao si vrata na koja kucaju samo malobrojni, ali budi strpljiv! Potok koji juri ne uzburkava reku!
- Znači nemaš?
- Oh, srećnog dana! Imam, imam, drugima sam prodavao trimere što ih proizvođahu đaci iz Baodinga na časovima opštetehničkog obrazovanja, a on je čekao na tebe da se pojaviš, da ga uzmeš i krotiš šimšire i tuje! Ali stoj - da li si ga dostojan?
- 'Oćeš da mi daš ako imaš? Ako nećeš, idem.
- Tri mu je konjske snage, makaze 50 inča, vatrena mu sila suklja kroz auspuh kaogod ždrepcu stepskom dah za hladnih dana! Pogledaj u srcu svom i reci - nisam li ga dostojan? Šta ću za njega žrtvovati?
- Sedamsto.
- Ko ima novca, zmaju je po snazi sličan! Nosi ga, mali moj morski krastavče, nosi ga i zapamti: trava se povija pod nogom što je gazi!
- Prijatno.
Situacija kojoj se pribegava kada u lavabou imamo neku prljavštinu koja je van dometa slavine, a mrzi nas da uzmemo krpu ili sunđer i suviše nam je gadno da to diramo rukama, pa šakom, tj. dlanom pokušavamo da najjači mlaz vode usmerimo ka tome što hoćemo da operemo. Obično je to pasta za zube koja spadne sa četkice, ali ima i drugih primera.
Dvorska budala, kraljina, carina, koji lik, lud skroz, legenda. Čini jezgro svake socijalne grupe. Bez njega se lokalne "bleje" pretvaraju u miks atmosfera iz izdanja "Bisera" o sektama, i novogodišnje predstave čiji su akteri deca članova upravnog odbora "Delte". Džek Blek među samouverenim zombijima, koji podignutog nosa špartaju crvenim tepihom. Lik, posle čijih se rečenica parastos pretvara u borbu bendova, posle ćutanja nastaje dreka, a čiji fazoni se u cilju bolje prođe među masom, koriste na raznim mestima, među raznim ljudima.
Okruženje ga slavi k'o bogalj brzu smrt, ali on od toga nema ništa, jer zapravo on nije čovek, već samo napredna društvena mašina. Mašina kojoj je zadatak da gomilom baljezgarija, iskarikiranih glasova, citata iz domaćih filmova, ili klasičnih prozivki, zakrpi rupe na brodu koji tone, unese delić nečega u one koji su oduvek bili prazni, i misli smećara preusmeri od govana ka cveću. Onaj koji nema prava da bude tužan, besan, a ponajmanje ozbiljan. Svaka njegova rečenica koja ne sadrži primese humora, označiće se validnom koliko i mišljenje pomoćnog magacionera o pozitivizmu Ogista Konta. Nije njegovo da odlučuje, njegovo je da se sprda.
Za devojke je običan deo svakodnevnog enterijera, kasetofon koji pušta traku, na koju su snimljene izvale iz "Indeksovaca". Telefon mu zvoni, ako društvo zna da neće doći žene, ali će biti pivske pene. Ono pametno što bi imao da kaže ostaje neizrečeno, a večerima u predgrađu odzvanja smeh ekipe, i gomila gluposti koje lakrdijaš melje, poput matorog seljaka koji se posle noći u zadruzi dernja u prazan bunar.
Veliko, veliko hvala, neću da budem dvorska budala, tražite drugog, ko vas jebe, ja sam budala samo za sebe.
Balkanski endem. Pojam koji se opire svakom definisanju.
To je kad staviš goblen sa zarozanim detetom na španski zid, deset santima od lamperije.
To je kad staviš milje na svaki stočić, stolicu, preko televizora i uopšte, na sve što ima pogodnu horizontalnu površinu.
To je kad na televizor staviš uspomenu iz Jošaničke Banje, blagoslov vladike Nikolaja i plastičnu gondolu iz Trsta.
To je kad u regalu izložiš celu proizvodnu liniju "Kristala" - Zaječar, gostinske šoljice "od akropolja", Novi zavet, "Čujte, Srbi!" i knjige iz "Novosti".
To je kad nosiš "rebak" majicu, upasanu u farmerice sa kaišem zategnutim oko rebara.
To je kad znaš da je "italijanka" frizura koja ne izlazi iz mode.
To je kad voziš "golf 2" kao momak.
To je kad na njega staviš nalepnicu u obliku mrlje.
To je kad su ti Lidija Vukićević i Snežana Savić vrhunske pičke.
To je kad na devojci ne primećuješ adolescentske brkove.
To je kad ne primećuješ da ti devojka liči na Leonida Brežnjeva.
To je kad joj fali gornja leva jedinica.
To je kad je oženiš u mesnoj kancelariji, pa proslavite pod šatrom.
To je kad je u šatri iznad mladenaca toalet-papirom na tepihu ispisano: "SREĆNI MLADENCI".
To je kad sa šatre vise baloni i papirni ukrasi.
To je kad prodaš golfa i kupiš pasata lubeničara, audi jaje, opel kadet ili ford eskort jer si ženjen čovek.
To je kad sa ženom gledaš "Kursadžije" ili "Seljake" i kidaš se od smeha.
To je kad citiraš Krstića&sina, Topaloviće ili Radašina.
To je kad piješ pivo ispred prodavnice.
To je kad su ti sise prodavačice koje su se otegle do poda izuzetno uzbudljive.
To je kad te pale debele devojke.
To je kad se nalaktiš na šipku pored ortaka - majstora u autobusu, sve značajno šmekajući snaše.
To je kad svastiki pri pozdravu šeretski gurneš srednjak u šaku.
To je kad ti dođu kum i kuma "zdecama".
To je kad kukate na političku situaciju uz rakiju.
To je kad zaključite da "opljačkaše ovaj narod", da "nema narod para" i "da 'oće da se vrati socijalizam".
To je kad ustanovite da taj Zapad nema tog druženja i te zajebancije, živiš, radiš, a i samo radiš.
To je kad zaključite da nema bolje od Srbije.
Čovek koji, kada se nađe u društvu vernika i ateiste, ode da jebe nešto.
Nastao preteranim nacionalnim konzumiranjem serije: "Kamiondžije".
Primeri:
1) "Armatura GH 19/15"
Armatura koja je došla glave Paji i Jaretu (pogotovo Jaretu) iako u obzir nije uzeta ta olakšavajuća okolnost da Jare ne bi decu svoju uvalio u neprilike zbog dotične.
U slengu: Doakaće i tebi armatura GH 19/15.
2) "Što te ne zakla Tuta Bugarin?"
Upotrebljava se svuda gde je potrebno iznervirati se nečijom glupošću.
3) "Limburga meseca, limburga meseca..."
Nisu samo Sumeri znali za trinaesti mesec nego i Srbi.
Kod Sumera dolazi svake šeste, a kod Srba nikad.
4) "Ne pijem dok Paja vozi"
Suptilna odbrana od ponuđenog alkohola.
5) "Rudno blago Mađarske"
E to je Paja odgovarao kad je položio sedmi i kad je stigo Jareta. Ne bi znao koliko rudno blago ima ona ravničarska Mađarska pa me i ne čudi što se ovaj izraz upotrebljava kad nekog pitaju šta je učio, a on odgovori: "Rudno blago Mađarske". Znači nije učio ništa.
6) "Daj mi kocku vode i čašu šećera"
Izražavamo našu trenutnu zaprepašćenost i strah.
7) "A Vi ste kum?"
Legendarna scena gde Jare izmeša petnaest ljudi objašnjavajući jednog.
U slengu: Koji si pa sad ti faktor da te ja ovde smatram?/ U kom srodstvu sam ja s dotičnim?
8) "Ja glup pa u penziju, on pametan pa u sedmi mandat"
Pomirenje sa zlom sudbinom.
9) "Što se voziš, kad ne znaš da se voziš?"
Upotreba ovog izraza je neverovatno široka.
Kreće se u rasponu od: "Šta se kurčiš?" pa sve do: "Plati pa se klati."
10) "Kupi mi majko top!"
Ovim izrazom je Jare izrazio svoje nezadovoljstvo što mora kabinu da deli s nekom babom koja ima jak fetiš za jaja.
U slengu: Izražava naše nezadovoljstvo trenutnom situacijom.
I tako dalje, i tako dalje...
Pornić Milice na kvadrat.
Izreka kojom su Spartanke pratile muškarce na dnevne ratne dužnosti. Vremenom je postala izraz zabrinutosti.
-Ne želi da mi se javi, zatekao me je sa Acom...
-S njim ili na njemu?
Tako u Aziji kažu "iz kurtoazije", politički korektno.
-Šunsuke: "Mogla je ona Sašiko da me pusti da je kresnem, čisto iz kurtoevrope."
Ono od čega se izdržavaju ljudi kad završe fakultet, ali u nekoj drugoj zemlji.