Najčešći odevni predmet baba i deda širom Beograda.Najčešće viđen u busovima i tramvajima,na starijoj osobi koja nema blage veze da nosi duks Bulsa ili Niksa.Sigurno je dotični pozajmio duks svog unuka ne mareći šta je na njemu.Klošari ga često nalaze u kontovima.
-Kevo,si mi videla Bostonov duks? -A misliš onaj stari zeleni?Eno ga deda ispred zgrade čisti lišće u njemu.
Stvarno zajeban lik. Da Miha puca slobodnjak, stao bi u živi zid a da ne pokrije jaja. Najbolje je sa nim ne ulaziti ni u kakve prepirke, ali ako ti se slučajno desi, iskustvo ti ćutat veli. Najeb'o si svakako.
Tačka na konstatovanje iznenadne mlohavosti polnog uda. Rešio je da bojkotuje apstinenciju svog nositelja na žestokom postu, lišavajući ga bilo kakvog aktivnog migoljenja u boksericama. Smežurao se poput prestarele holivudske zvezde, ne reagujući na bilo kakav vid erotskog nadražaja, čak ni na kombo geng beng salatu visokobudžetne pornjave u sastavu rasnih crnkinja, latinki, arijevskih bledolikih dojki i brazilskih guzica.
Ništavilo.
-Čoveče, otiš'o mi kurac na prevremenu invalidsku. -Ma, opusti se, dođe svakome, opiči ga po alternativnoj pornografiji. -Prob'o, ništa. -Proći će, brate, nemoj da se bedačiš. -Ma, kakvi, ni zori se ne raduje. -E, onda primi moje iskreno saučešće, ako te ne pozdravlja ujutru to je to, što si pamprčio, pamprčio si.
Osim po zvuku i mirisu, ovo je autobus poznat po tome što se, kada je hladno, automatski prilagođava spoljnim vremenskim prilikama. Kad napolju pada kiša, pada kiša i unutra. Ako je napolju minus deset, i u autobusu je minus deset. Jedina razlika je u tome što unutra duva vetar čak i kad ne duva napolju.
Stara narodna izreka, datira od vajkada. Reći ovo, znači skretanje pažnje onome ko se pravi pametan, i priča u napred o nečemu što nikada nije probao ili video. U većini slučajeva žene su te kojima ova izreka pasuje ko kec na jedanest'. Kada pričaju o seksu (na primer) vi im se dobrovoljno ponudite za uslugu, obično u napred znaju, da se zadovoljavate pincetom, da bi vas ona samlela, da ste još nedorasli za nju,da ste mladi i zeleni, da u gaćama imate špagetu itd... U ovom slučaju najbolje je reći "Ne kudi konja kog jahala nisi"!
On je dlakav. On je visok 220cm i verovatno ima kitu dugu pola metra. On je Roberto Duenjas. Bivši košarkaš Barselone, sinonim maljavosti. Čovek koji je bio inspiracija Džejmsu Valeu kada je snimao Frankenštajna. Dokaz da vukodlaci postoje i da im nije problem da izađu u javnost. Na leđima ima više dlaka nego što Bora Čorba ima kose, samo što njegove dlake nisu bele, farba ih, jer za sebe kaže da je vrlo pedantan. Kakav paradoks! Jedino mesto na svom telu koje je morao da obrije, bili su dlanovi i to samo zbog toga što su mu dlake smetale pri izvođenju slobodnih bacanja.
Poznati o Duenjasu :
“Hvala Bogu što nikad nije igrao u NBA-u. Pored njega nikad ne bih bio poznat” – Majkl Džordan
“Jeste, on je moj mlađi brat” – King Kong
“Vrlo ga je teško čuvati. Jednom sam greškom dodirnuo njegov pazuh. Sutradan su mi se pojavile neke tačkice na ruci koje su izazivale neverovatan bol, zbog kojih i dan danas ne mogu da se samozadovoljavam” – Dejan Bodiroga
Jedna od najboljih zanimacija za djake i studente tokom prva dva-tri časa prve smene u Beogradskim školama, tj. fakultetima...besplatne su, nemaju Bog zna kakav sadržaj ali zato imaju sudoku, ukrštene reči i horoskop.
Tastatura nad kojom si toliko motao da kada je obrneš naopako dobiješ što vutre što duvana dovoljno za bekstejdž parti Maksa Romea.
- Je l’ imaš nešto? - Suša, brate. Večeras smo na klupi. - Neeee, ne verujem! Pa jebote! Kako ćemo da gledamo Evroviziju strejt? Daj zovi još nekog! - Ma zvao sam Caneta, zvao sam Pecu, zvao sam Ćomija, zvao sam i Ukija, on uvek ima muše - i kod njega ništa! Jebote, čak sam na kraju sišao u narkić i izblejao tamo čuku vremena s kerom - pusto ko u Čumićevom. Jedino još da uzmem uidža tablu da pitam pokojnog Marlija. - Ma daaaj, ti si stari rastaman, garant imaš neki kšte negde! - Jedino da okrenem tastaturu, pa da vidimo šta ispadne... - Šta, nisi? - Pa jebiga, shvati me, čuvao sam za imrdžensi...
Najveća škrtica u društvu koja i kad reši da časti uvek plaća tačno u dinar. Bakšiš je za njega pojam iz astrofizike.
Sisata konobarica: Da naplatim - 6 piva, 3 ljute i babmus. 993 dinara. Ko plaća momci? Ortak: Danas časti ovaj parazit što je ukrao Božić. Ajde mutante plati, šta bleneš?! Škrt: 990 i koliko? Čekaj, mislim da imam 3 dinara sitno. Sisata konobarica: Neka, 990 je dosta. Ne treba ta 3. Ortak: U mater ti jebem kakav si, ti bi i muzici kusur tražio.