Roman Dragoslava Mihajlovića o životu dušanovačkog mangupa i bokserskog šampiona Ljube Vrapčeta. Ovu knjigu možete da volite ili ne, možete da kažete da je govno od proze ili biser YU književnosti, ali niko ne može da porekne da mu je ovo delo obeležilo jedan period detinjstva. Naime, ovaj roman se obradjuje uglavnom u prvom razredu srednje škole i njegova fabula predstavlja totalno osveženje u odnosu na dela koja se deci serviraju u tom starosnom uzrastu ( Ep o Gilgamešu, Pakao, Božanstvena komedija, Dekameron...). Naravno, sve ovo navedeno su velika dela, ali ko još u 15 godina može da ukapira odlomke iz Starog zaveta!?
E sad, uglavnom se dešava da su profesori srpskog totalno netolerantni kad je u pitanju ova knjiga, jer je "vulgarna", pa se ona samo pretči, čisto reda radi.
Jedan dogadjaj iz moje srednje škole. Profesorka srpskog pripada grupi gorepomenutih profesora, koje zabole kurac za "Tikve", te se čas analize ove knjige sveo na petominutno prepričavanje od strane najbolje učenice.
Profesorka: U redu je, Ivana, dovoljno smo čuli o Tikvama. Ko hoće da popravi ocenu?
Marija: Ja bih.
Profesorka: Uh, ti imaš čistu jedinicu. Hm, ajde analiziraj jednu rečenicu iz romana, ali nadji, leba ti, neku gde nema bezobraznih reči!
Marija: Krajem 50-ih, na Dušanovcu se osetio deficit medju ribama. Subjekat je...
Profesorka: Jao, to je predugačko za tebe, a i te "ribe", pazi na rečnik. Traži kraću, i bez vulgarnosti!
Marija: Hoćete mindže!!!
Profesorka ( kolutanje očima )
Odeljenje ( koma )