Razvijati se. Napredovati. Od nižega prema višemu, od prostoga ka složenom.
- E, idemo večeras? - Dećete? - Aa, izlazimo. - A mene se ne zove? - Pa kad evoluiraš, možda te i budemo zvali. Niko ne želi da te nosi na duši posle dva mala, a kamoli do taksija. A to je samo pivo. Kad naučiš sa rakijom, možemo razgovarati.
- Jesi čuo, Jeca evoluirala? - Majke ti, šta je, daje u dvojku? - Pa i to, nego operisala grlo pa sada ide do jaja! - Baš do jaja? - Baš! - Svaka čast!
Ustadoh jutros rano, jebemliga, izgleda je padala kiša sinoć, sve mi nešto klizi. Kakvog god posla da se u'vatim, a ono ide k'o podmazano. Tako Vam je to kad ste puž. Zna da bude loše samo ako ste nečiji muž, kao ja npr. Puževi su poznati kao patofne, nemojte da Vas izgled vara. Žena se budi sa doručkom u krevetu dok mi muževi rintamo za oboje. Kažu ljudi: 'lako je vama puževima'. Kurac lako, kažem ja ljudima. Još ako ste profesor istorije kao ja, 'lako' je za vas misaona imenica. Deca sporo uče, slabije usvajaju gradivo, a da bi bilo još gore, kasne na predavanja.
Neki genijalci još uvek uče osnovne stvari. Prvi i Drugi sluzavi rat su kao dva svetska kod Vas ljudi. To treba svako dete puž da zna, za to rušim. Nazovite me okrutnim, ali jednostavno ne dopuštam toliko neznanje. Tu su u prvim redovima ginuli naši preci, ali i izvojevali značajne pobede, poput Bitke na Barici, koja je odjeknula u celom svetu. Protivnik je bio slomljen, a mi smo povratili srce svoje otadžbine, tzv Lužačku puževinu, i da ne nabrajam dalje, verovatno ste upoznati sa našom istorijom.
Zato je ovaj dnevnik posvećen, Vama, Srbima, zbog osobina koje su nam ekvivalentne.. Mnogostradalna povijest, veliki i hrabri junaci i malko sporije reagovanje na spoljašnje tlačenje... To je ono što nas čini ljudima, a Vas puževima u tmini ovozemaljskog života.
Čudni i ćutljivi komšija. Filozof i realista. Klasičan Stranac. Razotkrio je sve ljude, podelio ih na glupe i zle a zatim se posvetio sebi.
Živi sam u malom stanu - coba šankom podeljena od kuhinje i mali toalet. Fotelja preko koje je bačeno odelo, crno-beli televizor nije paljen mececima i mali prozor pored kojeg je nepoznata, jednobojna zelena biljka u jednobojnoj, jeftinoj saksiji.
Svoje obaveze obavlja na vreme ali nikad i nigde ne žuri. Odavno je prozreo čitav svet. Razgovor retko kad prvi započinje dok su mu odgovori kratki i jasni.
Pomaže poznanicima kad to od njega zatraže, ali se ne upušta u dubinu. Drži distancu. Gospodin. Niko ga ne ometa - ne poznaju ga dovoljno - osim njegove prelepe devojke u žutoj haljini koja ga ume dirnuti i koja je pala na njega... A kako i neće, sigurno je izvrstan! Ista ona koja dobije odgovor "svejedno" kad ga pita "hoćeš li me oženiti", ali je još uvek tu. Kraj njega.
Ima jednog prijatelja, koji je doduše malo problematičan, mada činovniku to ne smeta, prihvatio ga je takvog kakav jeste.
On ne brine za život. Zna da ga čeka smrt, i da će kad tad napustiti ovaj svet. Kao i svi mi.
Kmetuša, šana, jašarka. Uber ljanka obavijena aurom što smrdi na pivo i vnugo. Obična zemljuša koja svojom pojavom poziva apokalipcu.
Odelo siđoške i ime Svetlana, plus tri jutra zemlje ispod nokta kažiprsta. Dok tvoj labud miruje u jezeru snova, ona bezuspešno i neiskusno maše sifončinom neprimečujuči dlakurinu pored brandže.
Sve da je poslednja sa rupom na planeti, pre bi popio vodu iz čistača za vece šolju i time ubio erekciju nego nju gužvao.
- Odosmo kevo!
Dovedi tu prokeljku Ctojanku u stan i sutra, da oguli krompir noktima.
Ostati dosledan onome čega ste se držali poduže vreme, odnosno neizneveriti stečenu publiku! Dakle, ako si počeo zašavši u dubinu, onda i nastavi. Dok bi u suprotnom zaradio etiketu malog sisavca.
- E brate, treba da mi rešiš onu skaniju od prošlog puta, samo sad nije za mene, za nekog ortaka. - Znam ja te vaše ''ortake''. - Ma daće i crvenu ako treba. - Ne znače mi pare ništa. Znam ja njih dobro, a i ti! Šta ti? Otkud tebi ideja da ja stalno mogu da sredim, 'ajde reci mi! Znam te, hvališ se tamo kako imaš dobru vezu. Tako će i on. - Ajde bre, šta pričaš gluposti, kad si se u kolo ufatio, treba i da igraš. Sad, okreći! - Ne! - E Žuti!
Kako među starijim narodom kruži priča da su sportisti kulturni, pametni, lepo vaspitani - uglavnom, momci za primer - stoga se od njih očekuje poštovanje prema starijima (pomoći matoroj babi da pređe ulicu, sagnuti se ako joj ispadne novčanik i vratiti joj, a ne pobeći, dobrovoljno se javiti da joj prenesete teške kese iz radnje, itd...) te se svaki od ovih gestova može okaraterisati kao sporcki.
- :matori dolazi u kladionici: Hajde momci molim vas neko od vas da mi pomogne da prenesem plinsku bocu. - Aj deda! - Mene stare kosti, mene leđa bole, ne mogu ja to! - Kuda deda? - Na treći sprat.
:preneo je:
- E baš si pravi, sportski gest! Vidim ja kako ti igraš fudbal ovuda po kvartu. - Pikam pikam deda. - Evo za pivo, na , nemoj da se ljutim!
Poremećaj u čitanju, osobe koje imaju disleksiju često pri čitanju čitaju sve jedan isti red.
Ako vam se ikada pričini da imate ovu bolest, javite se doktoru, dok situacija ne red. Ako vam se ikada pričini da imate ovu bolest, javite se doktoru, dok ne red. Ako vam se ikada pričini da imate ovu bolest, javite se doktoru, dok situacija ne postane ozbiljna.
Postoji i vrsta disleksije kada pri čitanju ljudi zamenjuju mesta rečima u rečenici ali mislim da je disleksija za tu vrstu leka nađena.
Ulazi pljačkaš u banku i kaže: "Vis u ruke pljačka vam materina, ovo je pička!"
Odgovor na švrakopis. Jednostavno, slova koja treba da čitaš više liče na hijeroglife nego ćirilicu, ili latinicu.
1. Primer (Profesor govori pred test) Profesor: Ovako stvari stoje: bla, bla, bla, i za kraj znajte da ono što ne mogu da pročitam ne priznajem! Nisam vam ja Šampolion!
2. Primer A: Maro, jel ti pomog'o onaj recept, što sam ti dala za zimnicu. B: Onaj od prošle godine? A: Da, taj! B: Ma kakvi, crna Slavka, k'o da si hijeroglife pisala. Pola nisam mogla da rastumačim. Pa nisam ti ja Šampolion? A: Kakav šampion?!
Neprimećena spoljašnja promena određene individue. Ili pak nezainteresovanost drugih da je uoče, indiferentnost prema istoj.
- A onda je ušla ona, lepša nego ikad, sa frizurom od deset crvenih, haljinom kao u devetnaestom veku, lepog osmeha i očiju, iz nosa joj je virila slina. Zelena, gusta. A drugi to nisu primećivali, kao da se takva rodila.
Niko drugi nego vi. Proizvod mašte. Imaginarna osoba iza koje se krije vaš lik. Često uziman za primer pri tajanstvenom jadanju, pričanju anegdota, traženju rešenja problemima i blamova sa kojima slušalac nije upoznat. Naime, drug se uzima kao primer ne bi li ostalo neotkriveno da je priča o vašem 'drugu' zapravo priča iz vašeg života i da se odnosi lično na vas.
-E brate, druga hoće da bije neki lik, šta da mu kažem? Tražio mi savet. -Pa ja u tome nemam baš puno iskustva. -Da popriča sa tim likom ili šta? Lepo da probla na finjaka da sredi sve? Ili da čeka da ga napadne pa da se brani? Možda čak i sačekušu da mu napravi?