Kada saznate da je nesto jako jeftino,pa se pravite važni i kupujete vise nego sto vam treba.
Pita tip u posti:
-"Koliko kostaju uplatnice?"
-"Dinar i po."
-"DINAR I PO? ... Daj deset!"
Kada saznate da je nesto jako jeftino,pa se pravite važni i kupujete vise nego sto vam treba.
Pita tip u posti:
-"Koliko kostaju uplatnice?"
-"Dinar i po."
-"DINAR I PO? ... Daj deset!"
Osoba koja je u većini situacija prilično neodlučna i kod koje se argumenti ZA i PROTIV smenjuju k'o na filmskoj traci.
- "Šta bi na kraju, 'oće Miki da ide sa nama na pecanje?"
- (ironično) "Polako, sinak, gde žuriš... znaš da dečko ima parlament u glavi... dok se sastanu, dok odluče!"
za sve one koji su zaboravili ili imaju nedoumicu kako tumačiti izraz
Domovina se brani lepotom
Domovina se brani rekom
I ribom u vodi
I visokom tankom smrekom
Što raste u slobodi
Domovina se brani cvetom
I pčelom na cvetu
Makom i suncokretom
I pticom u letu
Domovina se brani knjigom
I pesmom o nebu
Sestrinom suzom majčinom brigom
I onim brašnom u hlebu
Domovina se brani lepotom
I čašću i znanjem
Domovina se brani životom
I lepim vaspitanjem
Dan od kojeg počinješ da čekaš platu.
Termin se upotrebljava za osobe kod kojih pojam lenj nije prikladan, tj. gubi svaki smisao. Hiperlenj je onaj koji zanemaruje svoje poslove, ali i svoju lenjost. Takve osobe najčešće spavaju a noću se provode i piju. Zapravo, ne toliko piju, već se zavale u krilo neke plavuše i očekuju da mu ona sipa pivo u usta. Takve osobe uopšte ne moraju da budu pripadnici kršnog naroda Crne Gore, kako je stereotip ranije nalagao. Crnogorci su vredni u odnosu na hiperlenje. Hiperlenji su čak lenji i da prate razgovor, čak i onaj koji ih zanima! /pročitati primer/
Zovem ortaka da idemo na basket, a on sanjivim glasom odgovara:
- E ... mmmm ... ne mogu sada. Imam neka posla.
- Stvarno? E konačno i ti nekad posla da imaš. Šta radiš?
- Pa ... spremam nešto. Neki ispit.
- Ti si odustao od faksa, ispisao si se.
- Pa ... ne ispit za faks ... nego ovako nešto sa strane.
- Dobro bre, što me lažeš? Lepo kaži, mrzi me da idem i gotovo.
- Jeste, mrzi me. Pa šta!
- Pa ništa ... onda se vidimo večeras.
- Ustalom, i sam znaš da ja očajno igram fudbal ... imam dve leve noge.
- Basket, frajeru! Zovem te na basket !!!!
- A basket ... super. To volim. Ali imam neka posla.
Zovem ga pola sata kasnije, a on knjava. Jedva se javio na fon i trabunja kako ga ja uopšte nisam zvao na basket i otišao bez njega ... pa je on sad kao ljut.
Fraza koja se nekada koristila kao zamena za potpunu nepoznanicu, nešto strano i daleko što nam ni u ludilu ne može pasti na pamet. Zahvaljujući reklamama za deterdžente ova fraza je izgubila na značaju jer sada svi znaju makar 2 španska sela.
Viljariba i Viljabaho.
Poreklo mnogih poznatih ličnosti, sportista i umetnika. Epitet koji svakog od nas čini ponosnim iako je taj što je rodom iz Srbije pobegao odavde glavom bez obzira i verovatno ne bi ništa postigao u ovim uslovima. Ali on je naš čovek (iako verovatno ne zna ni rečenicu da sastavi na srpskom), on je nekako iznad svih onih naduvenih stranaca i odjednom nam postaje drag, on je... Rodom iz Srbije.
Osoba koja navija za tebe bez obzira što on seda za komp kad ti izgubiš život.
Kad si ponosan sto si gej, a pride dobiješ batine.
Napušteno gradilište na kome se skupljaju narkomani.
Kad putujes vozom i izbacis glavu kroz prozor.