Ako recimo neki muškarac umisli da je zec(ili tome slično) i počne da se ponaša i oseća kao zec, a pritom je evidentno da nije zec-pošto je čovek, neminovno je da će posle nekog vremena biti smešten na psihijatriju i biće smatran bolesnim čovekom.
U bolnici će psihijatri pokušati da ga izleče od te njegove bolesne fantazije.
Ali ukoliko neki muškarac umisli da je žena(ili tome slično!) i počne da se ponaša i oseća kao žena, što evidentno nije - kao što ni onaj mučenik od pre nije bio zec, ne samo da neće niko pokušati da ga izleči, nego će se hrpa nevladinih organizacija boriti za to da se ta njegova bolest smatra normalnom i zahtevati od svih njemu bliskih da tu njegovu bolest prihvate kao nešto sasvim normalno i kao njegov lični izbor i slobodu, a automatski dobija i titulu "gay"!
Pa lični izbor i sloboda biranja i onog prvog je bio da živi i da se oseća kao zec i nikog da ga razume, pa da mu pomogne u tome!
Obojica se osećaju kao nešto drugo, a ne kao ono kako su se rodili, a samo ovom što se oseća kao žena se pomaže, a ovaj drugi treba 'ladno da ide u ludnicu!
JA se ovom definicijom borim za prava svih, a ne te tamo neke gay organizacije..!
Borim se za prava ovih koji misle da su zečevi, Napoleoni, itd...
Gde je tu pravda, gde je tu jednakost, gde je njihovo pravo da se javno deklarišu tako kako se osećaju?!
Zašto je samo njima zabranjeno da se osećaju i izjašnjavaju kao ZECOVI?
Golic
Koji obrazuje prav ugao sa svojom podlogom: normalan, uspravan, vertikalan.
- Mišula, kako si?
- Tja, što kaže naš narod, perpendikularan.
Najpoznatiji srpski izum, koji je do tada nezanimljivim, regionalnim, dosadnim i sitnim ratovima, dao šansu da budu u biblijskim razmerama katastrofalni.
Izumeo ga je mladi srpski student-inovator Gavrilo Princip 28. juna 1914 u Sarajevu.
...Teslin asinhroni motor nikada neće imati tu popularnost...
Previše životnog iskustva za običan ljudski vek.
Zamišljam jedan takav primer:
Sa 14 godina mobilisan, 1914. godine. Cerska bitka. Ranjen. Valjevska bolnica. Kolubarska bitka. Povlačenje preko Albanije. Tifus, dizenterija. Bolnica u Africi. Svuda oko njega smrt. Povratak u jedinicu. Proboj solunskog fronta. Ranjen. Juriš do Beograda, 500 km. Izgubio u I Svetsko ratu tri rođena brata, sestru, oca i još mnogobrojne iz šire familije. Onda, dalje do Slovenije. Ostanak na granici sa Italijom još nekoliko godina. Ranjen. Vrbovan u obaveštajnu službu. Ženi se i ima šestoro dece, od kojih troje umire u ranom detinjstvu od bolesti.. Putešestvije po celom svetu do izbijanja II svetskog rata. Ponovo u ratu, pada u zarobljeništvo. Logor ‘Mathauzen’ preživljava sa 40 kg telesne težine. Vraća se kući i saznaje da mu je žena poginula u bombardovanju savezničkih aviona, pred oslobođenje. Ponovo se ženi. Četiri godine traga za decom i pronalazi jednog sina i kćerku u hraniteljskim porodicama. Vraća se sa njima kući. Ponovo radi za obaveštajnu službu, do penzije.
U međuvremenu, njegova deca završavaju visoke škole. Dobija unuke.
Uživa u prepodnevnim šetnjama Kalemegdanom i odmaranju na klupi. U stanju je da dugo gleda ušće Save u Dunav, satima. Posmatra dve vode koje se pred njim sastaju i seća se svog boravka u zemljama odakle izviru. Misli mu se zapliću, pogled zamuti. Ništa oko sebe ne čuje.
Onda ga prene oštar udarac u klupu. Trgne se i vidi lice mladog dečka, kao što je bilo njegovo kada je prvi put mobilisan. Junoša u jednoj ruci drži limenku piva, kao i njegovo društvo, preko glave im navučene kapuljače, jedva im razaznaje lice u sumraku. Pomisli u trenu da je on je njihovim godinama u ruci držao pušku i šajkaču na glavi. Razjapljenih usta, sa pivskom penom na uglovima usana, onaj što je šutnuo klupu, urla na njega:
- Š’a si zin’o fosil? Čekaš grobara? Bolje ne čekaj, skoči sam dole, i hi hi hi...
Celo društvo se kida od smeha.
On se samo prekrsti, promumla nešto sebi u bradu, lagano ustane i pođe kući.
Umire u snu u 98. godini, umalo da doživi i bombardovanje. Na njegovom grobu bi trebalo da piše:
Anastas Petrović
1900-1998
prošao sito i rešeto
Termin koji distancira fuksu koja je dala oglas u rubrici nega lica i tela od ostalih smrtnica koje za iste pare gnječe klijentelu čuku vremena i moraju imati nadlakticu u rangu vozača FAP-a iz 76-e.
Poziv iskusnog
- „Halo?“
- „Dobar dan. Pročitao sam vaš oglas za masažu.“
- „Da, izvolite?“
- „Kolko je pušenje?“
- „Sa završnicom u kondom 15 evra, u usta 20 evra, a sa završnicom na uramljenu sliku Alije Izetbegovića 25 evra.“
- „El može Alija za dvajes?“
Poziv naivnog
- „Halo?“
- „Dobar dan. Pročitao sam Vaš oglas za masažu.“
- „Da, izvolite?“
- „Pa muče me krsta već mesec dana, pa bih da to malo razdrmate. Da živnem bre i ja malo!“
- „Aman čoveče, nemam ti ja pametnija posla nego tebe da masiram. Nemo me uznemiravaš više, zlo te jahalo!“
Kada nekoga ko se zove Kurac Milivojević zoveš "Milivoje".
Pitanje kojim na šaljiv način želimo nekom da kažemo da je debeo.
Korišćenje escajga kad odeš u goste.
Voditeljka koja sa teškoćom povezuje reči, a opet pravi beskonačno duge proširene rečenice. Kao Sfinga ona postavlja nerešive zagonetke gledaocima, posle kojih se zapitaju :''Koji kurac?''
Rada: I sada gde smo mi posle ovog dana. Da li smo na početku ili je početak iza nas. I sve to čemu? Ali oni su tu za nas, vatrogasci Beograda, i šta je početak uopšte, pukla cev u Borči.
Najčešći način za dijagnostiku bilo kakvih zdravstvenih problema bosanske djece.
Fata: - Dijete mi nesto pada pokući i zavrće oč'ma unebo, jadna.
Šemsa: - Da nije šta pojelo?
Notorni alkos, koji je u svom pohodu i Ruse zajebao. Izraz potiče iz toga što je mlad beton (id est, tek sipan) potrebno non-stop zalivati dok ne sazri.
Kada i u najtežim trenucima smogneš snage da zaštitiš čast svoje otadzbine.
Strankinja: Au, kako ti je penis mali..Odakle si ti?
Srbin: Iz Rumunije sam..