Kvadrat u centru jednak je zbiru dva kvadrata na periferiji grada.
lik94
Doskočica upućena gostu na slavi koji nikako da se odluči koje parče prasetine da transferuje u svoj tanjir, već neodlučno prebira viljuškom po ovalu.
Manifest beogradskog mini-snobizma za svakoga. Ako niste na vanzemaljsko-intelektualno-kul nivou Sergeja Trifunovića, a opet se ne osećate prosečno i seljački, ne brigajte, jer je otvoren lanac pekara Hleb I Kifle - gde ćete za samo 240 dinara moći da pojedete pirošku od 20 grama sa specijalnom ružičastom solju sa Himalaja i trunčicom krvi aljaskanske krabe, ili dansko pecivo sa autentičnom kapljicom Oprinog znoja za samo 320 dinara. Burek ii kuvani đevrek stoje u izlogu čisto radi ambijenta, jer niko od klijentele nije toliki seljak da jede burek od 50 dinara, a i masno je tako aut ove zime! Planira se ograničena serija “mafina” koje će potpisivati Džastin Timberlejk lično.
Konačno imam gde da prezalogajim uz Kosta Kafu za poneti koju sam kupio za samo 280 dinara, kao I da prošetam svoju kinesku majčicu iz Teranove koju sam uzeo na “sejlu” za samo 14.000 dinara. Bliss.
Jeb’te što je strava onaj Hleb i Kifle, ko da sedim u „Paul“-u u Parizu!
To je kad ti osećaš da imaš veliki a ona to ne oseća.
Apsoltni ekvivalent pojmu "ruski romani", kad su u pitanju filmovi. Troipočasovna ostvarenja bez i jednog udesa ili ispaljenog metka, a koja ipak stvaraju balans između njih na jednoj, i holivudskih blokbastera na drugoj strani.
Kultna scena u filmu:
Glavni junak peca. Kadar traje 15 minuta. U šesnaestom minutu plovak počinje da ponire! Scena napeta do bola! Ako ne upeca dovoljno ribe, kako li će prehraniti porodicu?! A, Joići Natsuo ima da mu zapali familiju... Vadi ulov. Kamera mu zumira oči. Taj pogled koji dopire iz jama od naborane, ispečene kože, gledaocu govori dovoljno. Ponovo je upecao Sony trojku. Taj zastareli krš koji već svima dosadio! Kamera se okreće ka propalom aparatu, i ne pomera još jedno desetak minuta, dok se u pozadini čuju galebovi i zvuci talasa...
Kada možeš na kanal broj jedan da staviš "Discovery" umjesto "RTS",
tada si sam svoj čovjek.
Još jedna od večeri u kojima pod nije dno već vrhunac.
Sistem učenja, kampanjski.
- imate 48 sati do ispita;
- normalna deca su učila 21 dan * 2 h = 42 h, znači da je izvodljivo;
Problem: koncentracija vam posle pola sata opada.
Rešenje: učiti na silu dok ne odlepite!
Posle 4 sata učenja na silu, zavolećete taj predmet, i verujte, na ispit ćete otići nasmejani i nasmejani ćete se vratiti sa njega!
Mana: trebaće vam vremena da se opet "zalepite", ako niste navikli na ovaj metod.
Sediš, gledaš zadatke, pričaš sa digitronom, smeješ se olovkama, pretiš jednačini da ćeš joj jebati mamu kad je rešiš, ako ne prestane da te zajebava, opušteno, k'o s najboljim drugom, pričaš sa Dekartom, Ajnštajnom, LaGranzom, samo što oni ne odgovaraju... itd.
Tehnološki usavršena prodaja magle uz promenu agregatnog stanja iste.
Omiljeno piće nakon dosta omiljenih pića.
Ustanova u kojoj ste uvek na pogrešnom šalteru.
Najpoznatija voćka u tečnom stanju.
Konobar! Dve šljive!