Odgovor protivnicima umjetne oplodnje zbog religijskih uvjerenja.
MMorpgPRO
Kada mi mladi ujutru u 5 izlazimo iz busa i idemo na kunt, a matorci 40+ ulaze u isti taj bus i pale na šljaku.
Lokalna rava. Ne, nije rava, jer kurve naplaćuju. Ona je devojka neshvatljivih seksualnih afiniteta.
Da nisu izmislili gumice, majka 9 Jugovića (i par neznanih junaka) bi komotno mogla da joj zavidi.
Izraz potiče još od davnih vremena kada je naša vojska bila unitarna i nije primala žensku populaciju u svoje redove, pa su takve vrste radodajki bile uvek dobrodošle u kasarnama.
-Joj, braćela šta da radim s ovom mojom, zajedno smo 6 meseci, a ne da mindže?
Kaže, ostavlja svoj himen za pravu atmosferu...
-Koje? Jes ti bockaš u vene? Ta ti je svoj himen ostavila u kasarni "Vojvode Živoina Mišića" i to 20 likova ne može da spere sa tukija, dan danas, taj isti himen, kol'ko su je odvaljivali.
-Sereš?
-Jedeš.
Ne'š se ti 'leba najesti od toga. I Don Kihot je čvrsto verovao da su vetrenjače džinovi, pa je svršio kako je svršio. Loše.
Khm... elem - lepo je imati stavove i držati se istih. Šta više - to je skroz dojajno, dok god si sa obe noge na zemlji. Ma, i sa jednom nogom da dodiruješ tlo, sve je OK - moraš, zaboga, imati i ti malo kreativne slobode. No, kada počneš da levitiraš okuražen stavovima koji su nastali kao proizvod skupljanja raznoraznih šarenolikih priča od ljudi pokraj puta - e, onda si se (bata) kanda mal'ko zajeb'o.
I, opet - neodstupanje od stavova je sasvim ok, sve dok znaš da to što je daljnje postavljanje svoje glave kao mete za kamenice ne samo nepotrebno, već čist mazohizam. Jedino ako voliš da budeš psihički jeban na sto i jedan način, da bi na kraju glumio mučenika ili humanoidni bilbord koji će celom svetu da govori: "ja se nisam prodao, nisam odstupio, držao sam se svojih stavova, a oni me mrze!"
Kontaš, nije problem u stavovima, imanju istih i stajanja iza njih - to nikada neće biti problem. Problem nastaje kada je očigledno da debelo grešiš, da sam sebi kopaš raku i biraš što kreativniji način da izvršiš suicid.
Da se razumemo, mnoge humanoidne jedinke se ovako ponašaju zbog toga što imaju dobre namere. Samo, negde u izračunavanju jednačine sa 2 nepoznate su žestoko pogrešili, tako da su dobili nejednačinu sa 22 nepoznate. Gadan zajeb, veoma gadan. I bolan.
Uposlenici stranih kompanija u zemlji. Domaći izdajnici nisu ni približno toliko plaćeni.
Šaljiva konstatacija na račun likova koji furaju zapuštenu, glomaznu bradu, a da pritom ne pripadaju svešteničkom koru.
- Ej ćao Bore, šta ima?
- Opaa, divi gavajo, čemu bradica a la Irinej, jesi dobio parohiju?
Ovo je stari izraz koji upozorava na takve ljude.
To su ljudi koji su pročitali jednu knjigu i drže se toga što su pročitali u njoj i smatraju da je to sva pamet ovoga sveta.
Najčešće su to fanatici koji čitaju Kuran, Bibliju, Mein Kampf , Marksov KAPITAL i takve knjige.
( što se tiče biblije i kurana ne želim da vređam ničija religijska osećanja )
Prvi intimni trenuci u muško-ženskom odnosu.
Kad ubijaš i istrebljuješ tigraste, a ove naše komarce puštaš da se slobodno hrane tvojom krvlju.
- Komarac!
- Gde?
- Eto ti ga na leđima?
- Je l' tigrasti? Ubij ga!
- Nije, ovaj je naš.
- Aaa... Ako je naš, neka ga onda, neka doji.
- Pravi si patriota, Mile
- Služim otadžbini, Đuro
Stanje koje nastaje kada shvatiš da bi lakše očistio naftnu mrlju u Meksičkom zalivu nego godinu u junu.
Više nego obične kockice. Metaforički to su kockice našeg života. Njima smo se nekad igrali, igramo se sad ili ćemo se opet igrati svi mi. I oni bogati među nama,koji za svoje rođendane uvek dobijaju najveće komplete, koji sa lakoćom po uputstvu grade velike zamkove, brodove i svemirske letelice, u svojoj iluzuiji živeći životima moćnih kraljeva, opasnih gusara, intergalaktičkih svemiraca, svi oni kojima se kao po uputstvu sve kockice uvek besprekorno uklapaju. Sa druge strane njima se igraju i svi oni među nama koji sebi ne mogu priuštiti te veličanstvene zamkove, gusarske ili svemirske brodove, oni koji svoju dečiju fantaziju pokušavaju da istinski prožive neprestano je dopunjujući svojom beskrajnom maštom dok grade svoj skromni kaubojski zatvor ili trkački autić koji su im roditelji jedva kupili, ali oni koji uprkos mnogim izgubljenim kockicama, uprkos iz besa iscepanim uputstvima, uprkos mnogim izgubljenim danima detinjstva, nastavljaju da se igraju njima, da ih uvek iznova i različito kombinuju, da ih porušene neprestano podižu, da veruju da će jednom na kraju napraviti neku svoju veliku tvrđavu, neki svoj gusarski brod, neku svoju svemirsku letelicu, i pre svega oni kojima se uvek javi dečiji smešak među usnama onda kada čuju ono skoro nečujno "klik", onda kada shvate da su se njihove kockice uklopile.
Čovečuljak koji šutira loptu, natpis 'South Africa 2010', puno boja i tako to, poprilično kreativna sličica, kao i svaki drugi logo... Ali ne, pobogu, zašto bi to mogao da za ceo svet ostane običan logo, kada ljudi koji nemaju pametnija posla u njemu pronalaze rasističku poruku, simbol satanizma i slično.