Praznik koji slave izlečeni narkomani.
neko-p527hv3e
Čarapa viška.
Isti kurac.
Grupacija grlatih ljudi koji pevaju o povratku u rodno selo kod stare majke, a mole Boga da se nikada tamo ne vrate.
- E...što bi' se ja vratio u rodno selo, tamo stena, tamo izvor, milina...
- Pa možeš sada da se vratiš, stanje se smirilo, izgradili kuće tamo.
- Joj, kako bi' se vratio, al' ne daju dušmani...
- Pa možeš bre, tvoje selo izgrađeno, imaš kuću tamo!
- E, šta ti je život u tuđini, nigde nikog svog. Idem ja sa mojim zemljacima da zapevam o tome kako ne možemo da se vratimo u rodnu grudu...
Judejski odgovor u upitnom obliku na poziv u kafanu, kir-janjska ljigavost kojom račundžija nagoveštava da će zaboraviti novčanik i pokušaj instant dolaska do željene informacije koja će u mnogome uticati na odluku piti ili ne piti.
Pitanje koje širi smrad "Oko mi iskopaj, al' mi u džep ne zaviruj" mota, tvrdičluka i jasnog stava o nepotrebnom trošenju. Što se tiče odnosa sa ekipom, jednom nogom je davno prešao preko praga tolerancije, ali tu je i druga koja simbolizuje dugogodišnje poznavanje i održava istog za stolom sa neplaćenim pićem ispred sebe.
- 'oćemo "Kod Ćufte" na neki vops i girice?
- Ko časti?
- Pa danas ti je rođendan pa smo mislili...
- A to... Pa pazi, ja sam mislio da dođete sutra do mene, doneću od dede domaće vino i rakiju. Mislim, što da kupujem kad imam svoje...
- Znaš da ja pijem samo pivo.
- Šta ti fali, piće ko piće.
Pandan igre "voli me - ne voli me", popularna u ženskim krugovima, iako veličina nije bitna.
Nesto nalik francuskom poljupcu, samo što se u ovom slučaju ljubi beton il' neka druga podloga.
Kada se gadno opečeš, jer su te ortaci naložili.
Pored upaljača i novca još jedna stvar koja se gubi na seoskim derbijima u fudbalu.
-Pa š"a radiš bem ti lebac lebov!!
Pitanje kojim na šaljiv način želimo nekom da kažemo da je debeo.
Način na koji se dočekuju vatrogasci.
Duša od čoveka. Dobrica. Dao bi ti poslednju cigaru. Ponekad i papuča. Kupuje devojci poklone svakih mesec dana. 14. februara neće gledati početak Lige Šampiona, nego Ljubavni život Budimira Trajkovića sa devojčicom uz smoki i kolu vrnjci.
-Ajmo večeras da pravimo neku havariju po gradu?
-Ajmo.
-Može, može. do jaja.
-To mi reci, smorio bi se ćiku.
-Joj, ne mogu večeras, 1234234 meseci mi sa Majom. Dogovorili smo se da idemo večeras na večeru kod njenih.
-(svi u glas) A Micaaaaaaa.
Ponegde i "nisi ti meni bilo ko". Rečenica koju čujete od roda rođenog u trenutku kada pokušava da vas zavrne.
Nećak: Striko, dobro da si sam... Reci mi, imaš li još one domaće viljemovke, ide mi rođendan, pa da počastim društvo?
Stric: Ima, ima... Koliko?
Nećak: Može dva litra?
Stric: Može.
Nećak: Koliko?
Stric: Pazi, tržišna cena je 1500 dinara, ali nisi ti meni svako, pa može za 'iljadarku.
Nećak: Striko, mani ti što ti ja nisam svako, sreo ja usput komšiju Rajka, reče da si njemu dao za 800...