Grupa NN lica, čijih kritika se plaši većina ljudi, naročito roditelji i starije osobe.
Iju, pa šta će svet reći?
Grupa NN lica, čijih kritika se plaši većina ljudi, naročito roditelji i starije osobe.
Iju, pa šta će svet reći?
Bilo koji proizvod koji se detetu svidi, a ćale nema kinte da mu isti kupi.
-Tata, tata, ajde mi kupi čizburger u meku?
-Koj' će ti to kurac Mile, ako si pravi Srbin, nećeš jesti to Američko govno.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Tata, vidi kako je dobar ovaj ekšn men, ima i sikiru! Aj' mi kupi?
-Ma sine, to su ti američka govna.. Oni u njegove oči stave dve male kamere i gledaju šta mi radimo, pa onda dođu da nas gađaju bombama, majku im agresorsku!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Tata, žedan sam, hoću koka kolu..
-Ma batali taj šećer sine! To sve Američka govna. Ostaviće ti tata malo čamotinje iz ovog Jelenka, pa da budeš pravi tatin sin!
Državni dan borbe protiv anoreksije i očuvanja životne sredine.
Prilika da učenici ogluve i ostanu bez glasa. Za nastavnike je to prilika da dobiju nervni slom i nešto para.
Najčešće izgleda ovako:
7:00- Svi stoje ispred autobusa i psuju vozača jer neće da otvori vrata.
Pola sata kasnije sledi serija mahanja kroz prozor i slanja poljubaca roditeljima i ostaloj rodbini.
8:00- Vozač se konačno smiluje i krene usput puštajući turbo folk i svi skaču na noge.
Nastavnici prvih deset minuta (u najboljem slučaju) vrište na učenike da sednu na svoja mesta, ali onda vide da od toga nema vajde.
U nekom momentu neko kreće da jede pa su svi gladni, kreće razmena maminih pita itd.
Kada su završeni svi obilasci manastira, pećina i kuća za taj dan kreće se prema hotelu.
U hotelu nastaje rasprava oko toga ko će biti sa kim u sobi iako je to već bilo odlučeno pre jedno tri meseca. Do sobe (koja je na 8 spratu) se može stići jedino stepenicama jer je lift, naravno, pokvaren.
Kada su svi miševi, zmije i bubašvabe izbačeni iz sobe ide se na večeru. Za večeru obično ima salata sa paukom, živo meso i hladni pomfrit.
Pripreme za diskoteku traju satima. Devojčice izgledaju kao da su plivale u puderu i nešto su porasle. Dečake nije briga na šta liče, svakako će do kraja večeri ostati bez odeće.
Po povratku iz diskoteke svi se uvlače u pidžame i počinje jurnjava po sobama, hodnicima , skakanje sa terasa i muvanje. Spava se najduže dva sata.
Sledeći dan izgleda skoro isto, samo što učenici izgledaju zombirano, ne znaju gde su i spavaju u autobusu.
Kada je autobus blizu škole počinje mahanje nesrećnim prolaznicima koji se pitaju iz koje ludare su ovi izašli.
Kući se spava jos tri dana.
Najveći sin srpskog naroda i narodnosti. Od majke Srbije i oca Sporta srpskog.
Već kao mali pokazivao je sav svoj raskošni talentat. Svi su ga voleli. Svi su želeli da ga gledaju. Bio je broj jedan. Glavno mudo. Svako selo je zbog njega izgradilo svoj fudbalski teren. Sve su ribe vlažile na njega. U međuvremenu, opila ga je slava. Novac mu je udario u glavu. Počeo je da izlazi po inostranstvu. Vreme je provodio uz političare, lopove i slične. Propadao je. Pao je na najniže grane. Kao klošar iz kraja. Svi ga znaju i sećaju se kako je nekada žario i palio, a sada je duboko u mraku koji je sam stvorio.
Za vreme njegovog lumpovanja druga deca gore pomenutih roditelja su počela da se probijaju. Starija ćerka Košarka je oduvek bila vredna, pametna i uspešna, ali na nju nije toliko obraćana pažnja. Uvek je bila odličan đak, ali Fudbal je bio ljubimac roditelja. Međutim, kada je on dotakao dno života, Košarka je postala ponos oca i majke. Na nju se ugledala i mlađa sestra Odbojka, kao i najjači član porodice, brat Vaterpolo. Nizali su uspehe na svim nivoima. Donosili su radost u kuću, što i dalje čine, a što je od skora počeo da čini i klinac zvani Tenis.
Međutim, majka i otac se sa suzom u očima još uvek sećaju uspeha najstarijeg sina, i nadaju se da će on opet biti očev ponos i majčina dika, da će opet koračati uspravno, sa visoko uzdignutom glavom i rušiti sve prepreke pred sobom. U njega se i dalje polažu najveće nade, iako to nije zaslužio. Svi potajno žele da se trgne i ustane iz kome u koju je zapao svojom krivicom i nepažnjom.
Nekada uspešni sin Rukomet je prolupao i davno pobegao od kuće, i od tada se ne zna ništa o njemu.
- Brate, plasirali se fudbaleri na svetsko, ajmo na doček!
- Ajmo! Do jaja! Ooo, ovog leta ovog letaaa, bićemo prvaci sveta!! Pali kola, idemoo!
- E vaterpolisti prvaci sveta.
- Da, video sam. Mojoj sreći nema kraja. Nego si čuo da se Seka kupa u magarećem mleku?
Kako je uopšteno mesto da večito kaskamo za svetom, tako je tviter došao i do naše zemlje. U početku su nalog imali entuzijasti i hipsteri koji se hrane paštetom, ali tviter je od skoro postao mejn medij i doneo s tim sve čari koje sa sobom nosi. Tako su se na toj mreži profilisali ljudi koje bez nekog važnog razloga prati mnogo ljudi i koji se tripuju da mogu zbog toga da utiču na nešto.
-Jebote šta, buljiš u taj telefon, ako sam te pozvao na piće, to je da bih pričao sa tobom!
-Evo, samo da odgovorim Dinkiću i Čanku, sekund.
-Od kad se ti dopisuješ sa političarima?!
-Ma na tviteru, bre.
-Hahaa, i šta možeš da pitaš političara i seljebritija šta hoćeš?
-Da, da.
-I oni ti stvarno odgovaraju?
-Da, bre, što ti je to čudno. Pa to im je posao.
-Haaaha, pa pitaj Mlađu kad će pare od akcija.
-Kako si šaljiv, to je prežvakano, fora je dati neke konstruktivne predloge, kako da se reši ekonomska kriza, da li ulagati u socijalnu zaštitu više nov...
-Oćeš da kažeš da političare zaista boli kurac šta misli diplomirani student prve godine iz Male Moštanice?
-Pa, naravno, novi mediji donose nove moguć...
-E, ne seri. Juče si me zvao da me pitaš kako se uključuje veš mašina, a sad bi da vodiš ekonomsku politiku.
-Ma, ne razumeš ti to. Ja sam uticajan.
-Stvarno?! Aj utiči onda na onog konobora da nam donese četri jelena i dve moldavske kurve. Je l' može to preko tvitera?
-Ok, nisam ja Anakin Skajvoker.
Tako su deca prekraćivala časove u vreme kada još nije bilo neta i fejsa.
Nikola: E, Mare, šta to pišeš?
Marko:Ma, dopisujem se sa onom sisatom iz druge smene.
(piše na klupi)
A(prva smena):Ćao.
B(druga smena):Ćao.
A:Ja sam Marko.
B:Ćao, Marko.
A:Jesi ti Tijana?
B:Koja Tijana?
A:Pa, iz VI 3...Rekli su mi da sediš ovde...
C(tetkica u puš-pauzi):Misli na onu sisatu.
A:A taaa Tijana...
B:Pa jesi ili nisi?
A:Ne, ja sam Tijanin dečko, a ti si mrtav kad te sutra nađem za tom klupom.
C:Uuuu, sad si ga najeb'o, mali.
Marko:E, Džoni, aj' zamenimo mesta.
Nikola:Š'o?
Marko:Ma, nešto me bije promaja...
Situacija u zemlji Srbiji, u kojoj vaterpolisti redovno osvajaju zlatne medalje, kosarkasi sa najmladjim timom h(k)araju Evropom i svetom, odbojkasi su uvek tu u vrhu, a kod nas je najpopularniji i u medijima nazastupljeniji sport i dalje fudbal.
Rečenica koju nam govore svi profesori mate, fizike, hemije, engleskog... Pošto su predavali neka španska sela sada nas pitaju šta nam nije jasno, kao objasniće oni, a u stvari znaju da niko nije u stanju da pita bilo šta pošto su svi u šoku. To se više kaže radi reda, niko nikada neće opet objasniti.
-...onda je brzina jednaka kvadratu i rezultat je 324324234/4234325534543 J/tmN... Ima li nešto nejasno..? Ako nešto nije jasno slobodno pitajte...
-Evo, profesore ja imam jedno pitanje.
-Reci, Paunoviću.
-Pa ja nisam bio zadnjih 16 časova i zanima me...
-E pa ne mogu ja sad da objašnjavam tebi pojedincu samo zato što si ti bio u bolnici i nisi mogao da učiš...ima li još neko nešto da pita...?
-Ja ne razumem kako je onaj koren prešao ispred zagrade?
-Androviću, to se radi u osnovnoj...ne mogu ja sada da ti predajem ono što je trebala da te nauči nastavnica... Još neko pitanje....sve jasno? U redu, idemo na sledeći zadatak...
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Sinonim za NIKAD.
-'Naš kad ćeš ti da arčiš kao Laki? Kad budemo čekali fudbalere ispred Skupštine!
Fenomen koji je nastao na internetu, odmah je zakačio i sms poruke, ali se i velikom brzinom širi u svim pravcima.
Naime, stavljanjem emotikona na kraju rečenice vi menjate značenje neke rečenice, uglavnom na ono potpuno suprotno od prvobitnog značenja iste.
U primeru broj jedan pogledajte klasične varijacije koje mogu biti odgovor na jedno jednostavno "dobar dan".
U primeru 1a) stavljate sagovorniku do znanja da i vi njemu želite dobar dan te da može da se pređe na normalnu komunikaciju.
U primeru 1b) Stavljate sagovorniku do znanja da ste fini i javljate se, ali niste zainteresovani za dalju komunikaciju.
Primer 1c) nam svojom pravopisnom ispravnošću jasnogovori kako nemamo nameru da komuniciramo, te da smo možda ljuti, nervozni, nadrndani ili jednostavno bezobrazni.
Primerom 1d) želimo da se požalimo nekome, te sagovorniku nagoveštavamo da želimo da nas pita šta nije u redu.
Primer 1e) stavlja akcenat na zajebanciju, veselje ili neko površno muvanje.
Primera verovatno ima još mnogo, ali ovo je dovoljno kako bi se stekao utisak.
Ovakvo igranje sa značenjem često ume da dovede do ogromnih nesporazuma, tako, pokušaj ignosrisanja zapravo nije izgovor pošto vodi ka sličnoj situaciji iz primera 1b) ili 1c) a te situacije nekad želite da izbegnete.
Bacite pogled na primer broj 2:
Primer 2a) predstavlja šalu.
Primer 2b) predstavlja nezadovoljstvo, ali ne i ljutnju.
Sa primerom 2c) nikada ne znate na čemu ste.
Primer 2d) definitivno označava kraj razgovora.
Jedina korisna stvar kod ovakve upotrebe emotikona je zapravo korišćenje tačke. Prilikom ovakvog obraćanja ljudima tačka stvarno označava kraj. Apsolutno nedvosmisleno, što je super, na neki način.
primer broj 1:
a) - Dobar dan :)
b) - Dobar dan
c) - Dobar dan.
d) - Dobar dan :(
e) - Dobar dan :p
primer broj 2:
a) Jedi govna :)
b) Jedi govna :(
c) Jedi govna
d) Jedi govna.