Signal nakon kojeg se munjevitom brzinom sklanjaju slatkiši sa stola.
- Uf, što je dobra! Ma šta kurac Milka, najlepše želje su zakon! - Nego šta! Odlomi mi jedan red! - Drž'! E, prebaci ovu farmu, ne mogu da ih... - Ćut'! Ide neko, čula se kapija. Nosi ovo u viseći deo! *Kuc kuc* - Napred! - Zdravo deco, gde vam je mama? - Zdravo teta Goco. Nije tu,:mljac: otišla je kod babe. - Dobro, kažite joj da mi se javi kad dođe! Ivane, što si tako musav? - Jeo sam govna!
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu. U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Konačno je osvanula ta dugoočekivana subota. Moj stariji brat oženi onu što je po ceo dan sedela kod nas kući i što se uvlačila mami i tati u dupe kad god je za to imala priliku. Nikad je nisam ni voleo, baš zbog toga što kad god dođe, uvek mi nešto drma obraze i ljubi me, to sam uvek mrzeo. Bilo kako bilo, mene su izabrali za neki čin, nisam ni pitao šta treba da radim kad sam čuo da ću da dobijem neke pare, taman da kupim nove sličice za album, fale mi debeli Ronaldo i Zidan, nikako da ih skupim. Odradio sam to što je trebalo, mama kaže da je sve bilo dobro, samo sam mogao malo manje da gledam teta Mileni u sise, ali kako da ne gledam kad ih ima za pune ruke posla, morao sam. Inače moj tata uvek priča nešto čudno pred teta Milenom, uvek kaže da izvine ovo dete, ja nikad nisam znao za šta da izvinem. Stiglmo smo do šatora. Mene su stavili da sedim sa onim debelim tatinim kolegama. Uvek smrde na cigare i uvek piju pivo. Nikada neću da pijem kad porastem. Bato je sa onom ženom njegovom sedeo za nekim posebnim stolom, nije baš veseo, sve vreme samo nešto šapuće sa njom i uvek ona zadnja nešto šapne, ustanu i odu do kupatila, mora da su mnogo pili vode pa im se toliko često ide. Prošlo je nekoliko sati od veselja. Ja sam malo nešto jeo, jer nisam gladan. Tatine kolege su odavno ustale od stola, neki igraju i pevaju sa pevačicom, a neki su toliko popili one dedine rakije iz podruma da su morali da idu kući. Njihove žene su išle za njima i sve vreme govorile da su stoke i da mnogo piju. Eto još jednog dokaza da ne treba da pijem kad porastem. Onaj otac od batove žene, samo nešto grli mamu i ljubi je. Sad je naručio pesmu neku prijo kako ćemo. Ne volim tu pesmu, ne sviđa mi se. Tata je baš veseo. Samo ide od stola do stola i ljubi neke tete. Ja mislim da su to mamine koleginice sa posla koje mama baš i ne voli. Ne znam za nju, ali tata ih baš obožava. U međuvremenu se nije dogodilo ništa bitno, pola njih je pijano otišlo kući, pola pijano zaspalo za stolom. Mama i baba su spakovale dosta torti, kažu da će da valjaju za naredne dane, ja sam se složio sa njima.
Meni je baš bilo lepo, sad imam svoju sobu, i svoj terminator i mogu da igram tenkiće i Super Marija po ceo dan, u stvari dok ne izgori adapter. A, da. Mama i tata su se opet noćas jebali. Uvek to rade kad je neko veselje i kad tata popije.