Genijalna izjava na pitanje o zlostavljanju dece, ali zapravo vrlo korisna da zbuniš ljude koji te smaraju pitajući sve i svašta. Zastanu na tren, verovatno u sebi pomisle da si ludak, ali te se okanu, što je najbitnije. Provereno radi, jedini uslov je da budeš dovoljno otkačen kao i ja pa da isprobaš!
- Eeeee, šta misliš hoće biti težak kolokvijum? - Pa, ne znam, možda sam i ja nekad zazobzo paszovo sap!
Svi na estradi seradi međusobno. Koja god bre baraba da progovori, odma je veliki drugar i prijatelj sa onom drugom barabom koju pominje. Pa dal je bre moguće? Dobro, osim možda Željka Šašića i Lukasa, jer mu ovaj oteo ženu, pa onda oni kažu moj bivši veliki drugar i prijatelj. I da, svi su oni pili s Tomom Zdravkovićem i baš njima je rekao neku tajnu iz života. Ove što su mlađi, njih je Toma ljluljuškao u krilu i davao im krišom pivo pa su i oni izrasli u boemčine ovake, velike drugare i šarmere. Da, i šarmere jer svi su stari šarmeri, a jedinica šarma je jedan Era (1€), pošto im je on najšarmantniji, odnosno najveća budala.
- Recite mi gospodine Baljaga kako je došlo do saradnje između Miloša Bojanića, vas i Đorđa Balaševića? - Pa mi smo stari drugari još odavno, Miloš je zaljubljenik u oldtajmere kao i ja, a i Đole mora da zaradi nešto, Olja mu larma tako da... - A ko je došao na ideju da se album nazove Dim, prašina, slina, Bojanić Miloš i Mali Iđoš? - Pa tu ideju dao nam je naš stari drugar i prijatelj Bora Čorba dok je pijanom Džeju njegovom starom drugaru i prijatelju, a i našem starom drugaru i prijatelju gurao glavu u sneg.
Pesme je inače pisalo Patalo, šta god to bilo, koji je naš stari drugar i prijatelj.
Avans prisustva, nepouzdanog karaktera. Limes dolaska, kada kašnjenje teži neopravdanom, a strpljenje nuli. ”Saću, samo što nisam, evo mog astralnog bića, u mislima sam s vama, a telo stiže naknadno, kulijana, sve okej”. Njet.
- Je li idemo, Vuče? Već je pola devet, trebalo je još u osam da budemo tamo. Murat ustaje rano, nije se zajebavati. - Kreni ti, eto mene, samo da kalibrišem samostrel. E, a vidi i čekrkli-čelenku bi valjalo ulaštiti. Hm. -------------------------------
- Alo, kume? Gde si ti, čoveče? Svi čekamo, Mina je već izgrickala veo i pola frenča, matičar nas požuruje, brkata ujna 'oće da polomi sedišta! - Ovaj.... Počnite vi samo... Eto mene... - Šta da joj stavim na prst, jebem te u glavu? Gde je prstenje? - E, vidi, kume, ovaj... Znaš ono sinoć kad je striptizeti istekao termin? Možda se ne sećaš, tad si zasp'o u tuš-kabini. E, bili smo skroz dekintirali, a mali Gugi zapeo da jebe, pa da jebe. Pa smo založili prstenje. - A? - Ne brini, evo sad sam u zlatari, tu sam za sekund, oteži malo sa „Da“ i sve okej.
Kada čujete ovu rečenicu znajte da se ne radi o potražnji preterano pametne osobe, već o osobi čija će grbača biti maksimalno iskorišćena.
- Jebem ti cement, kurac ćemo mi da istovarimo ovaj kamion, ovo sunce upeklo samo tako! - Zdravo živo. - Ooo, gde si Mišo, najjači čoveče u Srbiji? - Hehe, evo me. 'Oće li? - Ma nešto teško ide, sitni smo mi za ovo, treba nam jedan takav da istovarimo kamion, a ko je ovde najjači ako nisi ti. - Samo da skinem majicu. - To, care, imaš pivo od mene. - Ma ništa se ne sekiraj, sad ću ja ovo časkom da izbacim. - Baš smo te pominjali pre neki dan Jova i ja, kažem ja njemu da nosiš po dva džaka cementa k'o iz pičke, on kaze da nema šanse. - Pa dobro, Žile, jeste Miša jak, ali opet je dva džaka puno, mi jedva jedan podignemo zajedno. - Ko bre ne može, je l' ja? E sad ćeš da vidiš. Hop! Dvadeset minuta kasnije - Mišo, alal ti vera, stvarno si sila od čoveka. - Stvarno, Mišo, uverio si me da si najjači čovek, a rekao bih i najmudatiji. - A to drugo nije, izgleda da mi je izašla kila.