Najžešći bedak. Kao dete bez osmeha, zima bez snega, veza bez seksa. Sve je tu, ali ipak nešto fali. Nije to ono najvažnije, može se igrati i igra se bez mrežice, ali ona je neki šlag na torti koji presudjuje na kom će se terenu igrati.
Lik1: Ajmo na školski teren, biće valjda basket. Lik2: Ma daleko brate. Ajde kod mene u naselju ima koš. Lik1: Ma jok, nema mrežice. Lik2: A da, to je maler. Ajde nadjemo se na raskrsnici oko petice.
Tehnika i veština upotrebe pravog slenga u pravim trenucima. Iskusni pratilac Sleng Šuija zna tačno da razazna koji sleng da koristi kad je sa ortacima, kad je s ribom, kad je u školi ili u bilo kojoj drugoj situaciji. Baš kao i Feng Šui, izaziva protok dobre energije u životu jer odabirom pravih slengovih termina možeš daleko dogurati, i pomoći sebi kod sticanja dobrog utiska kod nekih ljudi.
-Ćao, mala. Šta radiš ovde sama? -Evo ništa, pijuckam ovo. Otkud ti? -Evo, video te, pa reko da dođem. Ček sekund. E, konobar, daj jedan rubinštajn! -Čujem, rešio si onu stvar sa Markom, što je smarao Maju.. -Aha, pao je jedan aplauz, napravio sam fresku od njega.. -A, pa super, branio si je.. -Taj stil, k'o takne ljude koje gotivim, obrao je bostan.. A to uključuje i tebe.. :namig: -Ijao, stvarno, gotiviš me? E ček samo da popijem ovaj martini, pa možemo kod mene na kaficu, ako me razumeš.. -Naravno, dušo, mojne žuriš..
Oh, meni, blagog li muzičkog ugođaja! Sergej miluje svojim talasajućim glasnim žičicama audio-vizuelni kompleks jednog, u srce pogođenog, čoveka. U stvari, ne čoveka, već ljudine, jer ljudina ne brine šta o njoj pričaju, ljudina ne krije da se raspamećuje od bensedina i sveže smiksanih numera Sergejevih kad mu muka srce mori. Ta žena, žena sa deficijencijom srčanog lokaliteta, što gazi po egu našeg junaka, nastavlja da kidiše na gladne, a neiskusne gospodinčiće. Ta žena ostavlja za sobom uplakane grdosije dimenzija prosečnog terenskog vozila, kiteći ih karakterističnostima pretpubertetske curice koja je upravo odgledala Titanik i nije joj jasno što se Dikaprio ne trlja sa ženama u vodi kako bi se ugrejao i spasao.
Ali, nade ima! Ruke same klikću na jutjubov bukmark, naslov pesme se kuca gotovo refleksno, i pred mučenikom se stvara lik izražajnih jagodica, a dobroćudnih očiju, lik Sergeja Ćetkovića. Taj čovek zna šta je muka, te svoje iskustvo u plođenju mnogih mladih i starih, a dobrodržećih dama bezuslovno transportuje u ganglije povređenoga.
Povređeni ubrzo prestaje da cmizdri, lice gubi odlike brkatog smuđa, a junak je spreman za nov lov. Sergej iscelitelj.
-Molim Vas, dva diska za dušu od Sergeja, jedan ću da slušam, a drugi da slomim kao žrtvenu oblandu.
Opomena onome čije psihofizičke sposobnosti cenimo daleko manje nego svoje.
-Evo ti lopta, upropastiću te k'o djus-vodka maloletnicu, nećeš pet koševa dati! -Kako misliš?! -Lepo, kući ćeš ići pocepane majce, poljuljanog ponosa i otežanog disanja sa potrebom da se poveriš mami! Igraj!
-Čekaj, stoj, pauza!! Nemam daha! -A još maaalooo ljuuuubaviiii!!! -Šta malo? Kad sam rekao da ću 31og čekati Novu godinu sa tobom, nisam mislio na Srpsku! -A moooolim teee... -Mrš bre! Nisam ja kurac našao na ulici! Idem napolje da ga stavim malo u sneg... Doneću i tebi malo.