Biću kratak...
Juriti za loptom po celi jebeni dan, ne otići na ručak na vreme jer si se sa ortacima iz kraja zadržao na basketu 200 metara od kuće, pa je k'o po običaju ćale morao da interveniše obavezno uz vaspitnu preko usta.
Svaki dan ići u igraonicu sa po 20 dingera u džepu i igrati jebeni playstation 1, kupljen prvi kompjuter tek u 8. razredu osnovne. Pitam se da li je sve to bilo gubljenje vremena i da li smo budale, videvši generaciju 21. veka, veka moderne tehnologije i napretka, a napredovali smo u pičku materinu.
Jebem mater svima koji se bogate na tudjoj nesreći na bilo kakav način, a pogotovu Zukenbergu jer je on taj koji je sve zakuvao. Igrališta su sve praznija, nadje se po koje dete sa isparanom loptom u rukama jer kako kaže roditelji nemaju para da mu priušte tu stvarčicu (čitaj kompjuter), dok ostali klinci dobiju komp čim se rode jebo ih otac i ko ih napravi. Neka dete vežba na računaru od malih nogu trebaće mu za školu. Za školu KURAC moj! Dok ste vi na poslu kako bi zaradili novac za školovanje tog malog imbecila, mala kači polugole slikice na ''Face-u'' sa komentarima ''kučka'', ''lepa sam pa šta'', itd, muka mi je bre više, i posle kad muško jelte navali, onda ''silovanje silovanje'' ma mrš u kurac bre jebem ti dan kad si se rodila.
Da stvar bude još gora, videh prošle godine na netu neki kurac ''ask.fm''. Rek'o daj da vi'm šta je, da je nešto pametno nije sigurno, al' ko će ga zna. Likuša 16 godinica hvali se kako je imala do sada nekoliko puta odnose sa muškarcima i sama sebe naziva droljom, gledam klip i neveru'em, keva mi uliće u sobu, mene bilo blam da i ona to čuje i vidi, pa stopiram klip i listam komentare, manje bi me blam bilo da me je u'vatila na delu kako se družim s' vršnjakom jer je to donekle i normalno, jebiga hormoni rade ne mož' se suzdržiš, dok je ovo boles'. Pitam se da li je to zbog bombardovanja i tog silnog osiromašenog uranijuma, ili sam ja možda lud što ne delim isto mišljenje kao većina današnjih klinaca. I kakva će majka od nje sutra biti kada već sada širokom auditorijumu prepričava svoje seksualne dogodovštine kako su je nekoliko momaka trpala u buljsona, pitam ja vas, i ko će napraviti ručak za muža kada dodje mrtav umoran s' posla, i ko će mu opeglati posteljinu kada već sada misle da je pegla za peglanje veša isto što i pegla za peglanje kose. Ko bre! Ako je ovo ono čime treba da se ponosimo, onda mi ne bi bilo žao da nas rokne nešto iz svemira i da ne ostavi apsolutno ništa za sobom jebem li im seme da im jebem, pa ponovo sve ispočetka.
Koliko puta smo čuli od naših roditelja, baka i deka ''E sinko moj, to u moje vreme nije bilo'', što je najtužnije mi ćemo našoj deci za koju godinu to isto pričati.
Definicija napisana za Mizantrophy
Marko_Bozic
Jedan od žanrova u koje nam je ćale svrstavao filmove u detinjstvu.
-Ćale kakav je to film?
-Strava u ulici brestova...Odlična hororčina!
-Ćale kakav je to film?
-Terminator 2...Igra Švarci mađija, akcija!
-Ćale kakav je to film?
Pa vidiš da igra Ričard Gir...
-Da, ali gde spada? Akcija, horor?
-Sranje sine, TO JE SRANJE!
Lik koji je možda nekada bio srećan, posle čak i preterano srećan, ali sada glavno više nije. Dok je Fortuni bio zanimljiv, činila mu je usluge, bila je uvek oćna da malko utiče na najavu jamba i sličnog... Ali postali su previše familijarni. Sada mu više nije devojka koja hvata poslednji voz za udaju, sada dođe kao žena u n-toj godini braka. Ušuškano i bezbedno, ne mora dalje da se trudi. Dobro, ponekad da, vrlo često ne. Jebiga. Svakom sreća presuši jednoga dana, naročito ako ste dosadni i predvidivi. Onda i Fortuni brže dosadite.
-A, u pičku lepu materinu. Odem danas na dva minuta, i odma mi kola odvez'o Aragog jebeni. Moram u leglo da ga podignem. Još sam juče i prosuo kafu po tastaturi, zablokirala kao nenormalna.
-Kako to, pa ti si uvek bio bolesno srećan, mislim ono, nije da mi je smetalno, srećan sam bio zbog tebe, ali ono učiš dva dana jebem li ti mamu, i izvučeš baš to, mamu ti jebem nenormalnu.
-E, jebiga, izgleda da smo se Fortuna i ja dovoljno dugo zabavljali, sada smo u braku, prestala je da se trudi oko mene.
______________________________________________________________________
-Fortuna, dušo... Ubiće me ovi kiklopi, a i Pluton, ovaj Had, ovaj, kako god, je nešto nadrndan otkad sam mu pozajmio onaj zlatni skiptar bez namere da ga vratim, čujem Kerbera kako reži, bi li mi malo pomogla.
-Ne mogu sad, lakiram nokte.
Poslednji vapaj sveže ostavljenog mužjaka da sačuva ženku uz sebe. Trenutak kada pokušava da pokaže svoju zrelost, a u stvari dokazuje suštu suprotnost.
- Zašto?! Šta sam uradio? Sve je izgledalo idealno.
- Sve je izgledalo idealno? Možda za tebe s obzirom da sve dobijaš na gotovo mesecima, a da dupe nisi pomerio. Dragane, kada si ti poslednji put bio kod mene? Kada smo poslednji put izašli negde? Samo se ja cimam do tebe. Ove tvoje babetine ispred zgrade svaki put kada me vide samo se cerekaju i komentarišu kako će mali Nikolin da se ponove ogrebe.
- Kako nismo izlazili? Pa zar nismo izašli prošli vikend posle prezentacije?
- Pa ti imaš obraza da to uopšte spominješ?! Pa to je kap koja je prelila čašu! Tri jebena sata sam slušala o prokletim zavesama samo da bi dobili to džabe putovanje! Tri sata sam zamišljala moje drugarice kako ću da im nabijem na nos da nisu u pravu, da ti nisi indijanac koji me iskorišćava. I šta se desi na kraju? Ja slušam 3 sata o zavesama da bi ti Mikija vodio u Grčku? Pola godine slušam o tome kako se cimaš do drugog dela grada da bi ga drao u stondži, a ne možeš par blokova da bi došao do mene. Ja razmišljam o zajedničkom životu, a ti bi još da se igraš sa drugarima. Nezrela budalo!
- Ljubavi, ali ja mogu da se promenim. Shvatio sam sve svoje greške. Dokazaću ti da sam zreo.
- Kako?!
- (pada teatralno na kolena) Udaj se za mene!
- Ma pali bre! Pitaj Mikija da se uda za tebe. Gotovo je!
Šoping krajem meseca.
-Daćete mi 100 grama ovog ovde parizera.
-Izvinte komšija, ali to je hrana za pse i mačke.
-Ako nije problem da isečete...
Nimfomanka koja je odlučila da se bavi najstarijim zanatom.
Bračni drugovi sa stažom, koji su konačno uspeli da ostanu sami u kući.
Deca kod babe, na ekskurziji, letnjoj školi grnčarstva, na kampovanju.
Mir se provlači kroz stan i struji poput blage promaje. Pivo se temperira, a neki sentiš piči sa zvučnika.
Najzad sami. Toliko mogućnosti... Oslobođen konstantnih zahteva i gužve lagano uzimaš vazduh i usmeravaš auru ka lepšoj polovini. Šta prvo uraditi? Organizacija je važna, jer produženi vikend brzo prođe.
- 'De ste, mladenci! Štae, liferovali decu, pa se ne javljate, a?
- Pa eto, rešili da iskoristimo vreme maksimalno!
- Ako, ako, 'ajde pa se vidimo!
- E pa dobro, da vidimo šta ćemo prvo. Jesi se presvukla?
- Aha. Po ovome možeš da prskaš kol’ko hoćeš.
- Dobro, možemo prvo onda ovu sobu, da pređemo plafon i zid jednom, pa posle hodnik, dok se suši.
- Može, evo četka.