Izraz za narkomančinu. Dobio ime po Milanu Mladenoviću.
- Čiko, imaš li dvajestri dinara, nije za drogu, majke mi.
- Beži bre od mene, Mladenoviću.
Izraz za narkomančinu. Dobio ime po Milanu Mladenoviću.
- Čiko, imaš li dvajestri dinara, nije za drogu, majke mi.
- Beži bre od mene, Mladenoviću.
Najžešći bedak. Kao dete bez osmeha, zima bez snega, veza bez seksa. Sve je tu, ali ipak nešto fali. Nije to ono najvažnije, može se igrati i igra se bez mrežice, ali ona je neki šlag na torti koji presudjuje na kom će se terenu igrati.
Lik1: Ajmo na školski teren, biće valjda basket.
Lik2: Ma daleko brate. Ajde kod mene u naselju ima koš.
Lik1: Ma jok, nema mrežice.
Lik2: A da, to je maler. Ajde nadjemo se na raskrsnici oko petice.
Kada ćerka saopšti ocu da je crkao bojler, na šta joj on odgovori da sad samo mogu da se slikaju sa njim.
Rečenica koju najčešće izgovaraju prezaduženi građani, čija mesečna zarada jedva da prevazilazi rate raznih kredita. Za život šta ostane.
Kojeg rata, Bog s' tobom pa rata nije bilo već 11 godina.
Ama, jeb'o te rat daleko bilo, plju, plju, plju....
Rata, kredita za stan. Malom rata za kompjuter, rata ženi za mašinu za posuđe, maloj rata za ekskurziju u Barseloni a meni rata za lekove brate.
Teško izlječiva bolest od koje svake sedmice oboli jedan gimnazijalac. Prvi simptomi su ispravljanje pojedinih sagovornikovih jezičkih pogrešaka. Kad bolest dođe u progresivno stanje, zahvata ne samo sagovornika, već sve ljude oko oboljele osobe. Uskoro se počinju pamtiti vrijednosti triginometrijskih funkcija za pojedine uglove i korijenovi brojeva do 10, u nekim slučajevima, do 20.
U bakinom dovrištu.
-Baka osobe GS (gimnazijski sindrom): Kakav ono aviJon proleti?
-GS: Baba draga, kaže se avion.
-Baka: Šupičku materinu, ti ćeš meni pametovati, ja ovako govorim 60 godina i sad mi treba neko tele pametovati.
U učionici.
-1: Ej, ljudi, koji je korijen iz 19?
-2: Uzmi digitron.
-GS 1: Ne! Ne na digitron! Taj tvoj krš će ti reći korijen sa samo 9 decimala, ja znam sa 11.
-1: Reci, kad si toliko dosadan.
-GS 1: 4,35889894355
-GS 2: Ne! Ne slušaj ga.
-1: Što sad?
-GS 2: Nije tačno, pogriješio je na jedanestoj decimali.
-1: Daj mi digitron. Usput, kaže se jedanaestoj. (počeli su prvi simptomi)
Oguljena etiketa sa pivske flaše, silovanje telefona, grickanje zanoktica, pljuvanje u istu tačku neprestano, ili neka peta random aktivnost, zbog kojih će neko sigurno izvaliti da si se smorio kao na Cukićevom certu.
-Bole tebra, izvini što si čekao tako dugo, dobijaš jedan gratis zbog čekanja. Izvini, stvarno, al.. Kakva je ovo bara ispod tebe?
-Plodovi smora brale.. Čekajući dilera, prođe mi mladost.
-Ne seri da si ovo sve ti ispljuvao?!
-M'da..
Krajnost okrutnosti, bezosjećajnosti, hladan kao špricer, ne mari ni za šta, nema razumjevanja ni za koga..
- Možda bih trebao da mu kažem neku tužnu priču, možda će me isplatiti, ipak ja imam troje djece i na socijali sam ..
- Nemoj se truditi, on se radovao kad je Bambiju majka umrla.
Čuda od dece.Ni multipraktik koji vrši čak 25 operacija, ne može da im parira. Oni blistaju na studijama , pucaju 10-ke na sve strane , i to , ključna reč "u roku" , a pritom , ta ista deca zarađuju sama za život , ne čekaju milostinju roditelja , kao pojedinci. Za njih su kućni poslovi svakodnevica.... oni kuvaju,peru,čiste,peglaju...oni su mašine.Njihova soba odiše svežinom poljskog cveća sa finesama lavande , gde zidovi samo što nisu , nekim čudom , počeli da žubore , a vesele ptičice melodično zacvrkutale na lusteru , ni nalik nečijem smetlištu , gde je prašina uzorpirala i izvršila agresiju nad kevinim nameštajem.Treba napomenuti razne pohvale i priznanja sa raznih kurseva ,seminara , pohvalnice za položene razrede sa svim peticama(I-VIII) , vukove diplome i mnogo što šta.No i keva nije mogla sve da popamti , ovo joj je bilo isuviše dovoljno da shvati kakvog idiota i neradnika ima kod kuće , "koji čeka da mu sve padne s' neba"!
Narod je poriknjavao pre 2000 godina ali jezik je i dan danas živ, misteriozno. Predmet koji pomera dupe svim đacima gimnazija iako je beskoristan ( osim u medicini i pravu ). Uglavnom su rečenice koje se uče iz tog latinskog prešle preko granice razuma,cik pogodite, i dalje se izučava u gimnazijama zajedno sa rečenicama tipa : "Pešadija ide prva sa kopljima" i "Ribari vade ribu mrežama iz mora"...
Đak : Dederit mihi panem!
Prodavačica : Sta bre?
Đak : Daćete mi hleba!
Prodavačica : Aha tako reci evo..
Još jedan dokaz da ne možete hleb kupiti sa znanjem iz latinskog jezika.
Opisuje se neki nevidljivi lik u društvu. Stalno zaboravljaju na njega, niko ga ne voli ali niko ga ni ne mrzi, niko ne primjeti kada on uđe ili izađe iz prostorije, kao nindža, ali nije nindža jer da jeste bio bi kul, on nije kul, a možda i jeste, ko će ga znati.....
Zašto Fulam?
Pa jer i ovaj tim, baš kao i gore opisani lik, predstavlja oličenje neupadljivosti!
Navijaju ljudi za uspješne klubove, Fulam to nije, iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navija se i za Vigan, ili Vest hem, ne jer su uspješni, nego jer su borci, svake godine se bore za opstanak i uspjevaju, Fulam se ne bori, on jednostavno preživljava. Navija se i za Sanderlend, Stouk, Volvs i Blekburn koji su kostolomski timovi, koji ne igraju fino ali ugaze protivnika, ali ne i Fulam, oni ne gaze nikog, oni bivaju gaženi. Navija se i za Blekpul čiji cijeli tim vrijedi 2 miliona a opet su četvrti po broju postignutih golova. Fulam? Ne, oni ne daju golove, oni te smore do smrti.
I tako baš kao i Fulam, i naš lik preživljava iz dana u dan ne ostavljajući ama baš nikakav utisak, ili trag za sobom.
:ispred oglasne table na faksu:
1: Auuu, koji masakr! Svi smo popadali....Ali ono, SVI!
2: Šta sereš bre, vidiš da ima neko da je položio.... U jee.... ko je ovaj Marko brate?
3: Pa išao je sa tobom u osnovnu i srednju školu brate, kako ne znaš?!
2: ?? Ne znam da ga jebeš....
3: Ja sam Marko bre!!!
2: Aaaa pa što navijaš za Fulam koje pizde materine da ne mogu da t'upamtim nikako! Ajmo na pivo Nikola moj školski druže!
znak da je ili Nova Godina
ili dolaze gosti...
Nematerijalna nekretnina koju studenti poseduju s vremena na vreme i obično je ne prodaju, već samo daju nekom imaginarnom kupcu.
Neko: Aj na pivo večeras?
Student: Ne mogu, imam ispit...
10 dana kasnije
Neko: Aj na pivo večeras?
Student: Ne mogu, imam ispit...
10 dana kasnije
Neko: Si dao ispit?
Student: Dao.
Neko: Koliko si dobio?
Student: Za jedan 6, za drugi 9.
Neko: Uuuuuu, dobar, aj da častiš.