Mika: Brate jel znas da smo svi mi pomalo gay? Pera: Ma pali budalo, ti mozda i jesi! Mika: Brate jel gledas ti pornice? Pera: Naravno, svaki dan! Mika: E, jel volis da gledas pornice gde mali, mrsavi kinez sa malom kit0m je*be neku ribu? Pera: Ma jok bre, volim da gledam kad 3 nagruvana crnca sa ogromnim palamurama krenu da jeb...(dramska pauza) ...aaauuuuuuu jbt!
Zajebancija na račun jarana koji ima najjače jaje u naselju na turniru za Vaskrs!
- U brate, pa ti svake godine sve polupaš... - Stipu ga, kokoši mu kljucaju kamenje mjesec dana prije Vaskrsa! - Vidiš kako čovjek zna taktiku... samo im ne daš šenice i kuruza i Bog te veselio!
Izrazito gej čin, čak i u situaciji gde su osobe suprotnog pola. Gledano sa strane sve izgleda kao mirisanje anusa između dva psa, samo što psi imaju više dostojanstva pri ovom činu. Taj čin treba da govori kako se neko razume a sve izgleda kao stručno režirani skečovi u Menjam ženu.
Magazin In Isidora Bjelica: I onda ja krenem da skačem po onom mom debelom... Sanja Marinković:...dok ti on uvaljuje kurčinu u bulju, a ti ga čupaš za dlake sa stomačine. Joj znam, slatka moja.
Neophodna stvar za svakoga ko zeli da uspe u svojoj bransi.
On brise znoj sa cela, ne moze da dodje k sebi, oseca da mu citav organizam jos uvek podrhtava, gleda je, iscrpljeno i pohotno, i kaze: "Jebo te, kako si dobra! Ti si stvorena za seks!" Na to ona podize levu obrvu i primecuje: "Ti mislis da je to talenat, ali to je 10% talenat, 90% rad, to su godine mukotrpnog rada na toj stvari!"
Hemija. Varnica na relaciji između dvoje ljudi, bez koje se ne može razviti prava veza. Sve njegove priče, žvake, razvlačenje solaža na gitari, potpisivanje za Čukarički, a kasnije i za Deportivo, neće nadmašiti jednostavni kontakt očima između dvoje pravih ljudi na pravom mestu. Ni njene kratke suknje, izbacivanje poprsja, pozdravi na hodniku i kolutanje očima, neće postići ništa, sem možda podizanja jarbola ispod njegovih pantalona. Sa njom će se osećati kao da čita ono što je Opra u svojoj zadnjoj emisiji preporučila, umesto knjige koja ga zaista interesuje.
Bez žiške, njene priče se neće čuti od Kanzasove balade "Prašina na vetru", koja odzvanja u njegovoj glavi, njena ruka iako topla, činiće se kao ledena flaša BIPovog piva, izvučena sa dna Obodovog zamrzivača, a kada treba da je poljubi, neće osetiti ništa sem guranja jezika u praznu, sterilnu teglu za pakovanje kornišona. Ona će se njegovim fazonima u početku smejati, dok će joj ubrzo postati interesantne, koliko i izvale Šurdinog ujaka, nakon dvesta četrdeset sedmog praćenja serije "Vruć vetar". Vremenom će se udaljavati, jer im je na samom startu nedostajao osnovni element. Kada je on prilikom samo jednog njenog pogleda, srećan kao ciganče kad se popne na traktor, kada shvati suštinu pesme "Otrov" Alisa Kupera, i kada se nakon uzimanja njenog broja, prvi put plaši da pet godina star, deformisan telefon, ne padne na zemlju i izgubi memoriju, e to je jebena žiška.
- Brate, si još sa onom ribom? - Nisam brate, ne mogu nemam žišku za nju. Nisam hteo se foliram... - Ti br'te, ako tako nastaviš, slobodno spakuj alat na tavan, i preseli se na Svetu goru. Kak'e žiške, kak'e pičke materine? Grabi šta ti se nudi!
Ako se kojim slučajem, a ne daj Bože, vi ženski delu populacije, spanđate sa divnim, pažljivim, perspektivnim i lepim dečkom, ali kome, eto, tuki radi kao jugo iz osamdeset i neke, pljunite na sve moralne okvire, zgazite ljudskost u vama i oterajte bedu iz vaše avlije, jerbo će vam, bez obzira na sve, za sreću uvek faliti to malo centimetara ženske radosti. Stres, oni kurac-palac steroidi, premor, alokohol, razumem. Donekle. Ali ako se desi da njegova uspavana lepotica i treću noć nakon otpevane mu "Ajde Kato, ajde zlato", neće da vas pozdravi, šutnite ga, bez straha da ćete ispasti bezosećajna kučketina.
- Ne znam šta mi je, izvini. Napet sam ovih dana. Neće, pa neće. Jel tako da se ne ljutiš? Probaćemo sutra opet. - Ljubavi, nisam ja pin kod pa da imaš više pokušaja. Ili zabodi svoju zastavu na mojoj teritoriji il da dignem ruke, kad već on ne može da se digne.