Još jedan od "malobrojnih" kamena spoticanja za prosečnog muškarca. Obično na prvom, drugom sastanku, devojka ima neopisivu potrebu da se prikaže skromnom, čednom, i poštenom, iako već drugo treće veče na tu čednost zaboravi...
Muškarac, lakoveran, pošten i pglu, upija kao sunđer gomilu neistinitih podataka, u nadi da će tako biti bliži sa golubicom, i dobiti golubicinu golubicu što ranije...
Problem je u tome što žene, svesno ili ne, izgovore neke rečenice zbog kojih se kasnije pokaju. Ne volim cveće, skupe restorane, ili letovanja, nešto je što običnom muškarcu prvo zaokupira pažnju...a samim tim, u skladu s onim što čuju, gledaju da se tako i ponašaju.
E tu već nastaje problem...
Ona: Jaooo dragi, pogledaj kako su slatki, kupio joj je ružu, i slikaju se ispred šarene fontane...jaooo kako je to romantično...sad će da podele sa svojim prijateljima slike...zašto mi tako ne radimo...
On: Čekaj, pa zar ti nisi rekla da ne voliš cveće, da si kao mala upala u rasadnik cveća i isekla se na trnove ruže, u noći između srede i četvrtka, 14 maja devedeset četvrte?
Ona: Jaooo, pa jesam, ali pogledaaaaj...
On: Umeš li ti uopšte da savijaš sarmu?!
___________________________________________________________________
Ona: Dragi, zašto mi ti nikad ne kupuješ cveće? Nisi ni romatničan znaš!
On: Šta? Zar ti nisi rekla da ni ne voliš cveće?!?!
Ona: Pa mislila sam bar kitom cveća da se igram, kad od ove druge vajde nema...
Nadimak mnogih kafansko-svatovsko-vašarskih harmonikaša. Obično se dodaje uz ime ili skraćenicu imena. Miki Dalapa, Paja Dalapa, Dule Dalapa i slično.
-Ćale, što tebe zovu Dalapa, a sviraš bas?
-Zato što sam pičku tvoje mame razvlačio k'o harmoniku. I udri u te bubnjeve, da ti ne bi činelu skrivio o glavu.