čovek od poverenja, najbolji prijatelj.
- on mi je desna ruka.
- što, jesi li ti, možda, levak (levoruk)?
čovek od poverenja, najbolji prijatelj.
- on mi je desna ruka.
- što, jesi li ti, možda, levak (levoruk)?
Iščekuje konjec svoga bivstvovanja. Visi na litici života. Od smrti ga deli samo stena za koju se drži levom rukom, znojavom od agonije.
Svaki pokušaj preživljavanja i nadanja za istim biva uzaludan, a sve što se čeka jesu grobar i opelo.
- Gde je Mile, je l bacio kašiku?
- Ma drži se taj. Ličanin je to. Čak i doktori digoše ruke od njega, a njemu se ne ide, kaže čeka lopatu, al' joj u susret ne kreće.
Pasta je napustila tubu. Metak ispaljen. Sam čin je izvršen i pokušaj povratka ispada gotovo nemoguć. Opcija undo nije u opticaju.
Juda: E, mogu li ja da vratim ove srebrenike, ako nije frka?
Fariseji: Jebiga bratori, koka je u supi, Brankov most je u onom pravcu, oslobodi se tereta.
----------------------------------------
- Kakvi su rezultati, dve crte ili jedna?
- Zakačila. Koka je u supi.
- Jebiga, kad si vuka ubio, i u jamu ga uvuci.
Kraljina. Car nad carevima. Uber lik.
Dobar za sprdnju, korektan za pos'o. Kompetentan za život.
U društvu poznat kao poštenjačina i retko vrstan šaljivdžija.
Svugde ga ima, sve prati i za sve će naći način.
- E, vidi onu Maju brate, kako je dobra!
- Pa što joj ne priđeš?
- Ma cimam se, kontam krenuo bi' nešto da kažem i ugušio bi' se u sopstvenoj gluposti.
- Hajao, čkopi. Znam ja lika, srediće ti za pet minuta broj i oral, a za ostalo improvizuj. Samo da ga zovnem, ček.
- Ne, si lud? Još samo treba neko da mi sređuje!
- E, nemoj da brineš, on je plava krv, sigurica lik, zahvaljivaćeš mu čitav život.
Povukao se. Nestao, tiho, bez glasa, bez traga.
Da se i ne primijeti. Možda neko, nekad, stane, pogleda, vidi da ga nema, slijegne ramenima i produži dalje. A možda i ne. Sve rjeđe i manje, uostalom.
Ostaće slika na banderi do prve kiše. Broj u imeniku do prve promjene telefona. Samo par slova u nekom tamo arhivu i uspomena. Dok ne izblijede.