Vojvodina iz profila
CrneCarape
Serija koju obožavamo uprkos tome što 90% vremena nemamo pojma šta se zbiva.
Bilo koji stažista: možda je pseudoneuroplastična hiperdektomija u predelu hiperkardijalne aorte.
Bilo koji drugi stažista: ne, nema ospica iza levog uva.
Bilo koji treći stažista: a beringokokusni virus koji napada parapolipeptičke mrvice u slezini?
Bilo koji četvrti stažista: onda ga ne bi svrbeo domali prst na levoj nozi. I to ne objašnjava činjenicu da mu je srce toliko slabo da će umreti za deset sekundi.
Haus: Svi ste vi idioti. To je kambodžanski grip, koji se nije na vreme manifestovao na magnetnoj rezonanci jer je pacijent jeo sladoled od malage na Kopakabani prošlog aprila. I lažov je. dajte mu mentol bombone i oporaviće se na vreme za svetsko prvenstvo u košarci.
(završna scena: Haus kod kuće svira klavir, i peva Odu radosti unatraške. Na bantu jeziku. Obožavam tog čoveka.)
Sarkasticna,manipulativna osoba,mizantrop,licemjer,egocentrik,antiheroj...Ali ne mozes sa njim,ne mozes bez njega.Za njega su Cak Noris i Horejso Kejn male bebe.
Haus:"Otac ce ti umrijeti ako mu ne pozajmis bubreg"
Tim:"Haus,budi blazi,jos je dijete"
Haus:"Otac se osjeca odlicno,samo zeli da ima tri bubrega,da bi ti mogao prkositi"
Najveći revolucionari našeg vremena.
Predstavljamo Vam revolucionarni...
Ako vam put predju crna mačka, pa za njom crni pas,pa za njim crna devojčica, pa za njom crna baba, izgleda da je deda umesto repe isčupao kabl.
Ekipa seoskih alkoholičara koja se vuče od kazana do kazana po dvorištima u kojima se peče rakija.
Milka: Dejane, jebotebog, idu Slavko i kaznena ekspedicija, maskiraj kazan u plast sijena i uzmi kosi dok ne prođu.
Dejan: K'o da radar za kazane imaju, otac ih jeb'o.
Kad ostaneš poslednji nepronađeni u igri žmurke, ali samo zato što te niko ozbiljno nije ni tražio.
Otprilike po dve kile komad, ko zec.
Odlična igra naše mladosti, koja nas je toliko puta izvukla iz neverovatno dosadnih predavanja i časova. Pravila su jednostavna – upisati geografski pojam koji počinje na zadato slovo. Klasični pojmovi bili su država, grad, reka, planina, biljka, životinja, predmet i ime, ali su neki maštovitiji igrači znali da dodaju i kola, cigarete ili bolest. Svaka igra počinjala je nasumičnim ubadanjem slova iz nekog udžbenika, mada je to znalo da se oduži budući da su redovno ispadala slova „Lj“, „Đ“, „Nj“ ili neko koje je već bilo. Međutim, postojao je problem u igri. Naime, mnogi igrači koji se ne mogu svrstati u bistrije znali su da lupaju pojmove i da vas ubeđuju u njihovo postojanje, a opet, oni bolji često su bili optuživani za isto prilikom navođenja neke malo egzotičnije lokacije.
- Ajmo. Država?
- Austrija.
- Australija.
- Austrija.
- Grad?
- Aleksinac.
- Apatin.
- Antananarive.
- Atanarive? Šta sereš, bre, Mare?!
- Moronu, to je glavni grad Madagaskara.
- Šomi, sti čuo ikada za ovo?
- Jesam, ajde, ajde, nastavljamo...
- Reka?
- Amazon.
- Aaaa... Aris!
- Kakav, bre, Aris?
- Pa kao onaj grčki tim... Dobio je ime po reci.
- Šta jedeš govna? Dobio je ime po Aresu, grčkom bogu rata! Šomi, reci mu...
- Šta znaš, možda je u pravu...
- Dobro ajde, nek ti bude... Šomi, štas ti imao?
- Amazon.
- Ok. Planina?
- Avala.
- Avala.
- Atlas.
- To je knjiga, debilu!
- I planina u Africi, idiote!
- Ček, Mare, zar nije to lik iz grčke mitologije?
- E, sisajte kurac obojica, neću više da igram!