Još jedno uspešno završeno putovanje oko Sunca.
Agent Superball
Najgora vrsta sarkazma i najiritantnija osobina u supruge. Prezentuje se pomalo podjebavačkim pitanjem, ili konstatacijom, umesto jednostavnom naredbom koju bi odma' razumeo.
- Dragi, da nisi nešto zaboravio danas?
- Jel moraš stalno da mi postavljaš ta glupa pitanja umesto da mi kažeš - Zaboravio si jebenu godišnjicu, rođendan, proslavu mature, prvi maj, dan žena, da zaključaš stan, da staviš kondom pre sedamnajs godina, da vratiš mom tati onih 'iljadu evra što mu duguješ od lane, da kupiš mleko, da kurac, da palac... A do kurca više i ti i tvoj sarkazam...
- Htela sam da kažem da si zaboravio naočare na stolu pa sam ti ih ponela...
Jedini materijal za izradu haljina. Za dokaze konsutovati vecinu textova Marine Tucakovic, Braje, Tute i Fute...
Istini za volju, tekst koji bi glasio "Skini tu haljinu od pamuka sa 20% likre" i ne zvuci bas reprezentativno...
Lek protiv nadimanja u stomaku.
Kad zasednu, nemaju nameru da napuštaju lokaciju pijančenja ni u slučaju prirodne katastrofe ili invazije vanzemljaca - ne računajući duže izlete u toalet ili džbun radi pišanja i povraćanja. Siguran znak da su namerili da ostanu k'o Turci je kada, posle popijene cele gajbe piva, pređu na domaće vino, komovicu za obloge i špiritus iz lampe. I kada zapevaju. Tada ne pomaže ni govnjiva motka.
- Ženo, naseckaj neko mezence, dolaze Badža i Steva oko sedam da pogledaju strujomer.
- Mene si našao da farbaš, dolaze jer si doneo onu tastovaču pa ćete da se opijete kao kurve na vašaru.
- Pa dobro, moraću ljude da ponudim čašicu, dve.
- Ma koju čašicu, dve, Badža i Steva svaki put ostanu k'o Turci, ujutru završite goli na patosu, prošli put su vas deca budila grabuljama.
- Nećemo ovaj put, obećavam. Nego, kad si već pomenula, odvedi decu kod babe večeras i donesi ono balonče vina iz podruma. I ubaci pivo u komoru, da bude kao zmija!
U neki jutarnji čas, pre nego što se matorci probude za posao, a posle petlova, persona koja se vratila sa lokanja oseti potrebu da se pokloni idolu porcelanskog boga smeštenom u kupatilu svake kuće.
Molitva se obično sastoji od klečanja pred idolovim nogama uz besomučno zabacivanje glave sa vremena na vreme u pravcu unutrašnjosti šuplje bogomolje.Obavezan je šamanizam, dok vam se duša odvaja od tela, u vidu tihog mrmljanja i psovanja, trenutka samopoznaje- ''Koji sam ja som'' i po kojeg ''Jao Bože'' kada vas uhvati religijski zanos.
Ritual se završava ogromnim olakšanjem kao znakom uslišene molitve i odvlačenjem u sobu uz nadu da ne naletite na ćala koji je krenuo na brijanje.
Ne baš najomiljenija devojka u vašem društvu. Za druge samo prepotentna likuša, biće koje nije vredno pažnje, a za vas je zapravo sve. Jedini koji može da istrpi njene hvalospeve, da se nasmeši, ne zato što je duhovita, nego zato što znate da je i ona ranjiva. Da njena potreba za pažnjom proizilazi iz straha od samoće, koje je i vama dosta. I tako se smeškate, pomalo njoj, pomalo sebi, znate da je ona upravo osoba kakva vam treba, ali avaj... Valjda nije suđeno, pa vas nekako nenamerno povredi, da i njoj bude žao, ali opet ona se boji osećanja, ona ima najlepši osmeh, ali uvek nekako tužan. I onda samujete, ne želite drugu, a i da želite verovatno je ne bi ni bilo. Ponekad zazvoni telefon, znate da nije ona, a opet nadate se, pa nekako i ne žurite da se javite. Šetaš tako neobrijan, neočešljan, na neka mesta kojima inače prolazi, a znaš da je nećeš ugledati, da neće doći da ti odagna tugu. Posle nekog vremena, šetate sa drugovima, kada slučajno naiđe ona i prođete tako oboje šuteći, sa tužnim osmehom. Prijatelj vam zamera što još patite, a samo vi znate da je ona dobra, ali mnogi to zapravo ne shvataju.
Ono što vam prvo padne na pamet kad vidite neki telefonski klip kvaliteta blagi užas.
WC šolja kad je hladno.
Rečenica kojom se završava razgovor kad pozovete pogrešan broj u 2 uveče.
Jedina pozitivna stvar u nuklearnom ratu!
Nikad, ali nikad, ne prekidaj ženu dok ćuti.