Emisija koja se bavi pregledom liga i ekipa koje ne zavređuju ama baš nikakvu pažnju, a kamoli posvećivanje vašeg dragocenog vremena.
Utakmica Mladi Radnik - Prkosava, liga 3. Moravska zona, stadion Sićevački Vembli
- I u prodoru je mladi i nadasve talentovani Jevrosimović, dribling, sut, i goool, kakav evro pogodak, piramida radosti, salve aplauza, ima ova ekipa potencijala da se domogne i 2. zone Moravičkog okruga, što da ne.
Argument winner kojim se neopozivo završava intergeneracijska rasprava o najboljem fudbaleru u istoriji igre. Ekskluzivno pravo da koriste ovaj niski udarac imaju veterani poznavaoci igre koji se sećaju Meksika '70 ili, još bolje, Švedske '58. Izjednačavanje Pelea sa njim samim jasno govori da drugi fudbaleri, pogotovo ovi današnji, ne bi mogli ni lopte da mu pumpaju. Najbolja reprezentacija u istoriji je Brazil sa Peleom, a najbolji klub u istoriji je Santos sa Peleom. Fudbal više i nema mnogo smisla jer se nikada nigde neće roditi igrač kao Edison Arantes do Nascimento Pele.
Ja: Mile, jesi video kako ga je Mesi turio Realu? Deda Mile: Da, da, vozi ih kao Pele Francuze u polufinalu pedes'osme. Nego, nekako je taj Mesi sitan, nije kao Pele. A i lako je danas biti igrač kada nema ko da te čuva. Ja: Ma da. Kada je taj tvoj Pele igrao nije se ni trčalo... Deda Mile: Ajde ne seri kurac. Najbolja navala u istoriji fudbala: Pele, Garinča, Didi, Vava, Zagalo. To je bio fudbal! A kada je gusto, Pele uzme loptu i da gol. Ja: Pa i Maradona je predriblao pola engleskog tima na prve... Deda Mile: Maradona je drogeraš, evo opet pišu novine o njemu. A i onaj Rolandinjo vam je gotov, poslao ga Berluskoni nazad u Brazil. Samo ženske juri... Ja: E bre, Mile, pa ti nikog ne priznaješ osim Pelea? Deda Mile: Priznajem ja, priznajem... Miloš Milutinović Plava Čigra, Puškaš, Bekenbauer... Ali Pele je Pele!
Nikada nećete biti dovoljno matora konjina da vaša majka bude spokojna, bez straha od rizika konzumiranja sladoleda u novoj košulji. Čim ove reči napuste majčina usta, na vas je bačeno prokletstvo. U narednih 10 sekundi zakoni fizike prestaju da rade, sladoled u kašičici dobija neku čudnu kinetiku, vaše grudi postaju centar gravitacije univerzuma, a vi, normalno, nemate moć da kontrolišete te sile, jer su za vas nove. Samo možete nemo da posmatrate kako se čokoladna fleka razliva po divnom tkanju vaše ispeglane, uštirkane, bele lanene košulje. I da osećate nemoć, jer ćete uskoro čuti famozno: "Jesam ti lepo rekla!", a svesni ste da bi bilo uzaludno svako ubeđivanje kako se u suprotnom to ne bi ni dogodilo, a iskreno, i zvučalo bi krajnje idiotski.