Razgovor koji vodiš sa samim sobom u poslednjem ispitnom roku.
'Bem ti sitno žito!! Ne seri da mi naletelo ovo pitanje?! Jao, Lazare, jebem te malera!! A lepo sam osetio, i Crni kad me zajeba! preskočio lekciju... šio-mi-ga-djura, preskočio lekciju! Sve nabubao smrad..jaooooo.. šta pišu ovi ljudi, sunce ti?? Dobro, skoncentriši se, smiri se, ima nade! Idemo na drugo pitanje, polako! Leleee! Padam...Padam sad je zvanično! A ne smem da padnem, jebo ga ja.. poslednji rok, šta da kažem kevi?? A ćaleta sam već obrlatio da sam dao uslov.. e, moj Milovane!!! Hranio si idiota!! Ček, stani, opasulji se, još ništa nije gotovo, a Crni se ubi od pisanja, šta piše, ruka mu se osušila, šta piše kad smo zajedno učili, proklet bio dan kad sam seo d' učim s njim!!?? I reko sam lepo da neeeću više pivo da cirkam pred ispit, reko sam lepo, nema više bludničenja!!! Pazi bre, Sanja što se razgolitila majku mu! Ima mala potencijala, ipak nije suva štreberka jebem joj sve po spisku, što se ovako nije skidala kad se ložila na mene onomad?! Došla da popravi devetku, osećam, mater joj štrebersku. Eeee, gde je meni devetka??? Pa, ja da imam devetku ja bih sad u kafani ispod stola bio, a na uvce bi mi išla neka Tomina, PU! Nemaš sreće, Lazare, nemaš sreće, pa da ga jebem! A jebeš kurvu, šta ću s ispitom, serem mu se usta, na Megatrend sam treb'o, za bolje nisam, pička mu materina, i ovce bi bolje sačuvao na livadi nego što ću ovaj faks da završim!! Sudbino kleta! Uh, ništa..... Jebeš ga, iz kuće da bežim dok se ćale ne o'ladi, pa sledeće godine.... a u kurac!!
Retko ko ovo nije izgovorio. Kaže se pri velikoj iznerviranosti i neverici, jer se dotična radnja/stanje/zbivanje ne odvija po zakonima fizike, ili se odvija doslovno po Marfijevim zakonima. Važi i za situacije kada nešto ne funkiconiše, a po zdravom razumu bi moralo.
1. Matice i šrafovi isparavaju na 20°C posle spuštanja na sto; 2. Ortak daje gol sa Danijem Alvešom iz ubaca; 3. Uezbe neće da uđe ni posle dva okretanja; 4. Prvi ispod lajne za džetbu; 5. Debeli ćevabdžija ne oprašta manjak od 6 dinara dok ti creva zavijaju...
3... Čovjek čije su ime klinci izgovarali često i olako koliko i riječ „boem“, kad bi se sa terena preselili u kafane, ne znajući da, i za jedno i za drugo, treba mnogo više rada i odricanja. Još jedan koji se nije uklopio u šampionsku viziju KK Crvena Zvezda, i proglašen netalentovanim. Neki zbog ovakve odluke KK Crvena Zvezda Sudbinu nazivaju kurvom, a neki samo misle da je obična bolest u pitanju. Otišao čovjek u KK Partizan, i objasnio neke stvari. Nema potrebe za statisikom i brojem medalja, trofeja i ostalih kurčeva, niti je potrebna gomila novinara i komentatora koji sline za njegovim potezima, dovoljno je bilo gledati ga da bi se shvatilo koliko je veliki igrač bio. Nažalost, neki su osuđeni da poslije njega kasnije gledaju Markovića, Teodosića...
2...U prvom redu, uloga pleja je da razigarava saigrače i da ne sere previše, a velikog igrača da iskoči kad je najteže i težinom svojih muda prebaci težinu situacije u svoju korist, te izađe kao pobjednik. Sale Nacionale je to radio.
Istanbul, devedesdruga. Partizan – Huventud. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto k'o pasulj. On je to radio tako da se činilo da je samo potrebno izaći na teren i biti šampion. Od NBA zvijezda razlikovalo ga je samo što ima više kose na glavi pa je uskoro i taj problem riješio.
Devedespeta. Ukinute sankcije. Evrposko prvenstvo. Jugoslavija- Litvanija. Finale. Strp'o čovjek 20 i po koševa, trojke 9/12. Drugim riječima, natjerao Litvance da mu se previju preko koljena, skinu gaće i dobiju po guzici.
Poslije OI 1996 i srebrne medalje, otišao u Portland i ubrzo se vratio. Nakon 8 utakmica, skontao je ono što Darko Miličić još uvijek ne konta,i neće ni skontati. Želio ja da igra košarku a ne da sjedi na klupi i bude glupi Evropljanin kojeg će trener ubaciti samo kad treba nekom rame izvaliti u odbrani. Želio je da on bude taj kojeg će svi željeti da zaustave. Nije želio da Sudbinu samo nazove kurvom i odustane i uhvati se prvog šatora pod kojim pjeva Maja Marijana. On je zgrabio Sudbinu, navio je preko stola, pokido košulju, jednu ruku metno na sisu, drugom pokid'o gaće i zabio do jaja.
Cijevi pušaka još se nisu ohladile od krvavog rata, a Jugoslaviju i Hrvatsku Sudbina je natjerala opet da ratuju, srećom, na parketu. Iako smo ratom rekli šta mislimo jedni o drugima, ostao je utisak nedorečenosti koji je trebalo ispoštovati. Rimac. Tri slobodna. 62-61. Đorđević. Uhvati čovjek loptu nekoliko sekundi prije kraja, otrči do protivničke trojke i pogodi u posljednjoj sekundi. Prosto ko pasulj.
Postao je i svjetski šampion, i trener, i na oproštajnoj utakmici pogodio trojku u posljednjoj sekundi, i mnogo toga još... I ko zna gdje mu kurva Sudbina sprema novu zamku, nije ni bitno, kladim se na njega.
1... Heroj. Ideal kojeg ova balavurdija nije dostojna, a kada to shvate, i počnu da rade k'o u rudniku, onda će od naše košarke da bude nešto.
Kada odeš nespreman na ispit i zaokružiš odgovore koji ti zvuče najtačnije. Prolaznost je slična onoj kada odigraš egzibicioni tiket od 16 parova u kladionici.
Lik 1: Tebra kako prošao ispit s'obzirom da opet nisi učio? Lik 2: Ma otišao odigrao tiket i izašao, standardno. Lik 1: Lud si brate, daj nauči jednom pa da bude sigurica
Biti džentlmen znači biti istinski muškarac, biti Pravi Džentlmen, doći do određenog nivoa ponašanja i življenja koji podrazumeva integritet i zasluženo poštovanje. Nešto čemu bi svaki primerak mužjaka koji je prestao da sisa palac i otarasio se edipovskih želja da sisa kevu trebalo da teži.
Posebno kod nas na Balkanu. A još posebnije zbog postojanja ruralnog mita o Balkancu kao mačo Tarzanu, jebaču i "frajeru", koji inače ne postoji. Ako igde ima manje mačo muškaraca onda je to u našim krajevima, stoga balkanci kao stereotip uopšte i ne postoje. Fejk iskarikirani šovinizam sa primesama pičkopaćeništva se ne računa u mačizam.
Džentlmen nije gospodin, gospodin može da bude svako ko iskešira dovoljno za Hugo Bos odelo ili je spreman da proda bubreg ne bi li mu italijan fegetlija po meri sašio sako i upario kravatu sa gaćama. Da su gospoda džentlmeni, imali bi punu skupštinu istih, ali nažalost ako bi smo skupštinu nazivali po tome ko u njoj obitava, mogli bi komotno da je zovemo i štala.
Pravi džentlmen mora da bude oličenje ravnoteže u svemu. Da balansira na desnoj nozi dok levom šutira kretena u dupe, u jednoj ruci da ima knjigu dok drugom pokazuje srednji prst sistemu, jednim okom da gleda napred a drugim da merka konobaricu. Mora da bude svestrana osoba, sposobna za sve ali ne i spremna na sve. To razlikuje dileju koja pokušava da probije glavom zid od džentlmena koji zaobiđe zid, uzme pneumatski čekić, sruši ga a onda se vrati i pregazi preko njega. Džentlmen u životu radi ono što voli ali time ne ugrožava druge, ne smeta i ne smara o tome. Veoma je važno ne biti smarač, ne dosađivati svojim stavovima kada niko nije pitao za njih, ne drobiti uvek o istim temama i ne siliti sa duhovitošću. To je odlika Pravog i tu se dobro ocrtava ona ravnoteža što sam je spomenuo. Biti nametljiv kada treba ali ne stalno, imati smisla za ofanzivu i defanzivu, taktičnost je džentlmenska vrlina.
Još par stvari moram da spomenen u vezi džentlmenovanja, jedna je veoma važna, a to su žene. Istinski Pravi poštuje žene, tu se razlikuje od Balkanca koji je i dalje zaljubljen u svoju mamu jer ona zna da ujutru voli prženice sa babinim džemom i kafu sa jednom i po kašičicom šećera i najradije bi se oženio mamom ili ženom koja je podobro emulira. Dakle, poštovanje prema ženama je osnova odnosa sa njima. I da se ne shvati pogrešno, da naglasim, poštovanje a ne lizanje dupeta radi dobijanja pristupa međunožju suprotnog pola. Da bi neko bio Pravi Džentlmen, mora, nažalost tako je, da ima samo jednu ženu. Zašto? To je jednostavno pitanje sa komplikovanim odgovorom. Da bi se razlikovao od ostatka muške populacije i da bi ostao koncentrisan na važne stvari ne sme da landara k'o muda za veprom. Od toga boli glava, nije higijenski a nema ni smisla. Koncentracija je važna jer se tako fokus prenosi na druge važne stvari u životu, a to žena može da postigne sa Pravim. A i super su žene, ponekada daju smisla besmislu, ponekada oduzimaju smisao svemu ali zato uvek, uvek prijaju.
I zadnja stvar u ionako predugačkoj besedi je poštovanje. Poštovanje ne kao usađen refleks učtivosti koji besmisleno podseća na nekadašnje ideale i obrasce ponašanja već poštovanje kao odraz zdravog razuma i kulture. Da dam jedan banalan primer: Uđeš u GSP, sedneš, do tebe dva starca drve o tome kako je omladina iskvarena, drogira se i generalno kurcu ne vredi, onda te jedan od njih pogleda "ustaj konju, ja sam četresšeste bio na radnoj akciji" pogledom. E sada, takvoj bagri ne treba ustati da mu život ovisi o tome, nije lepo biti fin prema debilima koji te bez upoznavanja okarakterišu loše, besmisleno je i nimalo logično. Po meni, ne bi bilo kulturno ustati takvom čoveku jer reakcija na nekulturu treba da bude sam još veća nekultura, bahatost a ni fizičko nasilje ne bi bilo na odmet. Što opet dovodi do jednog obrasca kojim bi džentlmen trebalo da se vodi. Ko tebe kamenom ti njega nikako hlebom nego pištoljom ili bombom. Ne oko za oko nego glava za jednu dlaku sa dupeta. I po meni, to je skroz ispravno i pošteno. A treba da funkcioniše i u drugom pravcu, ko tebi džak oraha, ti njemu dva džaka oraha dogodine kada tvoj orah rodi. Džentlmen je bolji prema onima koji su dobri prema njemu i gori prema onima koji su loši prema njemu.
Stavka koja se poteže u 95% mećal rasprava. Ona nije argument koji neko poteže u svoju korist. Ona je onaj krajnji smirivač situacije. Finalno slovo mira.
Mejdeni su Mejdeni je izraz toliko jak i postojan, da svaka metal glava mora se prikloni toj izjavi i zakopa ratnu sekiru što je ponela iz moš pita da se raspravlja sa svojim mećal kolegom koji ima malo drugačije poglede ka istoj temi.
Postoji narodno mećal verovanje da, ako se ne smiriš kad ti neko kaže Mejdeni su Mejdeni, da će ti se Edi najebati svega milog i dragog, živog i mrtvog sledeće večeri.
Jednostavno, nešto što absolutno i uvek smiruje negativu i nervozu.
Devedesete, rat.
- Fakat Slobo, sad si ga usr'o. Najebaćemo vam se mile majke, samo da znaš! Samo čekaj dok se smrači!
- Crkni Franjo, govedo šahovničasto, izdao si nas tako da bi ti se Branković bacio na kolena i vikao - tič mi, mestr! Haha - MESTR. MESTR. Mestr of papetz pul..
- O mater ti, jesi se i ti navukao na to, je l'? I ja slušao prije neki dan, lete bombe, a ja se divim Klifu.
- A jebeš ga, nije loše, samo ti znaš da ja ipak volim Megađed! ŠTO ĆEŠ I VIDETI, pička ti materina, kad krene simfonija!
- Ma idi u kurac bre Slobo, kakav bre Megađed.. S'ti kršten?! Auuu, za ovo će te specijalci strijeljati kad vam udjemo u parlament, majku ti pokv..
- Ma dobro bre Franjo, ajde nemoj pušit' kurac. (u pozadini preko telefona čuje se ''Infinite dreams'')
- JE L' BOGA TI, jes' se ti to ogreb'o za novu kasetu Mejdena? Je l' ja to dobro čujem?!
- Jesam vala, poslala mi Margi Tačer, 100 kuraca imala dabogda za to, još izneveravam da je stiglo. Otkud ti to znaš jebote bog, i ti slušaš Mejdene?
- Mejdeni su Mejdeni, Slobo.. Bi l' ti to meni ikako mogao poslati da preslušam? Vamo sranje, haos, još gore nego kod vas, znaš već..
- Mejdeni su Mejdeni, Franjo. U ratu smo, znaš to. Ali ja imam moralnu obavezu da ti prosledim ovo. Tako da, očekuj pošiljku prekosutra maksimum.
- Hvala ti k'o bratu! Nego.. Nešto razmišljam.. Da se manemo mi ovijeh govana i ratovanja? Dovoljno metala na toj kaseti ima da zamjeni svaku od ovijeh pušaka što smo poćerali jedni na druge.
- Da znaš da mudro zboriš. Moglo bi se to iskombinovati.
Ništa nas ne sme iznenaditi. Spremno dočekati svaku nevolju i izazov. I fizički i psihički biti pripravan na sve.
-U prošlu subotu sam prodao kravu na vašaru. -Opaa! Ajmo da častiš... -Častio ja na licu mesta. Pravac pod šatru sa ortacima, pevaljka na sto, mi pod stolom, kurave oko nas ko hijene kad osete plen. -I? Jesi se otvorio? -Ču otvorio? Ode krava ko da je bilo nije... -A šta kući? Mislim, kad si došao... -Došao sam u zoru. I bio sam u pripravnosti. Ćale je čuo da sam sjebao lovu i čekao me iz vrata u zasedi, s nekom letvom. -Auu! -Pa da, i njega sam eskivirao, i nastade jurnjava po dvorištu, kad iskoči deda iz štale sa govnjivim vilama u rukama i viče ''Teraj ga na mene, da mu ja presudim!'' -I deda bio u pripravnosti, a? -Iskustvo brate. Tako je on i ćaleta sačekivao, a i njega njegov ćaća. -I? -Pet šavova i sepsaza dlaku...
Omiljene reci profesora na ETF-u. Takodje, vrlo je cesta i upotreba deminutiva: kockicica, zapreminica, povrsinica...
-Dakle, vidite da se ovde dobija jedan kobasicast izraz... -Imate otpornike R1, R2 i R3 cije su otpornosti 5Ω, 6Ω i 7Ω respektivno. -Dokaz koji sledi je trivijalan (i naravno ima 20 koraka). -Kolega, nismo vam priznali resenje jer ste ga mogli dobiti na elegantniji nacin. (Izgovara i pise 5)