Rečenica kojom devojke muvaju momke u američkim filmova i serijama i obratno, tzv. pickup line. Tu rečenicu od naših devojaka u srpskim filmovima teško da ćete čuti, a ril lajf da ne pominjem.
Strendžerka: Ekskjuz mi, haj, ken aj baj ju a drink Srbin 1: Brate, šta kaže ova, ’leba ti? Srbin 2: Mislim da hoće da joj platiš piće Srbin 1: Pa i nije neka riba al ajde, oću, prevedi joj... Srbin 2: Maj frend vil baj ju a drink Strendžerka: Nou, nou, aj vont tu baj him a drink Srbin 2: Brate, ova hoće tebi da kupi piće Srbin 1: A? Jel ona bre normalna, što ona meni da kupi? Srbin 2: Sad ću je pitam. Vaj du ju vont tu baj drink for maj frend? Strendžerka: Ajm Ešli from Ju Es Ej, end aj tink det jor frend is kjut Srbin 2: Amerikanka brate, a izgleda da se loži na tebe i da hoće da ti kupi piće kako bi je plodio Srbin 1: Šta bre? E nema šanse, oni misle da sve nas mogu da kupe, e pa ja nisam na prodaju, da je neka pička pa i ajde, da joj kažeš da ide u tu Ameriku i neka kupi nekog crnca ili nek se jebe sama... Srbin 2: Maj frend daznt vont tu hev seks vit ju Strendžerka: Vot? Ar ju krejzi? Fakin S(e)rbs… Srbin 2: Ode brate, naljuti se, rekla nam da smo ludi i da se jebemo Srbin 1: E taj deo sam razumeo. JEBI SE I TI MAMU TI JEBEM AGRESORSKU!
"Kul" devojke( lat. curve stupendus) su posebna vrsta. Na prvi pogled se mogu pre poznati po izrazitoj visini,jer uglavnom nose visoke štikle.Takođe su izražene zbog naglašene šminke i tone pudera,koji se uglavnom presijava na suncu koliko se otopio. Mozak ove vrste je večita enigma,jer se uglavnom ponašaju kao da nemaju isti. U vreme parenja, koje je obično na leto, ispuštaju nekontrolisane krike i veoma glasan smeh kad su u društvu drugarica, kako bi privukle pažnju muškog pola. S druge strane, privlače određenu vrstu muškaraca ( lat. šabanus debilicius), koja ne može da odoli tako lepoj pojavi, kao što je malopre navedena vrsta. Najaktivnije su noću i žive u grupama.
Prokletstvo koje najbolje razumeju oni koji su se rodili i odrasli u nekom manjem srpskom mestu, pedesetak kilometara od prvog većeg grada. Rođenjem osuđeni tu da žive (bar do 18. godine), stanovnici tog mesta prokleti su ovom kletvom ni krivi ni dužni.
Prokletstvo malog mesta (u daljem tekstu "PMM") odnosi se na one koji su ceo svoj život proveli u njemu, bez odlazaka, oni su tu pošli u školu, našli prvu devojku, završili školu, zaposlili se, oženili i ostarili tu.
PMM je razlog zašto svoju bivšu devojku ili momka moraš da sretneš bar jednom u dva dana, hteo ili ne. PMM te osuđuje da svaki dan, hteo ili ne, provodiš u društvu istih ljudi, da kupuješ kod istih trgovaca, da srećeš iste ljude i da pričaš o istim ljudima. PMM je zaduženo da proširi najnoviji trač i rekordnom roku, upravo zato se u tom mestu uvek zna ko ima novu devojku, ko nema (više) devojku, ko se kim posvađao, ko je umro, a ko je dobio dete.
Svako malo mesto, ima svoju glavnu ulicu, zatvorenu za saobraćaj i prepunu kafića u vreme leta, a praznu i tihu u vreme kada deca idu u školu, a matorima ne pada na pamet da izađu iz kuće, tj. uglavnom zimi i u jesen. U toj glavnoj ulici sve se zna. Zna se ko sa kim i gde sedi i pije kafu, ko sa kim izlazi da šeta. Svaki par iole malo vredan pažnje se šeta tom glavnom ulicom od prvog dana svog zabavljanja. Prednost malog mesta je doduše to što se retko dešava da momak startuje devojku greškom, a da ne zna da je ona već zauzeta. U malom mestu se tačno zna ko je sa kim i koliko dugo. Čak iako vas to ne interesuje, vi to znate. Znate neke od najbitnijih detalja iz života ljudi sa kojima ste progovorili dva puta u životu, zadnji put kritikujući kišu dok ste čekali red u lokalnoj pekari.
Malo mesto ima bioskop, glavnu ulicu, gomilu kafića, par supermarketa, nekoliko banki, par visokih zgrada, osnovnu školu i lokalnu gimnaziju, kao i ostale državne i opštinske institucije što je uglavnom sve što vam treba za normalan život. Ipak, to je retko kome u tom mestu dovoljno, te srednjoškolci i studenti prvom prilikom beže u prvi udaljeni veliki grad gde upisuju školu i gde se napokon prilikom upisa fakulteta sele i izdaju sobu.
Oni drugi, koji su tu rođeni, ali su se nešto ranije preselili u neki veći grad i tamo odrasli, rado se vrate u svoj rodni grad kako bi opet slušali lokalne tračeve i družili se sa ortacima iz detinjstva. Tamo je sve blizu i sve je na dohvat ruke.
-Blago vama čoveče, kako bi ja opet živeo ovde, sve vam je tu. Centar na pet minuta, teren za basket iza ćoška , sve ti je ispred nosa. -Monotonija bre, znao bi da si ovde svaki dan, ti dođeš jednom u mesec dana i presediš ovde leti. -Misliš, kod mene u većem gradu nije monotonija? Ovaj grad bar ima dušu.
Izraz koji se koristi cesto, uglavnom kad vas niko nista nije pitao.
Ona :,, Prvo idem do poste da platim neke racune, zatim do banke da dignem kredit, pa da pokupim decu. Uopste ne znam kako cu sve to da stignem!`` On; ,, Jebiga, bas ti je naporno .`` Ona : ,, Joj, ma ne pitaj me nista!``