- Brate, eno ga Miletov auto, odveze ga pauk! - Šta ti je some, vidiš da nema čuknut zadnji branik, nije Miletov. - Brate, taj mu je branik ko Davidsu naočare, svako ga pozna' kad ga vidi.
Djevojke koje su se razvodile, iz nekog razloga i nisu favoriti naših baba. Vjerovatno jedino biće koje mrze više od narkomana i pedera su upravo one. Babe ih kvalifikuju kao osobe koje po svaku cijenu treba izbjegavati, a po mogućnosti od njih ne biste smjeli obrisati ni govnjivu cipelu. Bez obzira koliko si beznadežan slučaj, koliko si većinom vremena naduvan i pijan, baba ti nikako neće dozvoliti intimno druženje sa nekim ko je makar i dan nekoga zvao mužem. Irelevantna stvar je što joj je bivši muž šminkao facu pesnicama i imao fetiš kenjaja po sisama, baba je smatra demonom i sramotom.
Baba: Sine, ne vidje baba dobro, ko je ona vila što se šetkaš sa njom juče?
Unuk: Sonja Mišurova.
Baba: Kuku mene šta me snađe danas! Moj unuk sa raspuštenicom. Bolje da sam te surduknula u jarak onomad kad te vozih na motoru no da uništavaš familiju i brukaš ime Vukašina ti oca.
Merna jedinica sela u krvi. Samo poljoprivrednici, šljakeri i psihički poremećeni ljudi ustaju rano.
Zlaćani krug se diže ka horizontu, umilni hor ptičica objavljuje da će taj dan da isere trijes tona tiči govana, a ti treba da otkineš krmelj, jer je neka iskompleksirana pederčina rekla kako treba da se ustane sobajle, kaže to valja, lepo je da se ustane rano. Jeste kurac. Izađeš napolje, narod ide na kurčevi poso, ono sve zarozano, sve neki pogužvani ljudi, komšija iz ulaza Miljko Moron bi reko "ubijte me" samo da može, ali ne može, moron je. Oćeš da kupiš cigare na trafici, nema cigare, nije stiglo, rano je, dođite drugi dan u normalno vreme, a što ti sredovečna ženo radiš u nenormalno vreme samo da bi mogla to da kažeš, kaže ona puši kurac, pijem bensedine od ranog ustajanja, tačno ću danas da se razvedem koliko sam poludela, reko nemoj zbog dece, kaže nemam decu, reko u čemu li tebi život prođe. Pa onda prevoz jebeni, ljudi smrde, kiselilo se to po mekim dušecima, sve se onaj pac navatao po mudištu, noge se usirile, gleda ko da će da ubije, jedino penzioneri čili majku im jebem, nema obaveza pa se potkuvetilo, iz besa to ustaje rano, treba svaki leb da se opipa, podobijalo to stanove pa sad prducka, probudio ih Tito u grobu kurcem u uvo dabogda. Pa onda taj poso, jedeš govna a dođe gazdin sin prestolonaslednik Stefan Lav Car Dušan Dimčeski oko podne audijem, pa isuče kurac i udri pišaj po nama sirotinji i poštenim privređivačima dinara za sto grama koteks pacovske specijal i pola kurve. Pa onda kući, a tamo ne možeš da se razabereš, treba život da imaš a tebi se spava, otac ćuti majka lomi ruke i šapće ti tiho ko djetetu, kaćeš kaže snau da mi dovedeš, da mi potapa beli veš u biljanu a ja samo da pijem kafu i uživam, a tebe neće nijedna jer ti podočnjaci ko Nataši Ninković a i pičke žive samo noću, tad im je mrest, pa odeš da navataš na bućku, a ono trza trza pa otkine iljadu iz novčanika, pa ti em suva kurca, em kratak za crvenu, em ustaješ za tri sata, valja položaj za pišanje po tebi da zauzmeš.
Šta oću da kažem?
Mi smo jedan seljački narod. To naviklo da ustaje rano, da uvati da odradi za dana, pa kad namiri i obavi, da dođe kući a tamo popara sa govnima vruća i brkata žena drlja rutavu pičku da joj surdukneš naslednika pa da i on obavlja i namiruje. Pa onda to preselilo u grad masovno i odmaklo od domaćih životinja, al geni su čudo što reko naš napaćeni narod, pa to ukorenilo u mozak, seljački instinkt, ko insekti i onaj kljunar iz Australije što automatski menja boju kad se približi koala, a u stvari mu neće ona ništa, samo da se poigraju. I tako prva generacija ustaj rano al šta: nigde ratluka, nigde bunarske vode ladne sa ešerihijom od sengrupa, nigde rosa po travuljini mrtvoj, nema krava da se muzu, nema njive da se ore pa prva brazda da se izvede Miona da plače - znači nešto ne valja. Pa ti prva generacija grackog čoveka oseti tu neku prazninu, ustaje rano, naučio ga đed Svinjo, a nema zašto, pa onda udri kukaj u sebi: eeeeeeee, lep li je život ono onda bio, sve priroda pa zeleno, zdravo bre bilo a ne ko ovo danas, sve nezdravo a ne zdravo ko onda. Pa onda udri slušaj Zoricu Brunclik, i vetar se u propast sprema a tebe nema, konkretno stihovi o seoskoj idili, pa se saživljuj, pa kukaj za detinjstvom ko Krajišnik. E onda odredi da se ustaje rano - tako radio đed Svinjo, tako i otac Pizdo, pa šta im falilo, a bili pametniji nego mi danas bez obzira što nisu imali dva dana škole i preturali autobus da vide jel žensko, može li da oautobusi mlade. Jašta nego tako, ustaj sobajle, nije bitno što to veze nema sa sadašnjim životom i što se ne bi snašo na selendri da se vratiš slučajno - drkaj kurac na detinjstvo ceo život.
Debela, siva lepljiva traka, najčešće viđena u akcionim filmovima kako krimosi njome lepe usta i vezuju ruke svojim žrtvama.
- Simke, idemo u šest na fudbal, sad me zvao Uroš. - Znam, zvao me pre pola sata, ali nema šanse, gledaj kako mi je zinula desna patika, poginuću negde! - Opušteno, rešićemo to. Dodaj mi traku iz fioke, bliži si! - Kako misliš ovim da zalep... - Ma ne tu providnu some, dodaj mi kidnaperku, eto je pored Brufena! - Aa, provali kidnaperku brate, odakle ti? - Poslala mi tetka iz Nemačke punu kutiju raznih lepljivih traka, onaj njen Šajzer ima neku fabriku, jebem li ga. E takoc, sad nema da mrdne, pre će ti leva stradati.
Verovatno najpopularniji dezodorans '90-ih godina u Srbiji. Takav miris se ne zaboravlja, ostaje tračak u receptorima za ceo život. Najbolji verbalni opis tog mirisa, bio bi: dizelaštvo.Po nekom pravilu, osecao bi se sa lika obučenog u šalvare ili dizelke, žičani kaiš pod obavezno, gornji deo Kappa trenerke (uglavnom šatro Juventusova trendža) ili džemper i kožna jakna uredno upasana u pantalone. Negde tih godina je postao popularan termin "mrštavci". Kao, opasni likovi, mršte se non-stop, glume ludilo... Podrobnijim ispitivanjem je ustanovljeno da je to mrštenje posledica delovanja "Zelene malicije".
Sirena – univerzalno sredstvo komunikacije vozača, uz srednji prst i pajser, dobija svoje specifičnosti u kulturi u kojoj se koristi, pa i u našem folkloru. Pogledajmo stoga neke tipične izraze. Podsećaju na Morzea, lako se uče, te je sasvim logično uvrstiti ih i u redovnu obuku u auto-školama.
Tru: De si, brate. ___ Tru-tru: De si, brate, sve kul. ____ Tru-tru-truuuuuuuu: Ženim brata. ____ Tru-tru-truuuuu tru-tru-truuuuuu-tru: Ženim brata, opalio sam kumu. ____ Truu-truu tru-tru-tru: Igramo sa nekim, polomićemo nešto. ____ Tru-truuuuuuuu: Požuri više, invalidu. ____ Truuuuuuuuuuuuuuuuu: Iseko si me, jebem ti kolač retardirani, ko ti dade volan ____ Truuu Tru-tru: Izvini, bako, slučajno, nadam se da si dobro. Žurim sad.
Signal nakon kojeg se munjevitom brzinom sklanjaju slatkiši sa stola.
- Uf, što je dobra! Ma šta kurac Milka, najlepše želje su zakon! - Nego šta! Odlomi mi jedan red! - Drž'! E, prebaci ovu farmu, ne mogu da ih... - Ćut'! Ide neko, čula se kapija. Nosi ovo u viseći deo! *Kuc kuc* - Napred! - Zdravo deco, gde vam je mama? - Zdravo teta Goco. Nije tu,:mljac: otišla je kod babe. - Dobro, kažite joj da mi se javi kad dođe! Ivane, što si tako musav? - Jeo sam govna!